Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/21 (D. S.-O.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1089/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1089/21, rješavajući apelaciju Danijele Saller-Osenk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijele Saller-Osenk podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-3-1201-2/2021 od 10. marta 2021. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Danijela Saller-Osenk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 5. aprila 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-07-3- 1201-2/2021 od 10. marta 2021. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio VSTV-u dalji nastavak konkursne procedure“ do donošenja odluke o apelaciji.

2. Odlukom VSTV-a broj 04-07-3-1201-2/2021 od 10. marta 2021. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin prigovor na pravilnost postupka provedenog kvalifikacionog testiranja u okviru javnog konkursa VSTV-a broj 04-07-3-2564-1/2020 od 12. oktobra 2020. godine.

3. U obrazloženju odluke VSTV je naveo, da je apelantica podnijela prijavu na oglašenu poziciju navedenim konkursom za izbor sudije (jedan izvršilac) Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Također je navedeno da je 27. februara 2021. godine apelantica podnijela prigovor na regularnost postupka kvalifikacionog testiranja održanog 26. februara 2021. godine za oglašenu poziciju navedenim konkursom. Nadalje, VSTV je ukazao da je apelantica u prigovoru navela da je pristupila polaganju kvalifikacionog testa 26. februara 2021. godine prema rasporedu i „namjeni testiranja pod oznakom NT1“ kako je navedeno u obavijesti dostavljenoj apelantici od srane VSTV, pa smatra da je i testiranje obavljeno shodno namjeni testiranja za okružni/kantonalni nivo.

4. Odlučujući o prigovoru apelantice, VSTV je odbilo apelanticin prigovor kao neosnovan. Naime, VSTV ukazao da je uvidom u službene evidencije Vijeća utvrđeno da je apelantica po objavljenom konkursu broj 04-07-3-2564-1/2020 od 12. oktobra 2020. godine prijavila se „jedino na poziciju sudije Vrhovnog suda Federacije BiH“. U vezi s tim, VSTV je naveo da je apelantica pristupila kvalifikacionom testiranju koje je održano 26. februara 2021. godine u 13:30 sati „po namjeni NS4“, dakle za sudije entitetskih Vrhovnih sudova. Također, VSTV je naveo da je prema rezultatu testa po namjeni NS4 (entitetski vrhovni sudovi) apelantica ostvarila ukupno 63 boda od mogućih 100 bodova, te da nije ispunila preduslove za polaganje pismenog testa za poziciju sudije entitetskih Vrhovnih sudova. Pored navedenog, VSTV je utvrdilo da je u tabeli koja je dostavljena u prilogu maila kojim je apelantica pozvana na kvalifikaciono testiranje, naznačena namjena testiranja NT1, što prema mišljenju VSTV nije, niti može biti od uticaja na regularnost kvalifikacionog testiranja, s obzirom na činjenicu da se „određena namjena testiranja može jedino vezati za prijavu kandidata kojom se prijavio za određenu pravosudnu poziciju, a u konkretnom slučaju prijava je za poziciju sudije Vrhovnog suda Federacije BiH, a ne za tabelu koja samo sadrži obaviještenje o održavanju kvalifikacionog testiranja.

5. Imajući u vidu navedeno VSTV je zaključio da je, u odnosu na apelanticu, procedura kvalifikacionog testiranja predviđena Pravilnikom o kvaiifikacionom i pismenom testiranju kandidata za pozicije nosilaca pravosudnih funkcija u pravosuđu Bosne i Hercegovine u potpunosti zadovoljena, te je ista zakonita i pravilna.

6. Apelantica smatra da su joj osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3). tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluku VSTS-a o njenom prigovoru na pravilnost procedure provedenog kvalificionog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS-a. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da je, prema članu 3. Zakona o VSTS, VSTS nezavisan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTS-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje utvrđivanje procedure provođenja kvalificionog i pismenog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS-a, utvrđivanje kriterija za imenovanje i ocjenjivanje rada sudija i tužilaca, disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima kao i razrješenje sudija i tužilaca, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd.

10. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP-633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTS-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTS BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustavni sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).

11. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTS postupa u disciplinskom postupku, Ustavni sud ukazuje da odluka VSTS-a po prigovoru kandidata na pravilnost procedure provedenog kvalificionog testiranja u okviru javnog konkursa VSTS-a, nije odluka koja imaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Odluke o dopustivosti Ustavnog suda: AP-3881/13 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1091/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju osporena odluka VSTV-a donesena u toku konkursne procedure za imenovanje sudije Vrhovnog suda, u okviru koje apelantica nije položila kvalifikaciono testiranje, a koja konkursna procedura nije bila okončana u vrijeme donošenja osporene odluke. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju osporenom odlukom VSTV odbijen apelanticin prigovor na pravilnost procedure provedenog kvalifikacionog testiranja u okviru predmetnog javnog konkursa. Dakle, imajući u vidu navedenu praksu Ustavnog suda i uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja u kojem apelantica osporava odluku VSTS-a koja je donesena u jednom dijelu konkursne procedure za imenovanje sudije Vrhovnog suda, a ne konačne odluke o imenovanju sudije, Ustavni sud smatra da ta odluka ne pokreće pitanje zaštite ustavnih prava apelantice i predstavlja odluku nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine donesenu u vršenju svoje nadležnosti provođenja konkursne procedure, a u cilju uspostavljanja profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTS u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3336/16 od 19. juna 2018. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-5249/15 od 6. decembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/21 (D. S.-O.) | Sudska praksa | Aktio