Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3353/20 (R. M.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3353/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3353/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Rasim Muzaferović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Rasim Muzaferović.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja ovršnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj 18 0 I 020372 13 I.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Bosanskoj Krupi da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje ovršnoga postupka u predmetu broj 18 0 I 020372 13 I, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskoga kantona da Rasimu Muzaferoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Bosanskoj Krupi i Vladi Unsko-sanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rasim Muzaferović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 18 0 I 020372 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda zatraženo je 10. prosinca 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je 27. ožujka 2021. godine zatražena informacija o statusu predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. prosinca 2020. godine i 8. siječnja 2021. godine. Općinski sud je dostavio traženu informaciju 12. travnja 2021. godine i 21. travnja 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. ožujka 2013. godine Općinskome sudu podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika (Š. V.) radi isplate duga (2.600,00 KM) temeljem presude zbog propuštanja Općinskoga suda od 17. kolovoza 2012. godine.

6. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda od 21. ožujka 2013. godine određena je predložena ovrha.

7. Zaključkom Općinskoga suda od 16. travnja 2013. godine naloženo je sudskome ovršitelju da izađe na lice mjesta radi popisa, zapljene i procjene ovršenikovih pokretnih stvari.

8. Zaključkom o prodaji Općinskoga suda od 9. rujna 2013. godine određena je prva prodaja ovršenikovih pokretnih stvari koje su 21. svibnja 2013. godine zaplijenjene i popisane (TV plazma marke LG, hladnjak marke LG, perilicu sudova marke „Beko“), te je prodaja zakazana za 3. listopada 2013. godine.

9. Apelant je podneskom od 22. siječnja 2014. godine istaknuo da je 3. listopada 2013. godine predložio ovršeniku da do Nove godine izmiri predmetni dug, te popisane stvari koje je kupio na navedenome ročištu ostavio kod ovršenika na čuvanje. Apelant je istaknuo da, kako ovršenik nije platio predmetni dug u tome roku, zahtijeva od Općinskoga suda da se nastavi ovršni postupak donošenjem rješenja o dosudi pokretnih stvari.

10. Rješenjem o dosudi Općinskoga suda od 19. ožujka 2014. godine apelantu kao kupcu dosuđene su ovršenikove pokretne stvari kupljene na prodaji putem usmenoga nadmetanja od 3. listopada 2013. godine za kupoprodajnu cijenu od 1.000,00 KM, pokretne stvari bliže označene u izreci.

11. Općinski sud je 16. listopada 2014. godine uz asistenciju Sudbene policije kod ovršenika pronašao, izuzeo i predao apelantu kupljene stvari (pokvareni hladnjak marke LG i pokvarenu perilicu sudova „Beko“).

12. Rješenjem o namirenju Općinskoga suda od 22. lipnja 2016. godine određeno je da se apelant namiruje iz iznosa od 1.000,00 KM, ostvarenoga prodajom ovršenikovih pokretnih stvari, i to na ime troškova ovršnoga postupka iznos od 384,80 KM i za dio zakonske zatezne kamate iznos od 615,20 KM, te da apelant ostaje nenamiren za iznos glavnoga duga od 2.600,00 KM, prestali dio zakonske zatezne kamate i 156,00 KM troškova postupka.

13. Apelant je 8. srpnja 2016. godine na rješenje od 22. lipnja 2016. godine uložio priziv istaknuvši da su mu od tri kupljene stvari predane dvije, a da mu jedna kupljena nije predana s obzirom na to da ju je ovršenik nakon prodaje otuđio.

14. Rješenjem Općinskoga suda od 13. veljače 2020. godine ukinuto je rješenje o namirenju od 22. lipnja 2016. godine i ovrha vraćena u fazu prije donošenja rješenja o namirenju.

15. Općinski sud je 21. prosinca 2020. godine tražio apelantovo izjašnjenje o ukupnim novčanim potraživanjima na dan 3. listopada 2013. godine.

16. Apelant je podneskom od 29. prosinca 2020. godine zatražio dodatni rok za postupanje po nalogu suda.

17. Zaključkom Općinskoga suda od 5. siječnja 2021. godine apelantu je produljen rok za dostavljanje specifikacije potraživanja do 30. siječnja 2021. godine.

18. Apelant je podneskom od 25. siječnja 2021. godine po zahtjevu suda dostavio specifikaciju dospjelih potraživanja.

19. Rješenjem Općinskoga suda od 15. travnja 2021. godine djelomično je namiren apelant sa 3. listopadom 2013. godine za iznos od 1.000,00 KM, i to u iznosu od 805,20 KM na ime troškova postupka (parničnoga i ovršnoga) do prodaje stvari, te u iznosu od 195,80 KM na ime prispjelih kamata. Apelant i dalje ostaje nenamiren u iznosu od 2.600,00 KM na ime glavnoga duga, te iznos od 470,17 KM na ime prispjelih kamata.

20. Zaključkom od 15. travnja 2021. godine apelant je pozvan da u roku od 15 dana sudu predloži promjenu predmeta i sredstva ovrhe radi namirenja preostaloga duga sukladno članku 63. stavak 4. u svezi sa člankom 8. stavak 3. Zakona o ovršnome postupku.

21. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja ovršnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Zbog duljine trajanja predmetnoga postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju od 28. prosinca 2020. godine i 8. siječnja 2021. godine Općinski sud je iscrpno predstavio kronološki tijek postupka predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Općinski sud je nadalje istaknuo da je predmetni postupak rješenjem o namirenju od 22. lipnja 2016. godine iskazan „završenim“ jer su ranije popisane, zaplijenjene i na javnoj prodaji izložene stvari prodane i predane apelantu. Općinski sud je također istaknuo da se apelantov preostali dug može namiriti postupanjem ovoga suda samo apelantovim dodatnim prijedlogom, uz naznaku novoga predmeta i sredstva ovrhe protiv istoga ovršenika. Općinski sud dalje predlaže da se, imajući u vidu sve navedeno, predmetna apelacija odbije kao neutemeljena ili odbaci kao nedozvoljena.

24. U dostavljenoj informaciji od 12. travnja 2021. godine Općinski sud je istaknuo da je predmetni postupak još u tijeku pred tim sudom, te da će sud na temelju apelantovog podneska od 25. siječnja 2021. godine dalje postupiti sukladno odredbi članka 64. Zakona o ovršnome postupku. U dostavljenoj informaciji od 21. travnja 2021. godine Općinski sud je dostavio rješenje i zaključak od 15. travnja 2021. godine.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o ovršnome postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravak, 33/06, 39/06 ispravak, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o ovršnome postupku sačinjen u Ustavnome sudu, koji glasi:

Članak 5.

(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

26. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnome sudu, koji glasi:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

27. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

28. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

29. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnome slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu trajanja ovršnoga postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnoga rješenja, kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

30. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

31. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII.Meritum

32. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

34. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

35. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002–I, stavak 38.). Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudbeni postupci imaju žurnu narav (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja ovršnoga postupka razmatrati razdoblje od 20. ožujka 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu pa do donošenja odluke Ustavnoga suda, dakle razdoblje od sedam godina i oko jedan mjesec.

Analiza duljine trajanja ovršnoga postupka

37. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnome postupku koji je po zakonu žurne naravi. Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenome predmetu.

38. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga ovršnoga postupka, koji je pri tomu po izričitoj zakonskoj normi žurne naravi i koji još uvijek nije okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogla bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Ustavni sud, naime, zapaža da je Općinski sud promptno donio rješenje o ovrsi, kao i zaključak kojim je naložen popis, zapljena i procjena pokretnih stvari. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud u više navrata imao razdoblja neaktivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je nakon prodaje predmetnih stvari (3. listopada 2013. godine) Općinski sud nakon pet mjeseci donio rješenje o dosudi, te sedam mjeseci nakon toga izuzeo i predao apelantu prodane stvari. Nakon toga, uslijedilo je razdoblje potpune pasivnosti Općinskoga suda, koji je tek 22. lipnja 2016. godine donio rješenje o namirenju, dakle nakon jedne godine i osam mjeseci od prethodne procesne radnje izuzimanja i predaje stvari apelantu. Općinski sud je o apelantovom prizivu na ovo rješenje odlučio tek nakon tri godine i šest mjeseci (dakle 13. veljače 2020. godine), ukidanjem rješenja i vraćanjem ovrhe u fazu prije donošenja rješenja o namirenju. Nakon toga, sud je poduzimao određene procesne radnje s ciljem okončanja postupka (tražio specifikaciju potraživanja od apelanta, produljio rok za dostavu specifikacije, donio rješenje o djelomičnome namirenju i zaključak o promjeni predmeta i sredstva ovrhe), no, postupak je još uvijek u tijeku pred tim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u ovršnome postupku uzrokovano postupanjem Općinskoga suda, koji je u više navrata imao razdoblja potpune pasivnosti, dakle nije učinkovito kontrolirao predmetni ovršni postupak i nije ga okončao u razumnome roku, za što u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja.

39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije doprinio duljini trajanja predmetnoga ovršnoga postupka.

40. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga ovršnoga postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovitim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

42. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na internetskoj stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka toga roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

44. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi, traje sedam godina i oko jedan mjesec i još uvijek nije okončan, pri čemu Općinski sud nije taj postupak učinkovito kontrolirao, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za razdoblja neopravdane pasivnosti.

46. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3353/20 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio