Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1254/21 (JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad i P.R.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1254/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1254/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad i P.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052015 20 Pžp od 31. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052015 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.godine;

P. R. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052014 20 Pžp 2 od 31. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052014 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.

godine;

P. R. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052016 20 Pžp od 26. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052016 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020. godine;

JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052017 20 Pžp 2 od 29. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052017 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020. godine;

JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052018 20 Pžp 2 od 30. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052018 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.godine;

P. R. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052019 20 Pžp 2 od 30. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Pr 052019 20 Pr 2od 12. oktobra 2020. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1254/21

1. JKP Tomislavgrad d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 17. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Pr 052015 20 Pžp od 31. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Pr 052015 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 31. marta 2021. godine, prvoapelant, kao pravno lice je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM.

2. AP-1255/21

3. P. R. (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 17. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Pr 052014 20 Pžp 2 od 31. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Pr 052014 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020. godine.

4. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 31. marta 2021. godine, drugoapelant, kao odgovorno lice u prvoapelantu je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

3. AP-1257/21

5. Drugoapelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 18. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Pr 052016 20 Pžp od 26. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Pr 052016 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.godine.

6. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 26. marta 2021. godine, drugoapelant, kao odgovorno lice u prvoapelantu je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

4. AP-1258/21

7. Prvoapelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 18. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Pr 052017 20 Pžp 2 od 29. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Pr 052017 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 29. marta 2021. godine, prvoapelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM.

5. AP-1259/21

9. Prvoapelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 18. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Pr 052018 20 Pžp 2 od 30. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Pr 052018 20 Pr 2 od 12. oktobra 2020.godine.

10. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 30. marta 2021. godine, prvoapelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM.

6. AP-1260/21

11. Drugoapelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 18. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Pr 052019 20 Pžp 2 od 30. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 68 0 Pr 052019 20 Pr 2od 12. oktobra 2020. godine.

12. Rješenjem Općinskog suda od 12. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 30. marta 2021. godine, drugoapelant, kao odgovorno lice u prvoapelantu je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog u rješenju i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

13. U obrazloženju osporenih rješenja Kantonalni sud je naveo da je inspekcijskim nadzorom (u predmetima br. AP-1254/21, AP-1258/21 i AP-1259/21) utvrđeno da prvoapelant nije postupio po rješenju vodnog inspektora u kojem su konstatovane nepravilnosti i nedostaci, a što je konstatovano i u prekršajnim nalozima od 26. decembra 2018.godine u odnosu na prvoapelanta. Naveo je da su navedeni nalozi izdati od Federalne uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), te da je prvoapelantu ostavljen i rok za izvršenje naloženih mjera od 30 dana sa uputom da je dužan pismeno izvijestiti Vodnu inspekciju Federalne uprave. Dalje je naveo da je inspekcijskim nadzorom (u predmetima br. AP-1255/21, AP-1257/21 i AP-1260/21) utvrđeno da drugoapelant nije postupio po rješenju vodnog inspektora u kojem su konstatovane nepravilnosti i nedostaci, a što je konstatovano i u dva prekršajna naloga od 26. decembra 2018.godine u odnosu na drugoapelanta, te da je drugoapelantu ostavljen i rok za izvršenje naloženih mjera od 30 dana sa uputom da je dužan pismeno izvijestiti Vodnu inspekciju Federalne uprave. Kantonalni sud je naveo da su u činjeničnim opisima prekršāja u svim navedenim predmetima, u odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta iznesene činjenice i okolnosti koje su pravno kvalifikovane kao prekršaj iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama, odnosno da kada se utvrdi da je povrijeđen Zakon o vodama, propisi ili drugi akt donesen na osnovu Zakon o vodama, federalni vodni inspektor zapisnikom konstatuje nepravilnost ili nedostatak i rješenjem određuje mjere i rok za njihovo otklanjanje. Naveo je da takvi citirani opisi prekršāja za koje se terete apelanti sadrže objektivna i subjektivna obilježja prekršaja iz člana 190. stav 1. Zakona o vodama. Također, naveo je da je u toku prvostepenih postupaka u svim navedenim predmetima prvostepeni sud na usmenim raspravama dao prvoapelantu i drugoapelantu na uvid i čitanje originalne dokaze pobrojane u obrazloženjima prvostepenih rješēnja, čija vjerodostojnost nije bila osporena, osim paušalnog pozivanja na to, jer je izvršen uvid u te isprave. Naveo je da apelanti ni tokom prvostepenog postupka ni u žalbi ne tvrde da su te kopije

- originali isprava, koje su pomenute u žalbi prvoapelanta i drugoapelanta, izmijenjene u odnosu na originale. Imajući u vidu da je članom 289. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) propisano da se može koristiti kao dokaz kopija koja je potvrđena kao neizmijenjena u odnosu na original, naveo je da neosnovano apelanti ističu da su kopije (iako se radi o originalima) navedenih isprava protivno zakonu uložene u spis i da se nisu mogle koristiti kao dokaz.

Spajanje predmeta

14. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na prekršajne postupke u kojima su kao okrivljeni bili prvoapelant, kao pravno lice i drugoapelant, kao odgovorno lice u prvoapelantu, kao i da se zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1254/21 . Apelacioni navodi

15. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da su dokazi iz kojih sud crpi zaključak o odgovornosti apelanata za sud predani u formi neovjerenih kopija, te ističu da je član 289. ZKP-a neprimjenjiv kada su isprave u pitanju. Apelanti navode da se iz provedenih dokaza ne može utvrditi odgovornost i inkriminirano ponašanje apelanata, jer dokazi ne upućuje da je djelo počinjeno na način kako to opisuje ovlašteno tijelo. Također, navode da je dužina postupaka koji su se vodili protiv apelanata u periodu od tri godine bila pretjerana zbog ukidanja i vraćanja na ponovni postupak, te da nije zadovoljen princip prava na suđenje u „razumnom roku“.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. S obzirom na to da je prvoapelant javno preduzeće, Ustavni sud podsjeća da isti ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

20. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Kantonalnog suda u predmetnim postupcima. U odnosu na navode apelanata kojima ukazuju na dužinu trajanja predmetnih postupaka pred redovnim sudovima, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati periode od dana izdavanja prekršajnih naloga (26. decembra 2018. godine), pa do donošenja drugostepenih rješenja, kojima su okončani predmetni postupci. Dakle, predmetni postupci pred redovnim sudovima (na dvije instance) trajali su dvije godine i tri mjeseca, u kojem periodu su u svakom pojedinom predmetu donesene četiri odluke (budući da su predmeti vraćani na ponovni postupka). Ustavni sud smatra da se period od dvije godine i tri mjeseca u kojem je Kantonalni sud donio osporena rješenja kojima je okončao predmetne postupke ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja predmetnih postupaka. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnih postupaka prelazi granice "razumnog roka" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1254/21 (JKP Tomislavgrad d.o.o… | Sudska praksa | Aktio