Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1248/21 (H.O.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1248/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1248/21, rješavajući apelaciju koju je podnio H. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. O.
zbog dužine trajanja postupka „upisa nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije“ koji se vodi pred Službom za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža u predmetu broj 03-23-5057/99, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. H. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajevo, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk advokat iz Sarajeva, podnio je 16. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka upisa nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije koji se vodi pred Službom za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) u predmetu broj 03- 23-5057/99.
2. Rješenjima Službe od 17. februara 2003. godine utvrđen je prestanak prava korišćenja I.O., V.O. (prednika apelanta), A.P., A.G., M.S., V.N., D.B., A.T., J.S., Z.T. i K.G. na nekretninama pobliže označenim izrekom predmetnih rješenja, te je utvrđeno pravo raspolaganja zemljišta u korist Javne ustanove „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo radi uknjižbe objekata na predmetnom zemljištu, te je određeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda I Sarajevo, nakon pravosnažnosti predmetnih rješenja, brisati pravo korišćenja dosadašnjih korisnika na predmetnom zemljištu i izvršiti uknjižbu prava raspolaganja na istom radi uknjižbe objekta-obdaništa u korist Javne ustanove „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo sa dijelom 1/1.
3. Apelant je u periodu od 24. oktobra 2014. godine do 5. novembra 2014. godine Službi podnio zahtjev za obnovu postupaka okončanih prednjim rješenjima, a 16. decembra 2014. godine je izjavio žalbu protiv rješenjâ Službe od 17. februara 2003. godine.
4. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je, postupajući po žalbi apelanta od 16. decembra 2014. godine, Službi uputila dopis od 8. maja 2015. godine kojim je od te službe zatražila da postupi shodno odredbama člana 231. stav (1) Zakona o upravnom postupku, te joj ostavila rok od 15 dana za ispravljanje propusta u predmetnom postupku (da predmetni spis dopuni dokazima o dostavi žalbom osporavanih rješenja, da utvrdi da li je žalba podnesena od strane ovlašćene osobe, te da kompletan spis predmeta, bez prethodne selekcije dokaza i akata koji čine sastavni dio spisa, dostavi Federalnoj upravi na postupanje po žalbi).
5. Zaključcima Službe od 27. maja 2015. godine odbačeni su prijedlozi apelanta za obnovu predmetnog postupka jer isti nisu podneseni od strane ovlašćene osobe, te je Federalna uprava, postupajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv prednjih zaključaka službe svojim rješenjima od 18. septembra 2015. godine i 31. decembra 2015. godine poništila zaključke Službe od 27. maja 2015. godine. U predmetnim rješenjima Federalna uprava je navela da, prije odluke nadležnog organa o žalbi izjavljenoj protiv rješenja donesenih u postupku čije se ponavljanje traži, upravni akt ne može postati konačan i kao takav se eventualno preispitati po prijedlogu za obnovu postupka ili nekom drugom vanrednom pravnom lijeku.
6. Rješenjem Službe od 25. marta 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv rješenjâ Službe od 17. februara 2003. godine.
7. Federalna uprava je, postupajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Službe od 25. marta 2016. godine, rješenjem od 14. jula 2016. godine poništila osporeno rješenje Službe, te je naložila Službi da postupi po podnesku apelanta od 16. decembra 2014. godine kao po prijedlogu za obnovu postupka okončanog rješenjima te službe od 17. februara 2003. godine.
8. Apelant je 21. marta 2017. godine Federalnoj upravi izjavio žalbu zbog ćutanja administracije u predmetnom postupku i podnio zahtjev za oglašavanje ništavosti rješenjâ Službe od 17. februara 2003. godine (koji zahtjev je proslijeđen Službi na nadležno postupanje 4. aprila 2017. godine).
9. Zaključkom Komisije za vođenje postupka i pripremu rješenja o utvrđivanju prava na nekretninama koje se privatizuju Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Komisija) od 5. januara 2018. godine dozvoljena je obnova postupka „pokrenuta od strane apelanta protiv rješenjâ Službe od 17. februara 2003. godine“.
10. Odlučujući o žalbi Javne ustanove „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo izjavljenoj protiv zaključka Komisije od 5. januara 2018. godine, Federalna uprava je rješenjem od 11. maja 2018. godine predmetnu žalbu uvažila, poništila osporeni zaključak i predmet vratila prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
11. Postupajući po žalbi apelanta zbog ćutanja administracije (izjavljenoj 21. marta 2017. godine) Federalna uprava je svojim aktom od 11. maja 2018. godine uputila (šestu) urgenciju Službi da postupi po njenom zahtjevu za dostavu očitovanja od 4. aprila 2017. godine, odnosno da bez daljnjeg odlaganja „iznese razloge zbog kojih u konkretnoj stvari u ponovljenom postupku nije riješeno u zakonskom roku“.
12. Zaključkom od 24. oktobra 2018. godine Služba je dozvolila obnovu predmetnog postupka.
13. Odlučujući o žalbi Javne ustanove „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo izjavljenoj protiv zaključka Službe od 524. oktobra 2018. godine, Federalna uprava je rješenjem od 12. juna 2019. godine predmetnu žalbu uvažila, poništila osporeni zaključak i predmet vratila prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
14. Apelant je Federalnoj upravi 4. avgusta 2020. godine podnio žalbu zbog ćutanja administracije.
Apelacioni navodi
15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da od 2014. godine pred Službom vodi upravni postupak zbog nezakonitog oduzimanja nekretnina koje su njegovo vlasništvo i vlasništvo njegove porodice.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
18. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovom zahtjevu), Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.
19. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević