Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1023/21 (N.Š., S.S. i L.B.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Ostavina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1023/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1023/21, rješavajući apelaciju N.Š. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele N.Š., S.S. i L.B. protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 18 0 P 041108 19 Gž od 8. siječnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Š., S.S. i L.B. (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Amir Ezić odvjetnik iz Bosanske Krupe, podnijele su 26. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 041108 19 Gž od 8. siječnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, utvrđeno je da je tužitelj (H.B). stekao pravo vlasništva na određenom dijelu katasarskih čestica, na kojima se nalaze određene nekretnine (koje su u vlasništvu tužitelja i apelantica s ¼), te je određeno da će se na izdvojenom dijelu tih katastarskih čestica izvršiti upis vlasništva u korist tužitelja s 1/1 djela.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva na zemljištu određene površine (na kojem se nalazi izgrađena stambena zgrada i pomoćni objekt) dosjelošću i građenjem. S tim u svezi je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je djed tužitelja i apelantica (prije upisa nekretnina na njihovog oca) darovao tužitelju predmetnu zemlju, a tužitelj je na toj nekretnini izgradio kuću u kojoj je živio zajedno sa roditeljima, pri čemu je bio uvjeren da gradi objekte na svom zemljištu. Dalje je naveo da je utvrđeno da je tužitelj gradnju kuće započeo 1974. godine, te je gradnju završio 1983. godine, da bi se sa roditeljima uselio u kuću 1985. godine. Pri tome je naveo da je utvrđeno da tužitelju nitko nije osporavao pravo vlasništva niti gradnju kuće (djed tužitelja i apelantica umro 1983. godine) i da su mu u gradnji pomagali roditelji i djed. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se tužitelj i apelantice vode kao suvlasnici određenih nekretnina na osnovu rješenja o nasljeđivanju iza svog oca koji je umro 2017. godine. U svezi s tim, naveo je da su apelantice u svom stranačkom iskazu u suštini priznala činjenicu da je sporna kuća kao i pomoćni objekti vlasništvo tužitelja i da treba da pripadnu njemu, odnosno da ne traže dio u kući. Nadalje, naveo je da je prvostupanjski sud na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrdio veličinu zemljišta koje je potrebno za redovnu uporabu kuće i pomoćnih objekata, te je pravilno zaključio (s obzirom da je predmetno zemljište bilo upisano na ocu stranaka) da je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 59. Zakona o stvarnim pravima kada je usvojio tužbeni zahtjev. U svezi s tim, naveo je da je tužitelj tražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva i građenjem na tuđem zemljištu i dosjelošću, ali je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev samo u odnosu na utvrđenje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Sama činjenica da u izreci prvostupanjske presude nije odbio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, prema mišljenju Kantonalnoga suda, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Također, naveo je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nije prepreka da tužitelj svoj stvarno pravni zahtjev u pogledu predmetne imovine ostvari u parnici, jer su stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku vezane za rješenje o nasljeđivanju samo u pogledu nasljedno pravnih zahtjeva. Kako se tužbeni zahtjev zasniva na drugom pravnom osnovu (a ne na pravu nasljeđivanja), Kantonalni sud je naveo da činjenica da tužitelj svoj zahtjev nije postavio u ostavinskom postupku nije bila prepreka za vođenje parnice (iako se o zahtjevu moglo odlučiti i u ostavinskom postupku s obzirom na izjave apelantica u ovoj parnici, a u pogledu predmetne imovine).
Apelacioni navodi
4. Apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantice između ostalog ističu da se u konkretnom slučaju radilo o presuđenoj stvari, budući da su vlasničko pravni odnosi među strankama ranije raspravljeni u ostavinskom postupku i da postoji pravomoćna sudska odluka. Naime, apelantice smatraju da je tužitelj svoj imovinski zahtjev mogao i imao obavezu ostvariti u ostavinskom postupku na način da apelanticama ospori pravo na nasljeđivanje i da prekine ostavinski postupak.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelantice pozvale u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelantica, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvale. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni..
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić