Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1245/21 (D. P. i "Despa Company" d.o.o. Kozarska Dubica)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1245/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1245/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Desimir Papić i "Despa Company" d.o.o. Kozarska Dubica, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišceni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Desimir Papić i "Despa Company" d.o.o. Kozarska Dubica protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 79 0 I 001658 19 Gži od 15.
veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Desimir Papić i "Despa Company" d.o.o. Kozarska Dubica protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 79 0 I 001658 19 Gži od 15.
veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljen.
OBRAZLOŽENJE
1. Desimir Papić i "Despa Company" d.o.o. Kozarska Dubica (u daljnjemu tekstu: apelanti), koje zastupa Simo J. Tošić, odvjetnik iz Banjaluke, podnijeli su 15. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 79 0 I 001658 19 Gži od 15. veljače 2021. godine.
2. Rješenjem o ovrsi Osnovnoga suda u Prijedoru od 30. prosinca 2008. godine, na prijedlog tražitelja ovrhe („UniCredit bank“ d.d. Mostar), a na temelju ovršne isprave tj. sporazuma stranaka sa snagom sudbenoga poravnanja od 16. kolovoza 2005. godine, određena je ovrha.
3. Rješenjem Osnovnoga suda u Prijedoru od 20. srpnja 2017. godine ovaj sud se u ovršnome predmetu oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje, te po pravomoćnosti rješenja dostavio spis Osnovnome sudu u Kozarskoj Dubici kao stvarno i mjesno nadležnome na daljnji postupak.
4. Rješenjem Osnovnoga suda u Kozarskoj Dubici od 30. siječnja 2019. godine odbijen je prigovor apelanata kao neutemeljen i rješenje o ovrsi od 30. prosinca 2008. godine je u cijelosti održano na snazi.
5. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 15. veljače 2021. godine priziv apelanata je odbijen i rješenje Osnovnoga suda u Kozarskoj Dubici od 30. siječnja 2019. godine je potvrđeno.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud naveo da apelanti istječu da je dug prema tražitelju ovrhe izmiren, te su kao dokaz dostavili kopije uplatnica od 28. travnja 2006. godine, koja glasi na iznos od 46.908,26 KM. Okružni je sud istakao da, nasuprot prizivnim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izvršio pravilnu ocjenu izvedenih dokaza i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 47. Zakona o ovršnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZOP), odbijajući prigovor apelanata. Okružni je sud istakao da se ne može prihvatiti kao točna tvrdnja apelanata da su spornom uplatom izmirili svoj dug prema tražitelju ovrhe, kod činjenice da tijekom postupka nije dokazano da je sporni iznos zbilja uplaćen na račun tražitelja ovrhe. Okružni je sud istakao da je utvrđeno (iz isprava Centralne banke BiH) da tražitelj ovrhe, niti njegov pravni prednik u momentu navodne uplate nisu niti imali otvoren račun određenoga broja na koji je uplata navodno izvršena, koji broj račun je otvoren tek dvije godine poslije navodne uplate. Okružni je sud istakao da je, također, navodni iznos uplate zapravo iznos duga apelanata (sa obračunatim kamatama) na dan 30. listopada 2008. godine, što znači da apelantima taj iznos nikako nije mogao niti biti poznat u trenutku navodne uplate. Okružni je sud istakao da, kada se tomu doda i činjenica da su apelanti i poslije sporne uplate nastavili plaćati dug tražitelju ovrhe, te da su i sve uplate izvršene prije 28. travnja 2006. godine uredno knjižene, kako to proistječe iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, to je dodatno učvrstilo ovaj sud u uvjerenju da su navodi apelanata iz priziva u cijelosti neutemeljeni. Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, smatraju da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, navodeći, između ostaloga, da je nesporno i istinito da je apelant 28. travnja 2006. godine izvršio isplatu predmetnoga duga, te navodi da je „2006. godine postojao transakcijski račun ali je samo aktiviran 2008. godine“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnome postupku u kojemu apelanti ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stanovište o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv kojega se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stanovište da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnome postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža da se radi o ovršnome postupku, kojega je pokrenuo tražitelj ovrhe protiv apelanta, na temelju ovršne isprave, tj. sporazuma stranaka sa snagom sudbenoga poravnanja od 16. kolovoza 2005. godine. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnome ovršnome postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obveze» apelanata, već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnomu slučaju, ovršni postupak ne uživa zaštitu i jamstva iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, na koje se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente, koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda, te stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević