Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1101/21 (U. T. i drugi)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1101/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1101/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Uroš Tanasković i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Uroš Tanasković, Boško Tanasković, Sanja Đerić, Nada Janković, Janja Janković, Brane Janković, Milena Janković, Ranka Lasica, Rato Obrenović, Rosa Ćeranić, Boško Janković, Momir Janković, Velinka Kovačević, Milja Živković, Nada Šljuka, Joka Čeha, Stojanka Janković, Radina Malešić, Radiša Mićević, Milenka Popov, Radomir Racković, Milka Vunić i Bogdan Tadić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 031160 21 Gž od 17.
februara 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 OP 031160 19 P od 18. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Uroš Tanasković, Boško Tanasković, Sanja Đerić, Nada Janković, Janja Janković, Brane Janković, Milena Janković, Ranka Lasica, Rato Obrenović, Rosa Ćeranić, Boško Janković, Momir Janković, Velinka Kovačević, Milja Živković, Nada Šljuka, Joka Čeha, Stojanka Janković, Radina Malešić, Radiša Mićević, Milenka Popov, Radomir Racković, Milka Vunić i Bogdan Tadić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čajniča, kojeg zastupa Radoje Grabovčić advokat iz Foče, podnijeli su 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 031160 21 Gž od 17. februara 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 031160 19 P od 18. novembra 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su apelanti suvlasnici nekretnina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) u različitim dijelovima (bliže označenim u izreci presude) upisane u list nepokretnosti na ime Republike Srpske, te da je tužena (Republika Srpska) dužna priznati apelantima ovo pravo vlasništva.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su predmetne nepokretnosti po kulturi šuma. Pri tome je ukazao da je članom 20. st. 1. 2. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme pravno relevantno za primjenu ovog zakona, propisano (slično kao i po članu 23. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, koji je sad na pravnoj snazi) da se pravo vlasništva stiče po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem, kao i odlukom državnog organa na način i pod uslovima određenim zakonom. Naveo je da se pravo vlasništva na nepokretnosti stiče na osnovu pravnog posla upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajuci način određen zakonom (član 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima). Dalje je naveo da je zakonska pretpostavka da su šume državno vlasništvo (Zakon o šumama iz 1867. godine; Naredba o davanju tapija na šumskom zemljištu od 18. marta 1884. godine i Obrazloženje Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine uz član 26. nacrta Gruntovničkog zakona za Bosnu i Hercegovinu; Paragraf 2. Zakona o šumama iz 1929. godine). Ukazao je da su i raniji Zakon o šumama u članu 8. ("Službeni list SR BiH", broj 38/71), te kasniji Zakon o šumama, u članu 9. ("Službeni list SR BiH, broj 11/78 i 12/87) izričito propisivali da se na šumi u društvenom (državnom) vlasništvu ne može steci pravo vlasništva putem održaja. Također je ukazao da je članom 5. Zakonom o šumama ("Službeni glasnik RS", broj 66/03), koji se primjenjivao do 23. augusta 2008. godine kada je stupio na snagu Zakon o šumama ("Službeni glasnik RS", broj 75/08, 60/13 i 70/20) propisano da se državne šume ne mogu otuđivati niti prevoditi u druge oblike svojine, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. S tim u vezi je naveo da apelanti u zemljišnoj knjizi nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, a ni kao posjednici. Naveo je da apelanti nisu dokazali da su oni ili neki njihov pravni prednik stekli valjan pravni osnov za upis prava vlasništva, odnosno suvlasništva na svoje ime, ili da su pravo vlasništva stekli po samom zakonu, te naglasio da apelanti, čak i da su apelanti i njihovi prednici bili u posjedu predmetne šume, nisu mogli steci pravo vlasništva održajem (član 21. i član 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su „u cijelosti dokazali da su suvlasnici spornih nekretnina“, te ističu da je prvostepeni sud učinio bitne povrede postupka i pogrešno utvrdio činjenično stanje i na štetu apelanata donio odluku, iako su apelanti u cijelosti dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Okružnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević