Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-962/21 (E. D.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-962/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP 962/21, rješavajući zahtjev Esada Dagovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Esada Dagovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Dagović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca sa boravištem u Nizozemskoj, kojeg zastupa Faruk Abdulahović, odvjetnik iz Gradačca, podnio je 25. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine i rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine.
2. Apelant je u apelaciji zatražio donošenje privremene mjere zabrane otuđenja, opterećenja ili raspolaganja, odnosno promjene postojećeg stanja na određenoj nekretnini (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).
3. Tražiteljica ovrhe S.J. (u daljnjem tekstu: tražiteljica ovrhe) podnijela je Osnovnom sudu prijedlog za ovrhu protiv S.D. (u daljnjem tekstu: prednik apelanta) kao ovršenika na temelju pravomoćne presude Osnovnog suda broj 86 0 P 000165 06 P od 23. listopada 2008. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 13.951,90 KM. Tražiteljica ovrhe je predložila da se ovrha provede prodajom sporne nekretnine.
4. Osnovni sud je rješenjem od 17. veljače 2015. godine dozvolio predloženu ovrhu. Protiv navedenog rješenja prednik apelanta je izjavio prigovor koji je rješenjem od 29. kolovoza 2017. godine odbijen kao neutemeljen, a to rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 26. veljače 2018. godine.
5. Apelant je na temelju ugovora o poklonu stekao spornu nekretninu od svog oca - prednika apelanta, te je pokrenuo parnični postupak u kojemu je tražio da se utvrdi da je nedopuštena ovrha radi naplate navedene novčane tražbine. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda odbijen je njegov tužbeni zahtjev.
6. Osnovni sud je 3. lipnja 2020. godine donio zaključak o prodaji nekretnina. Prvo ročište za prodaju nekretnina održano je 6. srpnja 2020. godine na kojemu je punomoćnik prednika apelanta, odvjetnik Faruk Abdulahović, naveo da prednik apelanta nije vlasnik sporne nekretnine i da je ta nekretnina upisana kao apelantovo vlasništvo, o čemu je dostavio izvod iz zemljišne knjige. Nakon toga, Osnovni sud je zaključkom od 29. srpnja 2020. godine ponovno donio zaključak o prodaji nepokretnosti i zakazao je nastavak prvog ročišta za prodaju nekretnine koje je održano 4. rujna 2020. godine. U zapisniku sa toga ročišta konstatirano je da je sud zaprimio podnesak apelanta koji je kojim obavještava sud da ne može pristupit na to ročište zbog mjera u svezi sprječavanjem širenja korona virusa.
7. Drugo ročište za prodaju nekretnine održano je 24. studenog 2020. godine na koje je pozvan apelant. Osnovni sud je u zapisniku sa ročišta konstatirao da je apelantu pismeno dostavio na adresi u Šamcu i da je sud, opreza radi njemu pismeno dostavio i putem oglasne table suda kao i da je punomoćnik drugog potencijalnog kupca obaviješten o datumu održavanja drugog ročišta za prodaju nekretnine, nakon čega je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za odražavanje ročišta. Na tom ročištu je također konstatirano da je sporna nekretnina prodana najpovoljnijem ponuđaču kupcu S.M. (u daljnjem tekstu: kupac).
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine konstatirano je da se sporna nekretnina dosuđuje kupcu kao najboljem ponuđaču. Također, navedenim rješenjem naloženo je apelantu da kupcu preda sporne nekretnine pod prijetnjom prinudne ovrhe i izricanja novčane kazne, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove naloženo je da izvrše upis promjene prava vlasništva i posjeda na navedenoj nekretnini, te da se brišu prava trećih osoba koja na njoj postoje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na ročištu za usmeno javno nadmetanje i prodaju apelantove nekretnine kao jedini ponuđač nekretnine apelanta se javio kupac s ponudom da je kupi za novčani iznos od 7.005,00 KM, te da je zaključkom od 24. studenog 2020. godine utvrđeno da su navedene nekretnine prodane kupcu kao najpovoljnijem ponuđaču za navedeni iznos.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine apelantova žalba je odbijena, a žalba trećeg lica M.P. je odbačena kao nedozvoljena.
10. Okružni sud je u obrazloženju naveo da su neutemeljeni žalbeni prigovori ovršenika kojima se ukazuje na propuste prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja, jer je taj sud tijekom provedenog postupka u svemu postupio prema odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te nakon izvršene procijene sporne nekretnine, u skladu sa odredbom članka 93. ZIP postupku donio rješenje kojim je kupcu dosudio kupljeno zemljište. U svezi sa navodima apelanta da mu je nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno da učestvuje u postupku prodaje spornih nekretnina, Okružni sud je naveo da ti navodi nemaju uporišta u sadržaju predmeta, jer, „…punomoćnik izvršenika – odvjetnik Abdulahović Faruk je bio prisutan na ročištu od 2. studenog 2020. godine na kome je usmeno obaviješten od o datumu održavanja drugog ročišta koje je zakazano za 24. studenog 2020. godine, što se smatra urednim pozivom, tako da ne stoje ti žalbeni prigovori…“. U svezi sa time, Okružni sud je naveo da žalba apelanta ne može smatrati utemeljenom, jer žalbeni prigovori nemaju uporišta u sadržaju spisa predmeta.
11. U svezi sa žalbom M.P., Okružni sud je naveo da ta žalba nije dozvoljena, jer je izjavljena od strane neovlaštene osobe. Naime, M.P. se u žalbi legitimira kao potencijalni kupac nekretnina koje su predmet ovog postupka, ističući da je na ranijem ročištu za prodaju položio osiguranje te na taj način ispunio uvjete za učešće u kupovini predmetnih nekretnina kao potencijalni kupac, ali da ga prvostupanjski sud nakon odlaganja ročišta za prodaju nije obavijestio o novom ročištu i terminu njegovog održavanja, čime ga je onemogućio da sudjeluje u kupovini. U svezi sa time, Okružni sud je naveo da kod činjenice da M.P. nema status stranke u ovom postupku, to se njegova žalba ne može smatrati dozvoljenom.
12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
13. Obrazlažući povredu prava na koja se pozvao apelant je u apelaciji izložio kronologiju ovršnog postupka, te je istakao da tijekom cijelog postupka koji je proveden pred Osnovnim sudom nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje ročišta jer mu nikada nije uručen poziv za ročište na način propisan ZIP, odnosno tijekom postupka ovršenik je bio spriječen pristupiti ročištima iz objektivnih razloga zbog propisanih mjera u svezi sa pandemijom korona virusa jer se nalazi u Nizozemskoj. Također, apelant smatra da pored toga što njemu nije pružena mogućnost raspravljanja pred sudom, to nije pruženo ni svim zainteresiranim kupcima koji su uplatili predujam za učešće u javnom nadmetanju. Apelant ističe da je navedeno isticao i u žalbi te da je Okružni sud naveo da je punomoćnik apelanta odvjetnik Faruk Abdulahović bio prisutan na ročištu od 2. studenog 2020. godine na kome je usmeno obaviješten o datumu održavanja drugog ročišta. U svezi sa time, apelant ističe da je taj zaključak neutemeljen jer navedeni odvjetnik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije bio njegov punomoćnik, već da ga je apelant opunomoćio tek 12. prosinca 2020. godine, odnosno nakon okončanja prvostupanjskog postupka i donošenja rješenja o dosudi. S obzirom na to, apelant smatra da navedeno postupanje redovitih sudova dovelo do narušavanja zakonitosti i apelantovih prava na pravično suđenje i prava na imovinu.
14. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je zbog nezakonitog postupanja redovitih sudova i na temelju nezakonitih odluka, apelantu oduzeto vlasništvo, te da je uslijed toga njegov zahtjev za donošenje privremene mjere opravdan i da o njemu treba hitno odlučiti jer je u zemljišnoknjižnoj evidenciji već izvršen upis prava u korist kupca na spornoj nekretnini po navedenom rješenju o dosudi, a oglašena je i prodaja te nekretnine.
15. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
16. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
18. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. S tim u svezi, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da apelant u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, iznosi tvrdnje da mu je zbog nezakonitog postupanja redovitih sudova i na temelju nezakonitih odluka u ovršnom postupku oduzeto vlasništvo. Iz toga proizlazi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njegovih ustavnih prava u kontekstu osporenih odluka Okružnog i Osnovnog suda, dakle za meritum apelacije, što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.
19. Također, kada su u pitanju apelantovi navodi da je izvršen upis prava vlasništva na kupca i da je oglašena prodaja nekretnine, Ustavni sud smatra da ti razlozi ne mogu voditi zaključku o neophodnosti usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, posebno kod činjenice da je odredbom članka 94. ZIP propisana zaštita prava kupca, prema kojoj ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na kupčevo pravo vlasništva. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u danim okolnostima apelantovog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka, kako to zahtijeva članak 64. Pravila Ustavnog suda.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević