Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1385/20 (J. J.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1385/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 1385/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jagoda Jovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Jagoda Jovanović zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jagoda Jovanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

IUvod 1Jagoda Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Mirza Bajrović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 13. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine.

IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) i tuženog, Porezna uprava, Područni centar Banjaluka (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), 19. augusta 2020. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3Vrhovni sud, Okružni sud, tuženi i Porezna uprava su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 28. augusta do 17. septembra 2020. godine.

IIIČinjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene 5Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) aktom broj 71 0 P 206885 15 P od 4. oktobra 2017. godine obavijestio je Poreznu upravu o neplaćenoj taksi. U navedenoj obavijesti je naveo da je opomenom za plaćanje takse od 3. jula 2017. godine (uručena apelantici 7. jula 2017. godine) i rješenjem od 4. oktobra 2017. godine pozvao apelanticu da u roku od osam dana plati sudsku taksu na žalbu od 1.000.00 KM. Dalje je naveo da je obaveza plaćanja takse na žalbu nastala 27. juna 2017. godine (kada je žalba predata sudu), ali da apelantica nije platila taksu. Osnovni sud je zamolio Poreznu upravu da prinudnim putem naplati ovu sudsku taksu, kao i 50% od te takse na ime kaznene takse.

6Odlučujući o apelanticinoj molbi da joj se odobri placanje takse u više mjesečnih rata, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 206885 15 P od 14. decembra 2017. godine, u smislu člana 5. Zakona o sudskim taksama, odobrio apelantici placanje sudske takse na žalbu u iznosu od 1.000.00 KM u pet mjesečnih rata počev od 1. februara 2018. godine pa do isplate, s tim da svaka rata dospijeva na naplatu prvog u mjesecu. Također je obavezao apelanticu da svaki mjesec tom sudu dostavi dokaz o uplati. Osnovni sud je istog dana poslao obavijest tuženom da je apelantici rješenjem od 14. decembra 2017. godine odobrio plaćanje takse u ratama.

Postupak u okviru kojeg je donesena osporena presuda 7Porezna uprava je Rješenjem broj 06/1.02/0704-461-2620/2017 od 28. maja 2018. godine naložila apelantici, kao taksenom obvezniku, da u roku od osam dana od dana prijema rješenja na račun javnih prihoda plati sudsku taksu na žalbu u iznosu od 1.000,00 KM i iznos od 500,00 KM na ime kaznene takse, odnosno ukupno 1.500,00 KM kod Osnovnog suda. Ukoliko apelantica ne izmiri naložene obaveze u ostavljenom roku, pristupit ce se prinudnoj naplati, uz uvecanje obaveze na ime troškova prinudne naplate u visini od 5% od iznosa porezne obaveze koja se naplacuje. Na iznos obaveze koja ne bude placena u ostavljenom roku placa se kamata po stopi od 0,03% dnevno, počev od dana isteka ostavljenog roka do dana izmirenja obaveze.

8Apelantica je podneskom od 5. jula 2018. godine obavijestila Poreznu upravu da joj je rješenjem Osnovnog suda od 14. decembra 2017. godine odobreno plaćanje sudske takse na žalbu u iznosu od 1.000,00 KM u pet mjesečnih rata, da je u potpunosti izvršila obavezu uplate sudske takse u iznosu od 1.000,00 KM uplatama 29. januara od 200,00 KM, 23. februara od 200,00 KM, 30. marta od 200,00 KM i 27. aprila 2018. godine od 400,00 KM, te je u prilogu dostavila uplatnice. 9 Apelantica je posredstvom punomoćnika, advokata M. F., 16. jula 2018. godine izjavila žalbu protiv rješenja od 28. maja 2018. godine.

10 Porezna uprava je aktom broj 06/1.02/0703-052.4-13181/2018 od 22. augusta 2018. godine pozvala apelanticinog punomoćnika, advokata M. F., da dopuni žalbu na način da u roku od osam dana od dana prijema tog akta dostavi punomoć za zastupanje kako bi mogla dalje postupiti po žalbi, uz upozorenje da će žalbu, u skladu sa članom 56. stav 2. Zakona o općem upravnom postupku, odbaciti kao neurednu ukoliko u datom roku ne dopuni žalbu.

11 Apelanticin punomoćnik je podneskom od 29. augusta 2018. godine, naslovljenom kao „Dopuna žalbe“, Poreznoj upravi dostavio traženu punomoć.

12 Porezna uprava je Zaključkom broj 06/1.02/0703-052.4-13181/2018 od 18. septembra 2018. godine odbacila kao neblagovremenu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave od 28. maja 2018. godine. Apelantica je izjavila žalbu protiv zaključka od 18. septembra 2018. godine. 13 Tuženi je Rješenjem broj 06.05/450-1600/18 od 28. decembra 2018. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv zaključka od 18. septembra 2018. godine.

14U upravnom sporu apelantice kao tužioca protiv rješenja tuženog od 28. decembra 2018. godine, Okružni sud je donio osporenu Presudu broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine kojom je apelanticina tužba odbijena kao neosnovana. Istom presudom odbijen je apelanticin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 877,50 KM.

15U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je apelantica rješenje od 28. maja 2018. godine lično primila 27. juna 2018. godine, te da je protiv tog rješenja podnijela žalbu koja je kod Porezne uprave primljena 16. jula 2018. godine. S obzirom na to da je rok za izjavljivanje žalbe 15 dana shodno odredbi člana 91. stav 1. Zakona o poreznom postupku RS, da je posljednji dan za izjavljivanje žalbe na rješenje od 28. maja 2018. godine istekao 12. jula 2018. godine, naveo je da je tuženi pravilno i zakonito odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv zaključka Porezne uprave. Također je naveo da na pravilnost i zakonitost rješenja tuženog nisu od utjecaja apelanticini navodi kojima ukazuje na propuste prvostepenog i drugostepenog organa da utvrde da li postoji obaveza plaćanja takse od strane apelantice jer rješenjem tuženog nije ni odlučivano o pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno postojanju ili nepostojanju apelanticine obaveze na plaćanje takse, već o zakonitosti i pravilnosti zaključka kojim je apelanticina žalba odbačena kao neblagovremena.

16Apelantica je 30. marta 2020. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke protiv osporene odluke Okružnog suda od 19. februara 2020. godine. 17Predmetni spis je 23. juna 2020. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje. 18Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.

IVApelacija

a) Navodi iz apelacije 19Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je dovedena u situaciju da mora opet platiti taksu od 1.000,00 KM koju je u cijelosti platila. Apelantica navodi da Ministarstvo finansija nije proslijedilo Poreznoj upravi obavještenje Osnovnog suda sa rješenjem kojim se apelantici odobrava uplata takse od 1.000,00 KM na rate, odnosno to obavještenje nije vratilo Osnovnom sudu ukoliko je smatralo da ono nije nadležno, a što je bilo u obavezi prema Zakonu o općem upravnom postupku, te ističe da se ta činjenica ne smije negativno odražavati na apelanticu. Apelantica je također zatražila da joj se na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju 20Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis zaveden u tom sudu 23. juna 2020. godine i da će biti rješavan u skladu s Planom rješavanja predmeta, koji se formira prema starosti inicijalnog akta.

21Okružni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena prava na koja se apelantica pozvala u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

22Tuženi je naveo da je rješenje od 28. maja 2018. godine uručeno lično apelantici 27. juna 2018. godine, dok je apelantica žalbu izjavljenu protiv tog rješenja predala na protokol Porezne uprave 16. jula 2018. godine. Budući da je posljednji dan za izjavljivanje žalbe bio 12. juli 2018. godine, to je navedena apelanticina žalba neblagovremena. Tuženi smatra da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se pozvala u apelaciji, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. 23Porezna uprava je navela da je apelantica, u skladu sa članom član 91. stav 1. Zakona o poreznom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 102/11, 108/11, 67/13, 31/14 i 44/16), propustila rok za žalbu protiv rješenja od 28. maja 2018. godine.

VRelevantni propisi 24Zakon o općem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 7.

Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbjede uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.

25Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 48.

Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.

Član 35.

Protiv pravosnažne odluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev) Vrhovnom sudu Republike Srpske, putem nadležnog suda. Zahtjev iz stava 1. se podnosi zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

26Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

27Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

IV. UNUTARAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA

Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VIDopustivost 28U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka 30Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

32Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine 33Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

1. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

2. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

34Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

35U obrascu predmetne apelacije apelantica je navela da je protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 U 024290 19 U od 19. februara 2020. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, a nije, shodno članu 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je postupak po navedenom zahtjevu okončan.

36U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

37Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VIIMeritum 38Nakon što je utvrđeno da je apelacija u dijelu navoda u odnosu na osporenu presudu preuranjena, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelantica ističe da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok 39Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela 41Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

42Također, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir 43Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 28. maja 2018. godine, kao dana kada je Porezna uprava pozvala apelanticu da u određenom roku plati sudsku taksu i kaznenu taksu, odnosno kao dana kada je saznala da je protiv nje pokrenut postupak prinudne naplate sudske takse, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od dvije godine i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka 44Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku i postupku upravnog spora, koji po zakonu nije hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

45Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

46Analizirajući ponašanje organa uprave i Okružnog suda, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave i Okružni sud u predmetnom postupku postupali ažurno i donosili odluke u relativno kratkim rokovima. Naime, Porezna uprava je zaključkom odlučila o apelanticinoj žalbi protiv rješenja od 28. maja 2018. godine u periodu od dva mjeseca nakon izjavljivanja predmetne žalbe, dok je tuženi rješenje kojim je odlučio o apelanticinoj žalbi protiv zaključka Porezne uprave od 18. septembra 2018. godine donio nakon oko tri mjeseca od donošenja navedenog zaključka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u upravnom sporu donio odluku u roku od godinu i dva mjeseca nakon što je tuženi donio drugostepeno rješenje, što u konkretnom slučaju, u postupku koji po zakonu nije hitne prirode, ne predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda, korištenje raspoloživih procesnih mehanizama od strane stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje utječu na dužinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Evropski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. jula 1982. godine, stav 82; Cesarini protiv Italije, presuda od 12. oktobra 1992. godine, st. 19–20; O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. juna 2016. godine, stav 92; Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3315/19 od 22. decembra 2020. godine, AP 756/20 od 3. marta 2021. godine i AP 2135/19 od 16. marta 2021. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud pri tome ima u vidu da se postupak po apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv presude Okružnog suda od 19. februara 2020. godine vodi pred Vrhovnim sudom 11 mjeseci, računajući od prijema predmetnog spisa, što se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati pretjerano dugim periodom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2135/19 od 16. marta 2021. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog postupka od dvije godine i 11 mjeseci u okolnostima konkretnog slučaja zadovoljava zahtjev razumnog roka u kontekstu prava na pravično suđenje s obzirom na to da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela objektivna okolnost da je apelantica koristila raspoložive pravne lijekove, o kojima su organi uprave i Okružni sud odlučivali u relativno kratkim rokovima i u čijem radu Ustavni sud ne nalazi periode pasivnosti, pri čemu se postupak koji se po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke 11 mjeseci vodi pred Vrhovnim sudom ne može smatrati pretjerano dugim periodom.

47Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIIIZaključak 48Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijela objektivna okolnost da je apelantica koristila raspoložive pravne lijekove, dok su organi uprave i Okružni sud u relativno kratkim rokovima odlučivali o tim pravnim lijekovima, a u njihovom radu Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti.

49Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1385/20 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio