Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1110/21 (S. D.-B. i drugi)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1110/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1110/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Sadija Donmez-Brulić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sadija Donmez-Brulić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 367741 15 Gž od 17. aprila 2020. godine;
Ermin Ramić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Rs 053538 19 Rsž od 29. januara 2020. godine;
Slavica Đukić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 100187 20 Rsž od 6. maja 2020. godine;
Privredno društvo "Xylon Corporation" d.o.o. Ilijaš protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061934 19 Gž 2 od 23.
decembra 2019. godine;
Zijad Kapetanović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 167724 19 Gž 2 od 12. februara 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1110/21
1. Sadija Donmez-Brulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Džemail Bećirović advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 367741 20 Rev od 21. januara 2021. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 367741 15 Gž od 17. aprila 2020. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 P 367741 13 P od 24. februara 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 367741 15 Gž od 17. aprila 2020. godine, obavezao apelanticu da tužiocu (J.C.) preda u posjed njegov suvlasnički dio od ½ nekretnine porodično-stambene kuće sagrađene kao vanknjižno vlasništvo na katastarskim česticama bliže navedenim u izreci presude, te da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.212,60 KM.
3. Vrhovni sud FBiH je Rješenjem od 21. januara 2021. godine odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju odluke je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine FBiH broj 53/03,73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Službene novine FBiH broj 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da je prema članu 321. stav
2. ZPP, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, za ocjenu prava dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi označio. Budući da je tužilac u tužbi označio vrijednost predmeta spor u iznosu od 500,00 KM, to uvjet za dopustivost revizije nije ispunjen. Također je naveo da nema osnova za izuzetno odlučivanje o reviziji u smislu člana 237. stav 3. ZPP, jer isto ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda FBiH donesena 21. januara 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije toga datuma. Apelantica je 6. aprila 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
2. AP-1129/21
5. Ermin Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Adis Mehinović advokat iz Tešnja, podnio je 6. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 39 0 Rs 053538 20 Rev od 24. novembra 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Rs 053538 19 Rsž od 29. januara 2020. godine.
6. Općinski sud u Tešnju je Presudom broj 39 0 Rs 053538 18 Rs od 23. aprila 2019.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici od 29. januara 2020. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se „poništi rješenje o prestanku radnog odnosa od 7. februara 2018. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos 30. juna 2018. godine i da se naloži tuženom („Pobjeda“ d.d. Tešanj Fabrika pumpi i prečistača) da apelantu uspostavi radno-pravni status počev od 30. juna 2018.godine pa dok traje privremena spriječenost za rad zbog liječenja ili oporavka, da apelantu isplati naknadu plaće u visini koju bi ostvarivao da poništena odluka nije donesena za period od 30. juna 2018. godine pa do prestanka radnog odnosa, sve uvećano za zakonske zatezne lamate, kao i da apelantu naknadi prouzrokovane troškove spora“. Također, obavezao je apelanta da tuženom na ime troškova vještačenja isplati iznos od 200,00 KM.
7. Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 24. novembra 2020. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.100,00 KM, to predmetna revizija nije dopuštena. Dalje je naveo da ne postoje osnovi za izuzetno postupanje tog suda u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Naime, naveo je da apelant nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu člana 237. stav 4. Zakona o parničnom postupku, pa revizija nije dozvoljena.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda FBiH donesena 24. novembra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije toga datuma. Apelant je 6. aprila 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
3. AP-1187/21
9. Slavica Đukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Momir Radulović advokat iz Bijeljine, podnijela je 9. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 80 0 Rs 100187 20 Rev od 11. novembra 2020. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 100187 20 Rsž od 6. maja 2020. godine.
10. Osnovni sud u Bijeljini je Presudom broj 80 0 Rs 100187 18 Rs od 17. juna 2019. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 6. maja 2020. godine, djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelantice i obavezao tuženu (Zdravstvena ustanova apoteka ,,VIVAMEDIC“ iz Kozluka) da apelantici na ime naknade štete isplati iznos od 1.830,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev apelantice za naknadu štete. Odredio je da svaka stranka snosi svoje troškove.
11. Vrhovni sud RS je rješenjem od 11. novembra 2020. godine odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju odluke je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Budući da je drugostepenom presudom žalba apelantice odbijena i potvrđena prvostepena presuda u odbijajucem dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 10.983,60 KM, a koji iznos predstavlja pobijani dio pravosnažne presude, naveo je da revizija nije dozvoljena. S obzirom da apelantica u reviziji nije označila pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, uz određeno navođenje propisa i drugih važecih izvora prava koji se na njega odnose i nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je ukazala na konkretne parnice povodom istog predmeta spora i na konkretne slučajeve u kojim drugostepeni sudovi različito sude, naveo je da nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije ni primjenom člana 237. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.
12. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda RS donesena 11. novembra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije toga datuma. Apelantica 9. aprila 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
4. AP-1210/21
13. Privredno društvo "Xylon Corporation" d.o.o. Ilijaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Kadrija Kolić advokat iz Ilidže, podnio je 13. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 41 0 P 061934 20 Rev od 8. decembra 2020. godine kojim je odbačena revizija i dopuna revizije apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061934 19 Gž 2 od 23. decembra 2019. godine.
14. Općinski sud u Visokom je Presudom broj 41 0 P 06193419 P 3 od 19. aprila 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici od 23. decembra 2019. godine, utvrdio da je tužilac (Sparkasse Bank dd BiH) stekao založno pravo na apelantovim nekretninama, a na osnovu Sporazumnog prijedloga tužioca (koji je ranije poslovao pod nazivom ABS Banka dd Sarajevo) i apelanta (koji je ranije poslovao pod nazivom „Hidroinžinjering - Pilana Podlugovi“ d.o.o. Ilijaš), po osnovu kojeg je Općinski sud u Brezi donio pravosnažno Rješenje od 4. augusta 2003. godine kojim je dozvoljena uknjižba založnog prava na apelantovim nekretninama (bliže označenim u izreci presude), ukupne vrijednosti 481.168,00 KM, u korist tužioca do namirenja kredita u iznosu od 300.000,00 KM, a sve po Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužioca i apelanta 28. jula 2003. godine, te je apelantu zabranio raspolaganje založenim nekretninama bez pristanka tužioca. Naložio je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Brezi da izvrši uknjižbu založnog prava na navedenim apelantovim nekretninama u korist tužioca do namirenja kredita u iznosu od 300.000,00 KM. Zabranio je apelantu raspolaganje založenim nekretninama bez pristanka tužioca. Također, odlučio je da je apelant dužan priznati te trpiti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Brezi izvrši upis predmetnog založnog prava u korist tužioca, te je obavezao apelanta da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300.00 KM. Odbio je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.944.00 KM.
15. Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 8. decembra 2020. godine odbacio apelantovu reviziju i dopunu revizije. U obrazloženju odluke je naveo da je tužbeni zahtjev tužioca postavljen kao nenovčani (član 321. st. 2. Zakona o parničnom postupku), te da je tužilac u tužbi vrijednost spora označio u iznosu od 10.000,00 KM. Dalje je naveo da je pripremnom ročištu od 26. februara 2018. godine tužilac izjavio da vrijednost spora nije pravilno postavljena u tužbi i povećao vrijednost spora na iznos od 391.000,00 KM, te da je prvostepeni sud donio rješenje kojim je odredio vrijednost spora na 300.000,00 KM. S tim u vezi je naveo da sud rješenjem vrši provjeru označene vrijednosti spora samo ako je tužilac vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše nisko označio u tužbi (član 321. stav 3. Zakona o parničnom postupku), a ne kao u konkretnom slučaju kad tužilac mijenja označenu vrijednost spora na veći iznos od onog koji je označen u tužbi, smatrajući da on nije pravilno označen. Naveo je da je tužilac prekludiran tužbom u pogledu označavanja vrijednosti spora, jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos i tako naznačenu vrijednost spora ovlašten je mijenjati samo sud, pod uslovima propisanim članom 321. stav 3. Zakona o parničnom postupku (a što je Pravno shvatanje zauzeto na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 9. oktobra 2019. godine). Osnovom navedenog, naveo je da u konkretnom slučaju nije ispunjen imovinski cenzus, kao uslov dopuštenosti revizije. Također je naveo da predmetna revizija i dopuna revizije ne sadrže sve ono što je prema članu 237. stav 3. u vezi sa st. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku apelant bio dužan navesti u reviziji da bi bila dopuštena.
16. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda FBiH donesena 8. decembra 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije toga datuma. Apelant je 13. aprila 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
5. AP-1217/21
17. Zijad Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Sanela Džanić advokat iz Tuzle, podnio je 13. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 32 0 P 167724 20 Rev od 11. januara 2021. godine kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 167724 19 Gž 2 od 12. februara 2020. godine.
18. Općinski sud u Tuzli je Presudom broj 32 0 P 167724 13 P od 7. oktobra 2019. godine obavezao apelanta da preda u posjed tužiocu (B.B.) dvosoban stan u Tuzli, slobodan od lica i stvari. Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca da se obaveže apelant da tužiocu na ime izgubljene koristi i neosnovanog bogaćenja u visini mjesečnog zakupa navedenog stana isplati određene novčane iznose za naznačene periode sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezao je tužioca da na ime povrata kupoprodajne cijene primljene po Ugovoru o kupoprodaji stana od 27. jula 1995. godine i Ugovoru o kupoprodaji nepokretnosti od 21. oktobra 2002. godine isplati apelantu iznos od 30.000,00 KM, te da apelantu na ime izvršenih ulaganja i uvećanja investicione i tržišne vrijednosti stana isplati iznos od 28.001,86 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu (preko određenih datuma) odbio apelantov tužbeni zahtjev na ime zakonskih zateznih kamata. Odbio je apelantov protivtužbeni zahtjev da se obaveže tužilac da apelantu na ime plaćenog poreza na promet nepokretnosti i prava isplati iznos od 1.500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Također, odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
19. Kantonalni sud u Tuzli je presudom od 12. februara 2020. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude, dok je žalbu tužioca djelimično uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužioca za isplatu po osnovu izgubljene koristi i neosnovanog obogaćenja i u dosuđujućem dijelu po protivtužbenom zahtjevu na ime izvršenih ulaganja u stan u iznosu od 28.001,86 KM sa kamatnim zahtjevima, te u odluci o troškovima postupka i u tim ukinutim dijelovima predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nadalje, potvrdio je prvostepenu presudu u odluci o tužbenom zahtjevu tužioca za predaju u posjed stana i u odluci o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos apelantu na ime povrata kupoprodajne cijene.
20. Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 11. januara 2021. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju odluke je naveo da apelant revizijom pobija dosuđujući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed stana, te odbijajući dio apelantovog protivtužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak toka zateznih kamata na dosuđeni iznos povrata kupoprodajne cijene stana, pa je samo to predmetom raspravljanja ove faze revizijskog postupka. S tim u vezi je naveo da se tužbeni zahtjev tužioca koji se odnosi na predaju u posjed stana odnosi na nenovčano potraživanje, pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi označio (član 53. stav 2., tačka 5. i član 316. stav 1., u vezi sa članom 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Budući da je tužilac u tužbi označio vrijednost predmeta spora za nenovčano potraživanje u iznosu od 30.000,00 KM, to revizija nije dopuštena (član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku). S obzirom da je apelantov protivtužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na glavno potraživanje postavljen kao sporedno potraživanje (član 316. stav 3. Zakona o parničnom postupku) i ne čini glavni zahtjev, to revizija u ovom dijelu nije dozvoljena. Naveo je da ne postoje uvjeti za dopuštanje vanredne revizije u ovom slučaju, jer apelant u reviziji nije naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena (član 237. stav 5. Zakona o parničnom postupku), odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijama drugostepene presude, budući da je odluka Vrhovnog suda FBiH donesena od 11. januara 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije toga datuma. Apelant je 13. aprila 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
Spajanje predmeta
22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1110/21.
Apelacioni navodi
23. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP- 1110/21, AP-1129/21 i AP-1210/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-1210/21 se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok se apelant u apelaciji broj AP-1217/21 pozvao i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
25. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud ukazuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostepene odluke.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević