Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3270/19 (M.DŽ.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
- Član 2. EK – pravo na život
- Istraga
- Krivični postupak
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3270/19
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3270/19, rješavajući apelaciju M.Dž., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija M. Dž. podnesena zbog navodnog nepostojanja učinkovite istrage u predmetu Kantonalnog tužiteljstva Zapadnohercegovačkog kantona broj T08 0 KTA 0003848 17 3/T08 0 KTP 0003848 18 2 u odnosu na kršenje članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Dž. podnesena zbog navodnog nepostojanja učinkovite istrage u predmetu Kantonalnog tužiteljstva Zapadnohercegovačkog kantona broj T08 0 KTA 0003848 17 3/T08 0 KTP 0003848 18 2 u odnosu na kršenje članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar, odvjetnica iz Mostara, podnio je 12. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodnog nepostojanja učinkovite istrage u predmetu Kantonalnog tužiteljstva Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) broj T08 0 KTA 0003848 17 3/T08 0 KTP 0003848 18 2. Uz apelaciju apelant je, između ostalog, dostavio i obavijest Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0002917 19 2 od 11. lipnja 2019. godine, Odluku Kantonalnog tužiteljstva broj T08 0 KTP 0003848 18 2 od 15. studenog 2018. godine i Naredbu o neprovođenju istrage Kantonalnog tužiteljstva broj T08 0 KTA 0003848 17 3 od 1. listopada 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog tužiteljstva i Kantonalnog tužiteljstva zatraženo je 26. listopada 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju koje su pozvani dostavili. Kantonalno tužiteljstvo je uz odgovor na apelaciju dostavilo i kompletan spis broj
T08 0 KTA 0003848 17 3 (T08 0 KTP 0003848 18 2).
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
4. Dana 8. veljače 2015. godine oko 2.40 sati u mjestu Veljaci – Ljubuški desila se prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao T.Dž. (u daljnjem tekstu: preminuli ili T.DŽ.), apelantov sin. U istoj prometnoj nezgodi tada mldb. I.B. (rođen 1999. godine) je zadobio teške tjelesne povrede.
5. Odmah po saznanju za nesretni događaj Ministarstvo unutarnjih poslova – Policijska uprava Ljubuški (u daljnjem tekstu: PU Ljubuški) na licu mjesta je izvršila uviđaj (od 3 do 9 sati) o čemu je sačinjen zapisnik o uviđaju. Na lice mjesta su izašli dežurni tužitelj i doktorica Doma zdravlja Ljubuški. Doktorica je konstatirala da je smrtno stradao T.Dž., dok je druga, tada N.N. osoba, davala znake života, te je kolima hitne pomoći prevezena u Dom zdravlja Ljubuški, a potom u KBC Mostar. Zabilježeni su pronađeni tragovi (10 tragova), te su izvršena potrebna mjerenja pomoću FTM (fiksne točke mjerenja) i PTM (pomoćne točke mjerenja) o čemu su službenici PU Ljubuški sačinili i prateću fotodokumentaciju sa crtežom mjesta događaja. Izvršen je kriminalističko-tehnički pregled predmetnog vozila (vizualni pregled vanjskog i unutarnjeg dijela vozila, te su pregledom unutarnjosti vozila pronađeni i izuzeti bliže opisani predmeti), a sa upravljača vozila, ručice mjenjača i ručice za paljenje svjetala i brisača vozila izuzeti su brisevi, te su vatirani štapići zapakirani odvojeno u omot br. 2, 3 i 4. o čemu je sačinjena fotodokumentacija.
6. Po naredbi Kantonalnog tužiteljstva 9. veljače 2015. godine urađena je obdukcija tijela preminulog T.Dž., kojom prilikom je utvrđeno da je „smrt nasilna, odnosno da je nastupila uslijed oštećenja za život važnih moždanih centara sa tijela preminulog […]“.Tom prilikom je „uzeta krv za određivanje prisustva alkohola i narkotika u krvi iz desne butne vene“ preminulog T.Dž.
7. Dalje, po naredbama Kantonalnog tužiteljstva od 13. veljače 2015. godine izvršeno je vještačenje – utvrđivanje prisustva lijekova, droge ili drugih sredstava ovisnosti u krvi preminulog T.DŽ., kao i vještačenje – utvrđivanje koncentracije alkohola u krvi preminulog T.DŽ. Nakon obavljenih vještačenja utvrđeno je da kemijsko-toksikološkom analizom u biološkom uzorku krvi izuzetom od preminulog T.DŽ. nije detektirano prisustvo opojnih droga, lijekova ili drugih sredstava ovisnosti, dok je u nalazu broj 03-152/1 od 27. veljače 2015. godine utvrđeno da je u krvi preminulog T.DŽ. bilo 37,99 mmol/l alkohola, odnosno 1,75 % alkohola.
8. Po naredbi Kantonalnog tužiteljstva od 5. ožujka 2015. godine izvršeno je vještačenje tehničke ispravnosti predmetnog vozila, te je vještak u nalazu Int broj 364/15 od 20. svibnja 2015. godine konstatirao da su u vrijeme nastanka prometne nezgode na vozilu bili tehnički ispravni: kočioni mehanizam, upravljački mehanizam i pneumatici, te da je vozilo bilo u tehnički ispravnom stanju, kao i da je tom prilikom uništeno u cijelosti.
9. U PU Ljubuški su 3. i 6. ožujka 2015. godine saslušani svjedoci koji žive u blizini mjesta prometne nezgode i koji su neposredno nakon prometne nezgode bili na licu mjesta (Vito M., te Krešimir M. i Jure M).
10. Po naredbi Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) službenici PU Ljubuški (po odobrenju tužitelja) su od mldb. I.B. uzeli bris bukalne sluznice, kako bi se utvrdilo tko je bio vozač predmetnog vozila, jer su oba tijela nađena izvan vozila. Potom je Kantonalno tužiteljstvo 24. lipnja 2015. godine izdalo naredbu za vještačenje bioloških tragova uzetih iz vozila i uzorka brisa bukalne sluznice mldb. I.B. Nakon izvršenog traženog vještačenja je navedeno da “iz izolata dobivenih briseva upravljača, mjenjača vozila dobiveni su cjeloviti miješani DNK profili najmanje dvije osobe, od kojih je barem jedna muška u kojim se kao dominantna izdvaja ista kombinacija alelnih varijanti. […]. Niti u jedan od spomenutih miješanih DNK profila se lice I.B. ne može uključiti kao doprinosilac biološkog traga“.
11. PU Ljubuški je potom Kantonalnom tužiteljstvu dostavila izvješće o događaju broj 02-2-7/3- 8-24/15 ŽB od 6. srpnja 2015. godine na uvid i daljnje postupanje u kojem je opisana prometna nezgoda od 8. veljače 2015. godine u kojoj je preminuo T.DŽ., te su opisane sve radnje koje je PU Ljubuški poduzela nakon prometne nezgode.
12. Kantonalno tužiteljstvo - postupajući tužitelj je 6. kolovoza 2015. godine donio konačnu tužiteljsku odluku pod nazivom službena zabilješka broj T 08 0 KTA 0003848 15, navodeći koje radnje su konkretno poduzete, kao i da iz određenih dokaza „nedvojbeno proistječe da je kritične prilike preminuli T.DŽ. upravljao predmetnim vozilom, te zbog neprilagođene brzine prešao […] zbog čega je odlučeno da se istraga neće provoditi, kao i da je podnositelj izvješća - PU Ljubuški dužna o navedenoj odluci obavijestiti obitelji preminulog T.Dž. i ozlijeđenog mldb. I.B.
13. Majka preminulog T.Dž. je od PU Ljubuški 16. studenog 2015. godine tražila informaciju o poduzetim radnjama, koji upit je proslijeđen Kantonalnom tužiteljstvu. Kantonalno tužiteljstvo je majci preminulog, uz dopis broj T 08 0 KTA 0003848 15 od 7. prosinca 2015. godine, dostavilo preslik zapisnika o uviđaju broj 02.2.7/3-8-24/15 od 20. veljače 2015. godine. U dopisu je navedeno da se tražena dokumentacija predmetnog vozila izuzeta prilikom vršenja uviđaja 8. veljače 2015. godine nalazi na čuvanju u PU Ljubuški, te da su osobne stvari preminulog T.Dž. vraćene obitelji uz potvrdu izdanu od PU Ljubuški 24. veljače 2015. godine.
14. Odvjetnica Irena Pehar se u ime obitelji preminulog T.DŽ. 24. veljače 2016. godine obratila Kantonalnom tužiteljstvu zahtjevom za dostavu rezultata provedene istrage povodom prometne nezgode. Postupajući po navedenom zahtjevu, Kantonalno tužiteljstvo je aktom broj T08 0 KTA 0003848 1 od 7. ožujka 2016. godine obavijestilo opunomoćenicu da iz prikupljenih dokaza, posebno iz zapisnika o uviđaju, fotodokumentacije, izjava svjedoka, biološkog vještačenja, vještačenja tehničke ispravnosti vozila, medicinske dokumentacije i drugih dokaza nedvojbeno proistječe da je kritične prilike preminuli T.DŽ. upravljao predmetnim vozilom, te da je, zbog neprilagođene brzine, prešao u suprotni kolnički trak i na taj način izazvao prometnu nezgodu u kojoj je na licu mjesta i preminuo, dok je mldb. I.B., kao suvozač u predmetnom vozilu, zadobio teške tjelesne ozljede. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je zbog navedenih razloga odlučilo da se istraga neće provoditi, te da je PU Ljubuški obaviještena o toj odluci i koja je o toj odluci bila dužna obavijestiti obitelji preminulog T.Dž i ozlijeđenog mldb. I.B.
15. Apelantova opunomoćenica je 21. ožujka i 19. svibnja 2016. godine dostavila Kantonalnom tužiteljstvu zahtjev za dostavu dokumentacije, zahtijevajući i dostavu tužiteljske odluke da se istraga neće provoditi radi poduzimanja daljnjih radnji. Kantonalno tužiteljstvo je, umjesto dostave tražene dokumentacije, opunomoćenicu obavijestilo da je zakazana rekonstrukcija događaja na licu mjesta prometne nezgode za 10. lipanj 2016. godine, te ju je pozvalo da joj nazoči.
16. U međuvremenu je Kantonalno tužiteljstvo 5. svibnja 2016. godine saslušalo mldb. I.B. u nazočnosti njegovog oca kao zakonskog zastupnika, te psihologa i službenika Centra za socijalni rad. Prilikom saslušanja mldb. I.B. je izjavio da se ne sjeća ničega, a njegov otac je naveo da nije sposoban davati svoj iskaz, što se vidi iz medicinske dokumentacije o njegovim ozljedama (teške povrede glave, a posebno mozga), te je u spis dostavljena medicinska dokumentacija za mldb. I.B.
17. Potom je Kantonalno tužiteljstvo na licu mjesta izvršilo i rekonstrukciju događaja i o njoj je sačinjen zapisnik 10. lipnja 2016. godine. Rekonstrukciji su bili nazočni postupajući tužitelj, vještak prometne struke, apelantova opunomoćenica, apelant, svjedok Jure M., kao i službenici PU Ljubuški, kriminalistički istražitelj, krimiminalistički tehničar i zapisničar (imena navedena), te je utvrđeno da je izmijenjeno stanje u odnosu na stanje lica mjesta prometne nezgode, a što je vidljivo iz fotodokumentacije sačinjene na licu mjesta od 8. veljače 2015. godine. Izvršeno je mjerenje tragova i njihovo postavljanje prema zapisniku o uviđaju i skici lica mjesta prometne nezgode. Na rekonstrukciji je apelant pokazao plastične ostatke za koje tvrdi da su ostaci predmetnog vozila koji su se nalazili na udaljenosti 1,30 metara od ivice kolnika pod pravim kutom u smjeru zapada koji su se izuzeli, te je on pokazao mjesto gdje se nalazila desna tena na mjestu na kojem se desio početni udar vozila koji je označen kao trag broj 24.
18. Kantonalno tužiteljstvo je 1. srpnja 2016. godine izdalo naredbu za provođenje prometno-tehničkog vještačenja na temelju dokumentacije u spisu i provedene rekonstrukcije događaja. Naloženo je da vještak sačini nalaz „čiji propusti su u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode“. Vještak je 24. lipnja 2016. godine sačinio nalaz u kojem je konstatirano da je brzina vozila u trenutku zanošenja bila oko 130 km/h, a sigurna brzina je oko 107 km/h i svaka niža od nje, te da je kretanje predmetnog vozila „u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode“.
19. Kantonalno tužiteljstvo je 15. srpnja 2016. godine izdalo naredbu o provođenju strojarskog vještačenja na temelju dokumentacije u spisu i provedene rekonstrukcije događaja. Naloženo je da vještak sačini nalaz „da li pronađeni plastični ostaci na licu mjesta odgovaraju ostacima predmetnog vozila“. Vještak je u sačinjenom nalazu od 30. srpnja 2016. godine donio zaključak „analizom i detaljnim pregledom putničkog vozila i utvrdio da pronađeni plastični ostaci odgovaraju predmetnom vozilu“.
20. Kantonalno tužiteljstvo je nakon provedenih radnji donijelo naredbu o neprovođenju istrage broj T08 0 KTA 0003848 16 2 od 2. kolovoza 2016. godine u kojoj je navelo da se istraga neće provoditi po izvješću o događaju-prometnoj nesreći PU Ljubuški broj 02-2-7/3-8-24/15 ŽB od 6. srpnja 2015. godine u kojoj je smrtno stradao T.Dž., jer „postoje druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje“ uz obrazloženje svih do tada pribavljenih dokaza, te je apelantu (kao oštećenom) dostavilo obavijest o neprovođenju istrage broj T 08 0 KTA 0003848 15 od 2. kolovoza 2016. godine s uputom o pravu podnošenja pritužbe.
21. U obrazloženju naredbe su opisane radnje koje su poduzete i koje su detaljno opisane u prethodnom dijelu ove odluke. Pored toga, detaljno su interpretirani iskazi Vite M., Krešimira M. i Jure M., svjedoka koji žive u mjestu u kojem se desila prometna nezgoda i koji su neposredno nakon prometne nezgode bili na licu mjesta, a koji su opisali što je bilo na licu mjesta i radnje koje su poduzeli.
22. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je na temelju svih prikupljenih dokaza, a ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, zajedno sa svom drugom materijalnom dokumentacijom u spisu, utvrđeno da je 8. veljače 2015. godine predmetnim vozilom u stanju opijenosti upravljao preminuli T.DŽ., dok se kao suvozač u istom vozilu nalazio mldb. I.B., da je preminuli T.DŽ., kao vozač navedenog vozila, uslijed neprilagođene vožnje uvjetima i stanju puta, izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu prometnu traku, te nakon silaska sa ceste ostvario koliziju sa nakupinom kamenja i suhozidom koji se nalazi pokraj kolovoza, te da se, rušeći suhozid u duljini oko 21 metar, vozilo prevrnulo i zaustavilo na suhozidu prilikom kojeg prevrtanja su preminuli T.DŽ. i mldb. I.B. ispali iz vozila. Kako je preminuli T.DŽ. skrivio predmetnu prometnu nesreću u kojoj je naposljetku izgubio život, te obzirom da je nastupanjem smrti T.DŽ. isključena mogućnost kaznenog gonjenja počinitelja predmetnog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, odlučeno je da se istraga neće provoditi.
23. Apelant je 16. kolovoza 2016. godine Kantonalnom tužiteljstvu podnio pritužbu na obavijest o neprovođenju istrage u kojoj je, između ostalog, naveo da Kantonalno tužiteljstvo nije poduzelo sve neophodne radnje da utvrdi uzrok prometne nezgode. Zatražio je da se istraga ponovno otvori i dopuni na način što će se pozvati apelant i saslušati u svojstvu svjedoka o njegovim saznanjima o okolnostima pod kojima se odigrala prometna nezgoda i da se obavi neuropsihijatrijsko vještačenje mldb. I.B., te da se vještak izjasni je li svjedok sposoban dati iskaz i sudjelovati u postupku.
24. Povodom podnesene pritužbe glavni kantonalni tužitelj Kantonalnog tužiteljstva je, nakon ocjene pritužbe izvršene od stručnog kolegija, ocijenio da je pritužba neutemeljena, te je o tome aktom broj T 08 0 KTA 0003848 16 od 29. kolovoza 2016. godine obavijestio apelanta. U obavijesti je navedeno da je stručni kolegij utvrdio da je odluka postupajućeg tužitelja zakonita, a prigovor neutemeljen zbog toga što je zaduženi tužitelj, prije svega, prikupio sve potrebne dokaze i proveo potrebne istražne radnje, a potom detaljno analizirao sve dokaze, te pravilno utvrdio činjenično stanje. Zbog toga je ocijenjeno da je nepotrebno saslušanje apelanta koje se pritužbom predlaže, koji i nije bio očevidac prometne nezgode, kao i neuropsihijatrijsko vještačenje ozlijeđenog mldb. I.B., koji je već saslušan.
25. Apelant je Federalnom tužiteljstvu 17. srpnja 2017. godine podnio zahtjev za pokretanje istrage u kojem je izrazio nezadovoljstvo odlukom u predmetu broj T08 0 KTA 0003848 16. 2 od 2. kolovoza 2016. godine, navodeći da Kantonalno tužiteljstvo nije poduzelo sve neophodne radnje da utvrdi uzrok prometne nezgode, nego i da utvrdi pod kojim se okolnostima desila prometna nezgoda.
26. Postupajući po zahtjevu Federalno tužiteljstvo je apelantu dostavilo dopise broj T11 KTA 0002917 17 od 20. srpnja i 18. kolovoza 2017. godine iz kojih proizlazi da je to tužiteljstvo, nakon izvršene analize spisa, odluku ocijenilo preuranjenom, te da je naložilo Kantonalnom tužiteljstvu koje radnje je potrebno provesti.
27. Dopisom broj T11 KTA 0002917 17 od 18. kolovoza 2017. godine Federalno tužiteljstvo je obavijestilo Kantonalno tužiteljstvo da je, sukladno članku 9. Zakona o Federalnom tužiteljstvu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o Federalnom tužiteljstvu), nakon uvida u cijeli izvorni spis tog tužiteljstva zaključilo, bez namjere da prejudicira tužiteljske odluke u konačnici, da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Federalno tužiteljstvo je ocijenilo da je zaključak postupajućeg tužitelja da je u konkretnom slučaju „utvrđeno“, odnosno da „nedvojbeno proistječe“ da je vozilom upravljao T.Dž. preuranjen, odnosno da upravo odlučna činjenica tko je konkretne prilike upravljao vozilom nije sa sigurnošću utvrđena. Naime, nesporno je da mldb. I.B. nije upravljao predmetnim vozilom u konkretnom slučaju obzirom na nalaz i mišljenje biološkog vještačenja od 8. srpnja 2015. godine, koji je, uz ostale provedene dokaze, bio i odlučujući za donošenje navedenih tužiteljskih odluka. Federalno tužiteljstvo je ocijenilo da je neophodno bilo izdati naredbu za biološko vještačenje biološkog materijala izuzetog i od preminulog T.Dž., te da je bilo neophodno saslušati navedenog vještaka radi utvrđivanja je li konkretne prilike vozilom upravljao poginuli ili neka treća osoba, odnosno je li se u vozilu nalazila još neka osoba/osobe. Nadalje, Federalno tužiteljstvo je navelo da iz cjelokupnog spisa ne proizlazi da je utvrđivana, također, odlučna činjenica, a to je na koji način se mldb. I.B. našao u predmetnom vozilu sa poginulim (jesu li poznanici ili su u srodstvu), posebno obzirom na to da je ontada imao samo 15 godina, a da se nezgoda dogodila oko 2.40 sati noću. Ukazano je da je potrebno u svojstvu svjedoka saslušati oca i/ili majku mldb. I.B. (dalje upute dane u ovom dijelu na koje okolnosti), te da je potrebno saslušati i apelanta u kontekstu određenih nejasnoća, bez obzira na nespornu činjenicu da nije očevidac događaja, kao i da druge konkretno navedene okolnosti (od kada je auto u vlasništvu njegovog sina i drugo). Nakon saslušanja navedenih svjedoka potrebno je saslušati i ostale osobe ukoliko se utvrdi da su prije prethodnog događaja bile u društvu sa poginulim i ozlijeđenim, a posebno osobu/osobe za koje bi se eventualno utvrdilo da su zajedno s njima vozilom napustile to mjesto, od kojih bi bilo potrebno uzeti i DNK radi usporedbe sa izoliranim brisevima u kojem slučaju bi bilo potrebno provesti dodatno vještačenje vještaka za analizu DNK i u ovom pravcu. Primijećeno je da se na dnevnoj naredbi tužiteljstva od 7. ožujka 2016. godine nalazi zalijepljen bijeli papirić (citirano što na njemu piše-ime) pa se, prema mišljenju Federalnog tužiteljstva, postavlja pitanje ima li on eventualnih saznanja o događaju. Također, Federalno tužiteljstvo je ocijenilo da je u svojstvu svjedoka potrebno saslušati doktoricu iz Doma zdravlja Ljubuški, koja je bila na licu mjesta, na sve okolnosti, te dalje precizirano na koje još okolnosti, kao i radnike PU Ljubuški, koji su osiguravali lice mjesta do dolaska uviđajne ekipe, te kriminalističkog istražitelja (specificirano na koje okolnosti). Također, Federalno tužiteljstvo je ocijenilo korisnim da se ove osobe iz PU Ljubuški izjasne i u pogledu činjenice je li prije osiguranja lica mjesta s njihove strane na lice mjesta dolazilo još neko policijsko vozilo. Dalje je ukazano na potrebu da se izvrši provjera (kroz protokol navedenog Doma zdravlja) je li se 8. veljače 2015. godine, eventualno, još neka osoba javila sa određenim povredama. Nadalje, ocijenjeno je da je potrebno da se sasluša stalni sudski vještak medicinske struke - specijalista sudske medicine koji je vršio obdukciju preminulog T.Dž., za kojeg je, također, navedeno na koje okolnosti da se izjasni. Najzad, potrebno je da se stalni sudski vještak medicinske struke, na temelju postojeće dokumentacije, te i dodatne (ukoliko ona postoji obzirom na protek vremena), izjasni o vrsti i težini povreda koje je zadobio mldb. I.B. kritične prilike, te da je potrebno provesti i timsko - neuropsihijatrijsko vještačenje.
28. Kantonalno tužiteljstvo je, nakon postupanja po uputama Federalnog tužiteljstva, donijelo naredbu o neprovođenju istrage broj T 08 0 KTA 0003848 17 3 od 1. listopada 2018. godine, te je o navedenoj odluci aktom broj T08 0 KTA 0003848 17 3 od 2. listopada 2018. godine obavijestilo apelanta. U naredbi su opisane radnje koje su poduzimane u toku predmetnog postupka, kao i u ranijoj naredbi. Navedeno je da je izvršeno neuropsihijatrijsko i psihološko vještačenje mldb. I.B. radi utvrđivanja je li on sposoban davati iskaz u svezi sa okolnostima nastanka predmetne prometne nezgode, te što je utvrđeno iz psihološkog nalaza i mišljenja vještaka psihologa (obim i intenzitet povreda mozga koje je mldb. I.B. zadobio doveo je do gubitka sjećanja), te da se ne može očekivati od oštećenog da ima pouzdano sjećanje na vrijeme neposredno prije i tijekom same nezgode. Iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, između ostalog, proizlazi da je vještak zaključila (navedeno na temelju čega) objektiviziranu tešku traumatsku ozljedu mozga I.B. bez mogućnosti sjećanja i davanja informacija neposredno i prije i tijekom same prometne nezgode uz napomenu da je navedeni gubitak sjećanja trajan. Dalje, u naredbi je interpretiran sadržaj apelantovog iskaza i iskaza njegove supruge o njihovim saznanjima vezanim za prometnu nezgodu (u suštini, ovo se odnosi na način kako apelant smatra da se nezgoda dogodila, te na apelantovo ukazivanje da su službenici PU Ljubuški Mar. N. i Mai. M. i „još jedan policajac koji je bio na dežuri tu noć, koji je izgledom visok, crn, te je isti iz Sludenaca“). Potom su u naredbi interpretirani iskazi svjedoka na koje je ukazao apelant, i to Mar. N. i Mai. M., službenika PU Ljubuški (iz kojih iskaza proizlazi da u vremenskom periodu nastanka predmetne prometne nezgode nisu bili na službi). Interpretiran je i iskaz kriminalističkog istražitelja PU Ljubuški (iskaz interpretiran), te svjedoka J.Ć. (koji je 7/8. veljače 2015. godine bio u navedenom noćnom klubu, gdje je vidio preminulog T.Dž. i da je možda oko 2 sata sa „malim I.B.“ izišao iz tog kluba), te svjedoka Ž.B. (tog dana nalazila se kod svoje kuće, što mogu potvrditi i njezini roditelji).
29. Navedeno je da iz zapisnika o saslušanju vještaka (obducenta), uz pozivanje na dokumentaciju koja je korištena, proizlazi da su smrtonosne povrede preminulog T.Dž., obzirom na dinamiku predmetne prometne nezgode, nastale najvjerojatnije nakon ostvarenog kontakta predmetnog vozila i zida obiteljske kuće i sljedstvenog ispadanja tijela preminulog T.Dž. kada je došlo do kontakta glave i podloge. Dalje, navedeno je da je biološkim vještačenjem (na temelju uzorka apelantove krvi) utvrđeno da apelant može biti otac doprinosiocu dobivenih spornih mješavina, a u slučaju brisa upravljača i brisa mjenjača dominantnom doprinosiocu DNK materijala.
30. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da iz svih prikupljenih dokaza, a ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, zajedno sa svom ostalom materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, uključujući i provedena biološka i druga vještačenja, proistječe da se 7/8. veljače 2015. godine u večernjim satima preminuli T.Dž. nalazio u društvu sa tada mldb. I.B., da su oni zajedno otišli iz obiteljske kuće mldb. I.B., gdje su prethodno zajedno bili na rođendanskoj proslavi, do navedenog noćnog kluba, te da su u povratku iz istog kluba na opisanom mjestu 8. veljače 2015. godine oko 2.40 sati, nakon što je predmetnim vozilom u stanju opijenosti upravljao vozač T.Dž., dok se kao suvozač u istom vozilu nalazio mldb. I.B., doživjeli prometnu nezgodu na detaljno opisani način.
31. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je, obzirom na utvrđene činjenice da su na licu mjesta nezgode kritične prilike pronađene samo dvije osobe, i to preminuli T.Dž. i mldb. I.B., kako je to evidentirano u izvješću o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, te obzirom na provedena biološka vještačenja koja potvrđuju da se I.B. ne može uključiti kao doprinosilac biološkog traga iz dobivenih briseva izuzetih sa upravljača i mjenjača vozila i ručice za prebacivanje svjetla i uključivanje brisača predmetnog vozila, dok se kao dominantni doprinosilac spornog DNK materijala pojavljuje DNK profil preminulog T.Dž., kao i iskaza vještaka medicinske struke - obducenta, koji je mišljenja da je preminuli T.Dž. kritične prilike najvjerojatnije upravljao predmetnim motornim vozilom, te iskaza svjedoka J.Ć., koji je naveo da je tu subotu poslije 20 sati, dakle, nekoliko sati prije predmetne prometne nezgode, vidio preminulog T.Dž. kako upravlja predmetnim vozilom, dok je s njim na mjestu suvozača sjedio mali I.B., kao i činjenice da je majka preminulog T. Dž. u svom iskazu potvrdila da je preminuli T. Dž. dvadesetak dana prije ove prometne nezgode kupio navedeno vozilo u Zagrebu i da je taj auto bio njegov, te nepostojanja drugih dokaza koji bi upućivali na sumnju da bi kritične prilike neka treća osoba upravljala predmetnim vozilom, izvelo logičan zaključak da je upravo preminuli T.Dž. kritične prilike upravljao predmetnim vozilom.
32. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je apelantov iskaz da mu je Krešo M. (Krešimir M.), koji živi u blizini mjesta gdje se desila prometna nezgoda, rekao da je čuo da je dva puta nešto puklo tada kada se desila prometna nezgoda, u suprotnosti sa iskazom saslušanog svjedoka Krešimira M., koji u svom iskazu koji je dao u PU Ljubuški to nigdje nije naveo. Dio apelantovog iskaza u kojem navodi da smatra da je tu večer preminuli T.DŽ. otišao u Ljubuški sa I.B. i vjerojatno Ž.B. i njezinom prijateljicom iz Čitluka u suprotnosti je sa iskazom saslušanog svjedoka J.Ć., koji je u svom iskazu naveo da je tu večer prvi put vidio u noćnom klubu preminulog T.Dž., i to prije nego što je on pošao kući, oko 2 sata, na izlazu iz noćnog kluba, kada je on skupa sa malim I.B. izišao, te on uopće nije naveo da je vidio da su tu večer u društvu sa T.Dž. i mldb. I.B. bile Ž.B.i njezina prijateljica iz Čitluka, dok iz iskaza Ž.B. proizlazi da je tu cijelu večer, odnosno cijelu noć provela kod svoje kuće.
33. Kantonalno tužiteljstvo je navelo da je analiziralo iskaze roditelja preminulog T. Dž., koji nisu bili neposredni svjedoci ove prometne nezgode, nego da navodno imaju određena saznanja od njima poznatih osoba, koje nisu željeli navesti u svojim iskazima pred Kantonalnim tužiteljstvom, a u dijelu kojim oni izražavaju sumnju da bi kritične prilike određeni policijski djelatnici PU Ljubuški „gonjali“ ili „pucali u gume“ vozila kojim je upravljao njihov sin i tako eventualno prouzročili navedenu prometnu nezgodu, te da je dovelo te iskaze u vezu sa ostalim prikupljenim dokazima. Iz navedene analize Kantonalno tužiteljstvo je zaključilo da su iskazi u potpunosti neutemeljeni i u suprotnosti sa svim prikupljenim dokazima kako materijalnim, tako i iskazima svjedoka, jer nitko od saslušanih svjedoka, tj. osoba koje žive u neposrednoj blizini mjesta gdje se desila ova prometna nezgoda nije potvrdio da je čuo ni vidio bilo koje drugo vozilo, osim vozila unesrećenog, prije ili neposredno poslije prometne nezgode, niti da je čuo kakve pucnjeve, a niti na licu mjesta nezgode, niti na predmetnom vozilu postoje bilo kakvi tragovi koji bi potvrdili navode ovih osoba. Iz iskaza saslušanih policijskih službenika Mar. N. i Mai. M. proizlazi da kritičnog dana oni uopće nisu bili u smjeni, te da nemaju nikakve veze sa onim za što se sumnjiče, dok se iz materijalne dokumentacije, zapisnika o uviđaju, fotodokumentacije, strojarskog vještačenja, prometnog vještačenja a niti iskaza svjedoka ne može zaključili da bi kritične prilike bilo tko „gonjao “ preminulog T.Dž., ili pucao na njegovo vozilo, ili ga na bilo koji drugi način „prisilio“ da izgubi kontrolu nad svojim vozilom, te tako prouzroči predmetnu prometnu nezgodu, kako to neutemeljeno tvrde roditelji preminulog T.Dž. Naime, na licu mjesta nezgode, na predmetnom vozilu, na cesti u bližoj i daljoj udaljenosti nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi potvrđivali ove navode, dok je prometnim vještačenjem predmetne prometne nezgode, koje je nakon provedene rekonstrukcije sačinio stalni sudski vještak prometne struke, sasvim jasno utvrđena dinamika kretanja i činjenica da je brzina kretanja predmetnog vozila u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom ove prometne nezgode. Obzirom na sve navedeno, a kako se iz prikupljenih dokaza izvodi zaključak da je kritične prilike preminuli T.Dž., upravljajući predmetnim vozilom, sam skrivio predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je naposljetku i izgubio život, te obzirom na to da je nastupanjem smrti T.Dž. isključena mogućnost kaznenog gonjenja počinitelja predmetnog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, u kojoj je tada mldb. I.B. zadobio teške tjelesne ozljede, odlučeno je kao u izreci naredbe, odnosno da se u ovom predmetu neće vodili istraga, jer postoje druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje.
34. Protiv donesene naredbe apelantova opunomoćenica je 12. listopada 2018. godine Kantonalnom tužiteljstvu podnijela pritužbu. Povodom podnesene pritužbe glavni kantonalni tužitelj Kantonalnog tužiteljstva je nakon ocjene pritužbe koju je izvršio stručni kolegij, ocijenio da je pritužba neutemeljena, te je o tome aktom broj T08 0 KTA 0003848 18 2 od 15. studenog 2018. godine obavijestio opunomoćenicu.
35. U odgovoru je navedeno da je na stručnom kolegija Kantonalnog tužiteljstva, nakon iznošenja pismenog i obrazloženog mišljenja zaduženog tužitelja o utemeljenosti pritužbe na odluku o neprovođenju istrage, koje je on sačinio na temelju obveznih uputa glavnog tužitelja Federalnog tužiteljstva, o postupku odlučivanja o pritužbi i izvršenog uvida u kompletan tužiteljski spis, donesena odluka da je apelantova pritužba neutemeljena. Isto tako, ocijenjeni su neutemeljenim i neargumentirani navodi u pritužbi da su kritične prilike policajci Mai. M. i Mar. N., te treći N.N. policajac iz Studenaca „gonjali“ preminulog T.Dž. i pucali mu u gume vozila, posebno zbog toga što su roditelji preminulog T.Dž. u svojim iskazima, kada im je tužitelj dao mogućnost da se izjasne na sve okolnosti koje su im poznate vezano za prometnu nezgodu, naveli da u trenutku nastanka same prometne nezgode nisu bili na licu mjesta, odnosno da nemaju nikakva neposredna saznanja o tome kako se dogodila sama prometna nezgoda, niti su naveli eventualno nekog od svjedoka koji bi mogao potvrditi njihove navode, samo paušalno navodeći kako oni sumnjaju da je njihovog sina tu večer „gonjala“ policija i pucala mu u gume vozila. Istaknuto je da navedene tvrdnje nisu potvrđene niti jednim dokazom, a iz fotodokumentacije mjesta prometne nezgode, kriminalističko-tehničkog pregleda samog vozila, nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, koji je pregledao vozilo radi sačinjavanja nalaza i mišljenja vezano za tehničku ispravnost vozila, jasno je da ne postoje nikakvi tragovi koji bi upućivali na eventualno „pucanje“ u gume predmetnog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi. Istaknuto je da i iz rasporeda službe i radnih naloga, koji je dostavila PU Ljubuški za ovaj predmet, za policijske službenike Mai. M. i Mar. N., proistječe da oni nisu u sporno vrijeme bili na službi (sadržaj rasporeda naveden), te da su stoga neutemeljeni navodi iz pritužbe da bi navedeni policijski službenici, a niti bilo tko drugi, kritične prilike „gonjao“ preminulog T.Dž. i pucao u gume njegovog vozila. U odnosu na prijedloge u pritužbi da se dodatno saslušaju svjedoci na okolnosti pronalaska tene preminulog T.Dž. na mjestu prometne nezgode, kao i prigovore da vještak prometne struke te okolnosti nije uzeo u obzir, stručni kolegij smatra te prijedloge i prigovore neutemeljenim zbog toga što je vještak prometne struke prilikom sačinjavanja predmetnog nalaza i mišljenja vezano za uzrok i tijek nastanka prometne nezgode imao na uvid i raspolagao svom relevantnom dokumentacijom u vezi sa ovom nezgodom, a koji je bio i nazočan rekonstrukciji mjesta nastanka prometne nezgode, kojoj je bio nazočan i apelant, te je isti vještak, ocjenjujući sve dokaze u spisu, sačinio svoj nalaz i mišljenje u kojim je na stručan i objektivan način opisao uzrok nastanka predmetne prometne nezgode.
36. Apelant je 13. svibnja 2019. godine Federalnom tužiteljstvu uputio „zahtjev za pokretanje istrage“. U zahtjevu je navedeno da Kantonalno tužiteljstvo nije poduzelo nijednu radnju u smislu da utvrdi i provjeri jesu li, pored Mar. N. i Mai. M., u kritičnom razdoblju na dežuri bili i neki drugi policajci, a pogotovo prema opisu roditelja da je bio dežurni još jedan policajac, „visok, crn, iz Studenaca“. Naveo je da nije prihvaćen ni njegov prijedlog za saslušanje svjedoka Ž.B. naveden na strani 2. i 3. pritužbe od 12. listopada 2018. godine. Vještak prometne struke je dopunio svoj nalaz i mišljenje, ali nalaz i mišljenje su sačinjeni preuranjeno, jer smatra da je bilo neophodno saslušati svjedoka Ž.B. na predložene okolnosti, a nakon toga sačiniti pismeni nalaz i mišljenje.
37. Federalno tužiteljstvo je 20. svibnja 2019. godine obavijestilo apelanta da je od Kantonalnog tužiteljstva zatražilo na uvid predmetni spis radi ocjene postupanja Kantonalnog tužiteljstva.
38. Federalno tužiteljstvo je aktom broj T11 KTA 0002917 19 2 od 11. lipnja 2019. godine obavijestilo Kantonalno tužiteljstvo da je na temelju čl. 9. i 20. Zakona o Federalnom tužiteljstvu izvršilo analizu dostavljenog spisa, odnosno odluke glavne kantonalne tužiteljice broj T08 0 KTP 0003848 18 2 od 15. studenog 2018. godine, kao i konačne tužiteljske odluke postupajućeg tužitelja broj T08 0 KTA 0003848 17 3 od 1. listopada 2018. godine, te da je zaključeno da su navedene odluke, u konačnici, pravilne i zakonite, u kontekstu provjere pravilne primjene KZFBiH, kao i da su u njima navedeni relevantni razlozi za njihovo donošenje o čemu je dopisom obaviješten i apelant.
39. Federalno tužiteljstvo je 14. lipnja 2019. godine apelantovoj opunomoćenici dostavilo odluku broj T11 KTA 0002917 17 od 11. lipnja 2019. godine u kojoj je navelo da je zahtjev za pokretanje istrage od 15. svibnja 2019. godine ocijenjen kao pritužba na konačnu tužiteljsku odluku, nakon čega je zaključeno da su navedene odluke Tužiteljstva pravilne i zakonite, te da su u njima navedeni precizni i jasni razlozi za njihovo donošenje. U odluci je navedeno da postupajući tužitelj nije poduzeo sve radnje koje su mu sugerirane od Federalnog tužiteljstva dopisom od 18. kolovoza 2017. godine prilikom ispitivanja pravilnosti donesene ranije odluke od 6. kolovoza 2015. godine, kao što nisu prihvaćeni ni određeni prijedlozi za provođenje dodatnih radnji koje je opunomoćenica istaknula u pritužbi podnesenoj nadležnom tužiteljstvu, te Federalnom tužiteljstvu. Međutim, Federalno tužiteljstvo ocjenjuje da navedeni propusti uredujućeg tužitelja ne bi utjecali na donesenu odluku, odnosno da se ne radi o dokazima koji bi doveli do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica i pravne zaključke od već donesenih, te da svi prikupljeni dokazi tužitelja u pravcu utvrđenja odlučnih činjenica u svojoj ukupnosti ukazuju na pravilnost donesene konačne tužiteljske odluke, pa je u konačnici zahtjev/pritužba ocijenjena kao neutemeljena.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
40. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu članka II/3.(a) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi kronologiju postupanja u predmetnim spisima Federalnog tužiteljstva i Kantonalnog tužiteljstva, te ističe da su donesene odluke neispravne i pogrešne, jer je provedeni istražni postupak neučinkovit i „nezakonit“ zbog svih razloga navedenih u pritužbama, odnosno postupak nije proveden detaljno i temeljito, te je bio neefikasan. Posebno ukazuje na činjenicu da se nije utvrdilo što je stvarni uzrok predmetne prometne nezgode, niti su iskazane nejasnoće riješene vještačenjem vještaka prometne struke, koji nije ni dao odgovor na konkretna pitanja. Dakle, istražni postupak u konkretnoj pravnoj stvari nije bio efikasan, nisu utvrđene sve relevantne činjenice na koje je ukazivano pritužbama ni prethodnim instrukcijama Federalnog tužiteljstva. Apelant navodi da mu nisu dostupne instrukcije koje je Federalno tužiteljstvo dalo uredujućem tužitelju, ali ocjenjuje da su one dane radi rasvjetljavanja prometne nezgode, pa kako odjedanput one postaju irelevantne, sve ukazuje na neučinkovitost i neefikasnost istrage i od samog Federalnog tužiteljstva. Slijedom navedenog, ukazuje i na činjenicu da je Federalno tužiteljstvo povodom pritužbi dalo kontradiktorne odgovore, jer je prvi put prihvatilo da je potrebno detaljno utvrditi sve okolnosti predmetnog slučaja i odlučne činjenice, a potom je, odlučujući povodom druge pritužbe, ne dajući adekvatno obrazloženje, demantiralo samo sebe, u smislu zašto radnje koje kantonalni tužitelj u ponovnom postupku nije poduzeo ocjenjuje irelevantnim, nebitnim i nepotrebnim. U konačnici, smatra da kroz donesene tužiteljske odluke nije odgovoreno što je uzrok nezgode, jer i nisu dovedene u vezu sve okolnosti njezinog nastanka, zbog čega i predlaže da se predmetna apelacija usvoji, te ukinu navedene predmetne odluke Federalnog tužiteljstva, kao i nadležnog Kantonalnog tužiteljstva.
b)Odgovor na apelaciju
41. Federalno tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da je, nakon podnošenja pritužbe zbog nezadovoljstva konačnom odlukom postupajućeg tužitelja od 2. kolovoza 2016. godine, odnosno odlukom Stručnog kolegija tužiteljstva 29. kolovoza 2016. godine, te nakon što je pribavljen kompletan spis nadležnog kantonalnog tužiteljstva, odnosno detaljno izanalizirana dokumentacija, 18. kolovoza 2017. godine dopisom upućenom glavnoj kantonalnoj tužiteljici i postupajućem tužitelju dalo detaljne i precizne, odnosno konkretne upute u smislu neophodnosti provođenja pojedinih radnji radi utvrđivanja odlučnih činjenica, ocjenjujući donesenu tužiteljsku odluku preuranjenom. Naime, ukazala se potreba za provođenjem niza radnji kako u smislu saslušanja određenih svjedoka, tako i u smislu provođenja pojedinih vještačenja, pa i dopunskih. Istaknuto je da je, postupajući po navedenom, kantonalni tužitelj poduzeo većinu radnji, u smislu da je saslušao veliki broj svjedoke, te vještake, odnosno da je, između ostalog, izdao naredbe za neuropsihijatrijsko/psihološko vještačenje mldb. oštećenog, kao i za biološko vještačenje, nakon što je od apelanta izuzet uzorak krvi radi utvrđivanja DNK profila, koji je i bio odlučujući za predmetnu nezgodu u smislu tko je upravljao predmetnim vozilom i izgubio kontrolu nad njime, kako je to u samom početku, nakon rekonstrukcije, nesporno i utvrđeno vještačenjem vještaka prometne struke koji je precizno iznio sve relevantne parametre, odnosno, u konačnici, i dao mišljenje što je u uzročnoposljedičnoj vezi sa nastalom nezgodom. U kontekstu svega dodatno provedenog, a u smislu utvrđivanja odlučnih činjenica, posebno provedenih vještačenja, u konkretnom slučaju i nije bilo potrebe za provođenjem svih daljnih radnji (koje do tada nisu bile provedene), a koje su bile dane uputama Federalnog tužiteljstva. S tim u vezi, postupajući tužitelj je u pobijanoj konačnoj tužiteljskoj odluci od 1. listopada 2018. godine (koja je uz dopis od 2. listopada 2018. godine dostavljena apelantu osobno) detaljno naveo kronologiju svih poduzetih radnji, dovodeći ih u međusobnu vezu, a potom dao precizne i jasne razloge za donošenje odluke da se istraga neće provoditi, jer postoje okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, u pogledu čega se detaljno izjasnila i glavna kantonalna tužiteljica, nakon razmatranja svega navedenog na Stručnom kolegiju tužiteljstva, u odgovoru na pritužbu od 15. studenog 2018. godine. Federalno tužiteljstvo je u svom dopisu od 11. lipnja 2019. godine, nakon ponovno podnesene pritužbe, te analize kompletnog spisa, prihvaćajući sve navedeno u pobijanim odlukama, dakle, navedene precizne i jasne razloge za njihovo donošenje, navedene odluke ocijenilo pravilnim i zakonitim u obimu i na način koji je upravo ustanovljen praksom Federalnog tužiteljstva prilikom odlučivanja o pritužbama. Točno je da je u tom dopisu navedeno da u ponovnom postupku nisu bile poduzete sve radnje na koje je prethodno ukazalo Federalno tužiteljstvo, međutim, istaknuto je da je u tom dopisu precizno navedeno da „suštinski ne bi utjecalo na donesenu odluku“, odnosno da se ne radi o dokazima koji bi doveli do drugačijeg utvrđenja odlučnih činjenica u konkretnom slučaju, te slijedom toga, koji bi utjecali na drugačije činjenične i pravne zaključke od već donesenih.
42. U odgovoru na apelaciju Kantonalno tužiteljstvo je istaknulo da su apelacioni navodi u cijelosti neutemeljeni, dok su osporene odluke pravilne i zakonite. Ukazano je da je to tužiteljstvo, nakon potpunog i pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica u ovom predmetu, nakon provođenja svih potrebnih predistražnih radnji, sukladno tužiteljskim ovlastima, radi utvrđivanja svih okolnosti vezano za uzrok nastanka prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao apelantov sin, donijelo pravilan zaključak da se istraga, na temelju članka 231. stavak 3. ZKPFBiH, neće provoditi jer postoje druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, odnosno zbog toga što je upravo smrtno stradali kritične prilike prouzročio nastanak ove nezgode u kojoj je smrtno stradao. Ocijenjeni su neutemeljenim i neargumentiranim navodi u pritužbi da u konkretnom slučaju nije utvrđen uzrok ove prometne nezgode, jer je to kroz odluku tužitelja detaljno obrazloženo, kao što je i kroz odluku Stručnog kolegija tužiteljstva obrazložen razlog zašto se nije dodatno saslušavao apelant na okolnosti pronalaska tene pokojnog T.Dž. na mjestu prometne nezgode, kao i prigovore da vještak prometne struke te okolnosti nije uzeo u obzir.
V.Relevantni propisi
43. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) Za potrebe ove odluke koristi se interno prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 45. stavak (1) i stavak (2) toč. a) i b) Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost tužitelja je otkrivanje i gonjenje počinitelja kaznenih djela koja su u nadležnosti suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da "postoje osnovi sumnje" da je počinjeno kazneno djelo poduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) provede istragu sukladno ovom zakonu.
Članak 231. st. (1), (3) i (4) Naredba o provođenju istrage (1) Tužitelj naređuje provođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno kazneno djelo.
(3) Tužitelj donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba počinila kazneno djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje.
(4) O neprovođenju istrage, kao i o razlozima za to tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo da podnesu pritužbu u roku od osam dana uredu tužitelja.
VI.Dopustivost
44. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
U odnosu na članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije
45. U vezi sa apelantovim pozivanjem na kršenje prava na pravično suđenje u kontekstu neučinkovitosti istrage nadležnih organa povodom prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao njegov bliski srodnik - sin, opravdano se postavlja pitanje spadaju li apelantovi navodi u djelokrug članka 6. Europske konvencije.
46. Ustavni sud, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, „ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. U vezi sa predmetnom apelacijom, ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, člankom 6. Europske konvencije.
47. Prema jezičnom značenju, članak 6. Europske konvencije na koji se apelant pozvao u kaznenim postupcima garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv kojega se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve kaznene optužbe“. Naime, samo takva osoba može se smatrati „žrtvom“ u smislu članka 6. Europske konvencije. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje istrage i eventualni kazneni postupak protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni, ratione materiae, sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
48. Suglasno navedenome, imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na članak II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 2. Europske konvencije
49. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
50. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant problematizira odluke o neprovođenju istrage povodom smrti njegovog sina. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da prvo pitanje koje Ustavni sud treba riješiti u konkretnom slučaju jeste pitanje nadležnosti, budući da iz citiranih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Pravila Ustavnog suda proizlazi da Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u BiH.
51. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da odredbama ZKPFBiH, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, nije predviđena mogućnost da, u slučaju kada tužiteljstvo donese odluku o neprovođenju istrage, stranke koje su nezadovoljne takvom odlukom mogu izdjejstvovati meritornu odluku - presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, koja bi, u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmetom osporavanja pred Ustavnim sudom. Dalje, imajući u vidu relevantne odredbe ZKPFBiH, proizlazi da je u takvim slučajevima jedini pravni lijek koji stranke mogu koristiti prigovor (pritužba) protiv odluke o neprovođenju istrage, te potom, na temelju članka
9. Zakona o Federalnom tužiteljstvu, i pritužba Federalnom tužiteljstvu. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se ovakva zakonska regulativa, odnosno nemogućnost da apelanti sukladno važećem zakonodavstvu dođu do meritorne odluke koja bi mogla biti predmetom ocjene Ustavnog suda, ne može staviti na teret apelantu. Ovo osobito u situaciji kada apelacija podnesena Ustavnom sudu pokreće pitanja kršenja prava na život u vezi sa događajima povodom kojeg apelant nije imao zakonsku mogućnost za vođenje bilo kakvog postupka. Pritom Ustavni sud podsjeća da je člankom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine postavljena obveza državi BiH i entitetima da osiguraju najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i da je člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda propisana mogućnost postupanja Ustavnog suda i u slučaju kada nema presude nekog od sudova u BiH.
52. Obzirom na to Ustavni sud, slijedeći svoju dosadašnju praksu u predmetima koji su pokretali slična pitanja u kontekstu kršenja prava koja su zaštićena člankom II/3.(a) i (b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 2. i 3. Europske konvencije, a u kontekstu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, smatra da u konkretnom slučaju postoji njegova nadležnost (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3950/16 od 15. veljače 2017. godine i AP 2371/18 od 8.travnja 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
53. Međutim, to ne znači da apelant prilikom podnošenja apelacije u ovakvim slučajevima ne treba ispunjavati i ostale uvjete iz članka 18. Pravila Ustavnog suda, već, naprotiv, i svi ostali uvjeti dopustivosti moraju biti ispunjeni kako bi se otvorila mogućnost da Ustavni sud postupa. Obzirom na to da je i u konkretnom slučaju predmet apelacije odluka o neprovođenju istrage povodom smrti T.Dž., koji je apelantov sin, kojom su pokrenuta pitanja kršenja prava iz članka 2. Europske konvencije, Ustavni sud, podržavajući navedenu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, smatra da je u takvim okolnostima apelacija dopustiva iako je osporena odluka, zapravo, naredba tužiteljstva o neprovođenju kaznene istrage.
54. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant obaviješten o konačnoj odluci u ovom predmetu a to je obavijest Federalnog tužiteljstva kojom je odbijena njegova pritužba na odluku da se ne provodi istraga od 11. lipnja 2019. godine, te da je navedenu odluku apelant primio 14. lipnja 2019. godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 12. kolovoza 2019. godine. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, jer je, u smislu navedene odredbe, podnesena u roku od 60 dana. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
55. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
56. Apelant navodi povredu članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije najprije zbog propusta Kantonalnog tužiteljstva, odnosno „nadležnih organa javne vlasti“ da provedu efikasnu istragu kojom bi se istražile okolnosti koje su dovele do prometne nezgode u kojoj je preminuo njegov bliski srodnik – sin, te zbog toga što, kako je apelant naveo, „nije odgovoreno što je uzrok nezgode, jer nisu dovedene u vezu sve okolnosti njezinog nastanka“. Pravo na život
57. Članak II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
3. Popis prava Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2ak što uključuje:
a) Pravo na život.
58. Članak 2. stavak 1. Europske konvencije glasi:
1. Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života, osim prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za kazneno djelo za koje je zakonom predviđena ova kazna.
59. Ustavni sud podsjeća na to da članak 2. Europske konvencije predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti demokratskih društava. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, „prva rečenica članka 2. stavak 1. nalaže državi ne samo da ne uzrokuje smrt na namjeran ili nezakonit način nego i da poduzme mjere neophodne za zaštitu života osoba u okviru svoje jurisdikcije“ (vidi, Europski sud za ljudska prava, I.C.B. protiv Ujedinjene Kraljevine, presuda od 9. lipnja 1998. godine, stavak 36). S ciljem učinkovitog osiguranja uživanja prava koje garantiraju čl. 2-4. Europske konvencije, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) je usuglasila proceduralne zahtjeve, a najčešći je zahtjev za provođenjem istrage kao dijela šire obveze uspostavljanja učinkovitog sudskog sustava. Nametanje ovakve obveze ima cilj da omogući gonjenje ili pokretanje sudskih postupaka koji su naloženi u slučaju kršenja Europske konvencije. To, međutim, ne znači da ova obveza važi samo za slučajeve kada se događaji mogu pripisati državnim vlastima već se primjenjuje i u slučajevima kada se smatra da povreda prava iz čl. 2. ili 3. Europske konvencije potječe od pojedinca (vidi, Europski sud, M.C. protiv Bugarske, presuda od 4. prosinca 2003. godine, stavak151). Cilj ove istrage je osiguranje učinkovite zaštite prema odredbama domaćeg zakona i „u onim slučajevima u kojima su upleteni državni organi, predviđanje njihove odgovornosti“ za činjenice koje su u njihovoj nadležnosti (vidi, Europski sud, Mastromatteo protiv Italije, presuda od 24. listopada 2002. godine, stavak 89, i Nachova i dr. protiv Bugarske, presuda od 26. veljače 2004. godine, stavak 110).
60. Istraga koju zahtijevaju čl. 2. i 3. Europske konvencije mora biti «učinkovita », a to će biti ako su ispunjena tri uvjeta: (1) da su osobe koje su odgovorne za istragu i one koje provode istragu neovisne od onih koje su uključene u događaje, što podrazumijeva «ne samo nepostojanje bilo kakve hijerarhijske ili institucionalne veze nego i praktičnu neovisnost» (ibid., presuda Nachova i dr.), (2) da istraga bude «hitra, brza i sveobuhvatna», pri čemu Europski sud ne oklijeva da detaljno kontrolira mjere koje su poduzeli istražitelji a iz kojih je «isključivanjem lako zaključiti koje radnje treba realizirati prema danim okolnostima» (idem.) i (3) istraga mora dovesti do identifikacije i kažnjavanja odgovornih osoba pri čemu Europski sud naglašava da se ovdje radi o «obvezi ne rezultata, nego sredstava» (idem.). Ovim osnovnim uvjetima praksa Europskog suda je dodala još jedan koji se odnosi na javnost istrage, odnosno transparentnost. Europski sud je istaknuo da «mora postojati zadovoljavajući element javne analize istrage ili njezinih rezultata da bi se osigurala odgovornost u praksi i u teoriji, očuvalo povjerenje javnosti u poštivanje slova zakona od vlasti i onemogućilo stjecanje dojma o suučesništvu ili toleriranju nezakonitih djela» (idem.).
61. Prema praksi Europskog suda, obveze države u zaštiti prava na život mogu se svrstati u tri skupine. To su negativna obveza države da se suzdrži od nezakonitog oduzimanja života, pozitivna obveza države da donese učinkovite normativne i provedbene mjere za sprječavanje gubitaka života kad se oni mogu izbjeći, te proceduralna obveza države da istražuje sumnjive smrtne slučajeve. U konkretnom slučaju iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na život zbog proceduralnih propusta u istrazi prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao njegov bliski srodnik.
62. Ustavni sud iz navoda apelacije zapaža da predmetna apelacija pokreće pitanje kršenja proceduralnog aspekta članka 2. Europske konvencije. S tim u vezi, Europski sud je naglasio da članak 2. Europske konvencije zahtijeva da su nadležna tijela u slučaju nasilne smrti dužna provesti službenu učinkovitu istragu čija forma i sadržaji ovise o okolnostima konkretnog slučaja. Prema stajalištu Europskog suda, da bi se istraga mogla smatrati učinkovitom u smislu članka 2. Europske konvencije, mora prvenstveno biti „odgovarajuća“, odnosno tijekom istrage moraju biti utvrđene sve relevantne činjenice, te kada je to moguće, istraga mora dovesti do identifikacije počinitelja i njihovog kažnjavanja. Nadalje, nadležne vlasti moraju poduzeti sve razumne mjere putem kojih će pribaviti i osigurati dokaze u predmetnom slučaju. Zaključci istrage moraju biti utemeljeni na neovisnoj, objektivnoj i temeljnoj analizi predmeta. Nadležna tijela koja provode istragu moraju biti neovisna od ostalih osoba koje bi mogle, na bilo koji način, biti povezane sa predmetom, i to ne samo u hijerarhijskom nego i u praktičnom smislu. Istraga mora biti provedena ažurno i pravodobno. Istraga mora biti dostupna obitelji žrtve u onoj mjeri u kojoj je potrebno za zaštitu njihovih prava. Štoviše, u određenim okolnostima istraga mora biti podvrgnuta i „oku javnosti“. Također, osnovna svrha takve istrage jeste osigurati učinkovitu provedbu domaćih zakona kojima se štiti pravo na život. Vlasti moraju poduzeti razumne mjere koje su im na raspolaganju kako bi osigurale dokaze koji se odnose na incident. Bilo kakav propust u istrazi koji dovodi u pitanje mogućnost utvrđivanja uzroka smrti ili identificiranja osobe ili osoba koje su odgovorne dovest će do rizika povrede tih standarda (vidi, Europski sud, Tomašić i drugi protiv Hrvatske, (2009) stavak 62).
63. Primjenjujući navedena stajališta na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o smrti apelantovog sina, koja je nastupila usljed prometne nezgode koja se desila 8. veljače 2015. godine. Ustavni sud zapaža da su javne vlasti, to jest službenici PU Ljubuški, kao i dežurni tužitelj Kantonalnog tužiteljstva, odmah po saznanju za nesretni događaj izašli na lice mjesta radi vršenja uviđaja. Uviđaj je izvršen pod nadzorom dežurnog tužitelja Kantonalnog tužiteljstva o čemu su sačinjeni zapisnik o uviđaju i izvješće o kriminalističko-tehničkom pregledu lica mjesta. Na licu mjesta su zabilježeni pronađeni tragovi, te su izvršena potrebna mjerenja o čemu je sačinjena i prateća fotodokumentacija sa crtežom mjesta događaja, izvršen je kriminalističko - tehnički pregled vozila (vizualni pregled vanjskog i unutarnjeg dijela vozila, te su pregledom unutarnjosti vozila pronađeni i izuzeti bliže opisani predmeti); pomoću vatiranih štapića natopljenih destiliranom vodom sa upravljača vozila, ručice mjenjača i ručice za paljenje svjetala i brisača vozila izuzeti su brisevi, te su vatirani štapići zapakirani odvojeno u omote br. 2, 3 i 4. o čemu je sačinjena fotodokumentacija. Dakle, javne vlasti su odmah po saznanju za nesretni događaj poduzele sve razumne mjere kako bi odmah pribavile i osigurale dokaze u predmetnom slučaju. Dalje, Ustavni sud zapaža da su narednog dana, odnosno 9. veljače 2015. godine, po naredbi Kantonalnog tužiteljstva izvršeni pregled i obdukcija tijela preminulog T.DŽ., kojom prilikom je sa tijela preminulog „uzeta krv za određivanje prisustva alkohola i narkotika u krvi iz desne butne vene“. Potom su izvršena vještačenja - utvrđivanje koncentracije alkohola i prisustva lijekova, droga ili drugih sredstava ovisnosti u krvi preminulog T.DŽ., kao i tehničke ispravnosti predmetnog vozila. U PU Ljubuški su saslušani svjedoci koji su bili na licu mjesta neposredno nakon prometne nezgode, te je izvršeno vještačenje bioloških tragova uzetih iz vozila i uzorka brisa bukalne sluznice mldb. I.B. Kantonalno tužiteljstvo je saslušalo i mldb. I.B., izvršilo je rekonstrukciju prometne nezgode na licu mjesta, izvršeno je prometno vještačenje na temelju dokumentacije u spisu i provedene rekonstrukcije događaja radi utvrđivanja „čiji propusti su u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nezgode“, izvršeno je strojarsko vještačenje radi utvrđivanja “odgovaraju li pronađeni plastični ostaci na licu mjesta ostacima predmetnog vozila“. Poduzete su radnje radi utvrđivanja „je li konkretne prilike vozilom upravljao preminuli T.Dž. ili neka treća osoba“, saslušani su apelant i njegova supruga, izvršeno je neuropsihijatrijsko i psihološko vještačenje mldb. I.B. radi utvrđivanja je li on sposoban davati iskaz vezano za okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, saslušani su policijski službenici Mar. N. i Mai. M., te je od PU Ljubuški pribavljen i raspored službe za 7. i 8. veljaču 2015. godine, saslušani su vještak koji je radio obdukciju preminulog T.Dž., te doktorica koja je bila na licu mjesta, Ž.B. (kriminalistički istražitelj koji je kritičnog dana bio dežurni i koji je sa dežurnim tužiteljem vršio uviđaj na licu mjesta), J.Ć. (svjedok koji je 7/8. veljače 2015. godine bio u noćnom klubu u Ljubuškom, gdje su bili i preminuli T.DŽ. i mldb. I.B.), Ž.B. (sestra mldb. I.B.) itd. Dakle, iz navedenog proizlazi da je Kantonalno tužiteljstvo temeljito provelo neovisan postupak radi nastojanja da se otkriju sve činjenice vezane za predmetni događaj, te je poduzelo sve neophodne mjere kako bi se osigurali dokazi do kojih se objektivno moglo doći.
64. Što se tiče neovisnosti istrage koju je provodilo Kantonalno tužiteljstvo, Ustavni sud primjećuje da iz navoda apelacije ne proilazi da je apelant sumnjao u pristranost bilo koje od službenih osoba koje su bile uključene u tu istragu i to kako Kantonalnog tužiteljstva, tako i PU Ljubuški. Apelantovi navodi više upućuju na generalno nezadovoljstvo radom tužiteljstva u vezi sa provođenjem istrage, pa se Ustavni sud neće baviti ovim pitanjem, nalazeći da ničim nije dovedena u pitanje „neovisnost istrage“, jer nije dovedeno u pitanje da su osobe koje su odgovorne za istragu i one koje su provodile istragu neovisne od onih koje su uključene u događaje, što podrazumijeva „ne samo nepostojanje bilo kakve hijerarhijske ili institucionalne veze nego i praktičnu neovisnost“ (ibid., presuda Nachova i dr.). Također, Ustavni sud zapaža da nema nikakvih indikacija da postupanje Kantonalnog tužiteljstva nije bilo otvoreno za javno preispitivanje i/ili da nije bilo dovoljno dostupno apelantu.
65. Što se tiče standarda žurnosti, brzine i sveobuhvatnosti, Ustavni sud primjećuje da apelant ne problematizira ovaj dio i to u kontekstu brzine kojom je Kantonalno tužiteljstvo okončalo postupak. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da je Kantonalno tužiteljstvo osiguralo apelantu mogućnost da sudjeluje u istražnim radnjama koje su se provodile u ovom postupku, a koje su ishodile donošenjem odluke tužiteljstva na koju su podnesene pritužbe, kao i apelacija Ustavnom sudu, te su apelant i njegova supruga saslušani u svojstvu svjedoka od Kantonalnog tužiteljstva, apelant je bio nazočan rekonstrukciji događaja i, konačno, Kantonalno tužiteljstvo je, postupajući po uputama Federalnog tužiteljstva koje je „inicirao“ apelant, poduzelo dodatne istražne radnje radi razjašnjenja okolnosti pod kojim se desila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao apelantov sin. Dalje, Ustavni sud zapaža da su navodi iz apelantovog i iskaza apelantove supruge provjeravani kako saslušanjem svjedoka za koje su isticali da imaju korisna saznanja o predmetnom događaju, tako i provođenjem drugih istražnih radnji, odnosno vještačenjima i pribavljanjem materijalne dokumentacije. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalno tužiteljstvo apelantove navode provjerilo, šta je detaljno elaborirano u donesenim odlukama. Osim toga, kada se ima u vidu nezadovoljstvo apelanta i njegova sumnja koju iskazuje, Ustavni sud primjećuje da je upravo u tom pravcu Kantonalno tužiteljstvo i poduzimalo sve radnje i prikupljanje dokaza do kojih se objektivno moglo doći u tom pravcu i utvrđivanje činjenica, a što je i osnovna zadaća tužiteljstva u pogledu postojanja kaznenog djela i eventualnih izvršitelja vezano za predmetni događaj. Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda da članak 2. Europske konvencije ne nalaže obvezu da osobe nadležne za istragu moraju zadovoljiti svaki zahtjev rodbine žrtve za određene postupke tijekom istrage. U ovom slučaju činjenica je da je apelant informiran o rezultatima istrage. Ustavni sud, također, primjećuje da je Federalno tužiteljstvo ispitalo zakonitost rada Kantonalnog tužiteljstva i utvrdilo da je ono postupalo sukladno odredbama ZKPFBiH, te o tome obavijestilo apelanta. Stoga, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu zadovoljen aspekt dostupnosti istrage kako za obitelj (apelanta), tako i sa aspekta obavještenja o poduzetim radnjama u istrazi.
66. Činjenice predmeta pokazuju da su ključni svjedoci do kojih se moglo doći ispitani i da su dostupni dokazi prikupljeni i pregledani. Ustavni sud zapaža da je Kantonalno tužiteljstvo istražilo sve dostupne informacije. Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda da članak 2. ne nalaže obvezu da osobe nadležne za istragu moraju zadovoljiti svaki zahtjev rodbine žrtve za određene postupke tijekom istrage. Pri tome Ustavni sud zapaža da su apelacioni navodi faktički prepisani navodi iz pritužbi za koje je u tijeku postupka utvrđeno da su neutemeljeni, te o čemu je u donesenim odlukama dano detaljno obrazloženje koje Ustavni sud smatra dovoljnim dokazom da je Kantonalno tužiteljstvo provelo efikasnu istragu u predmetnom slučaju. Činjenica da je provedeni postupak rezultirao utvrđivanjem da je predmetnu prometnu nezgodu prouzročio preminuli T.DŽ. kojoj nije prethodilo neko kaznen djelo sama po sebi taj postupak ne čini nužno neučinkovitim. U ovim okolnostima Ustavni sud ne može staviti na teret vlastima bilo kakvu skrivljenu nepažnju, jasnu lošu namjeru ili nedostatak volje (mutatis mutandis, Europski sud, Gürtekin i drugi protiv Cipra (odluka), br. 60441/13, stavak 25, 11. ožujka 2014. godine, stavak 27).
67. Zaključno, Ustavni sud zapaža da je Kantonalno tužiteljstvo provelo predmetni postupak radi utvrđivanja činjenica i okolnosti vezanih za događaj od 8. veljače 2015. godine u kojem je smrtno stradao T.DŽ., odnosno utvrđivanja ima li činjenica iz kojih proizlaze osnove sumnje da je povodom konkretnog događaja počinjeno neko kazneno djelo propisano KZFBiH. Istodobno, Kantonalno tužiteljstvo je bilo dužno utvrditi ima li i elemenata nečije kaznene odgovornosti, a u slučaju da utvrdi da ima elemenata nekog kaznenog djela. Kako vršenju provjera nije prethodio temelj sumnje da je počinjeno neko konkretno kazneno djelo, nego je zadatak bilo pribavljanje dokaza koji bi uputili ima li uopće elemenata nekog kaznenog djela, niti je prijavljena konkretna osoba, to je Kantonalno tužiteljstvo odlučilo da se istraga neće provoditi jer je utvrdilo da postoje druge okolnosti zbog kojih se istraga neće provoditi. Naime, Kantonalno tužiteljstvo je utvrdilo da je kritične prilike preminuli T.Dž., upravljajući predmetnim vozilom, sam skrivio predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je naposljetku i izgubio život, te obzirom na to da je nastupanjem smrti T.Dž. isključena mogućnost kaznenog gonjenja počinitelja predmetnog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa. Ustavni sud ukazuje da članak 231. ZKPFBiH propisuje da će tužitelj donijeti naredbu da se istraga neće provoditi, između ostalog, ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje.
68. Ustavni sud opet podsjeća na stajalište Europskog suda da se ovdje radi o «obvezi ne rezultata, nego sredstava» (vidi, Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjene Kraljevine, br. 46477/99, stavak 71, ECHR 2002-II), idem.). Čak i kada postoje prepreke i teškoće koje onemogućavaju napredak u istrazi u određenoj situaciji, brz odgovor vlasti vrlo je važan za održavanje povjerenja javnosti i poštivanje vladavine prava, kao i za sprečavanje bilo kakvog dojma o postojanju dosluha ili tolerancije prema nezakonitim radnjama (vidi, Paul i Audrey Edwards, prethodno citiran, stavak 7). Obveza države temeljem članka 2. Konvencije neće biti zadovoljena ukoliko zaštita domaćih sudova postoji samo u teoriji: prije svega, ona mora učinkovito funkcionirati u praksi, a za to je neophodno da predmet bude brzo ispitan, bez nepotrebnih odgađanja (vidi, Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, stavak 53, Lazzarini i Ghiacci protiv Italije (dec.), br. 53749/00, 7. studenog 2002. godine).
69. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra, uvažavajući stanje koje je kod apelanta izazvala smrt osobe koja mu je bliska, koja je morala ostaviti duboke tragove na njegovo psiho-fizičko stanje, te kod njega izazvati veliku patnju, da nisu prekršeni članak II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 2. Europske konvencije budući da Ustavni sud u poduzetim radnjama ne može pronaći dokaze da je postojao propust nadležnog tužitelja i Kantonalnog tužiteljstva, koji dovodi u sumnju nastojanja da se prikupe svi relevantni dokazi, zbog čega se može reći da je provedena istraga bila potpuna i učinkovita u smislu članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
70. Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
2. Europske konvencije jer u radnjama Kantonalnog tužiteljstva nije našao propust prilikom poduzimanja istražnih radnji na rasvjetljavanju okolnosti tragičnog događaja u kojem je apelantov sin smrtno stradao, pri čemu apelant, osim svojih tvrdnji, ničim nije dokazao da su postojali bilo kakvi proceduralni propusti nadležnih tijela o čemu je apelant imao dovoljno informacijak radi zaštite njegovih prava.
71. Na temelju člana 18. stavak (3) točka h), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
72. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević