Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1256/21 (Alpen-Mit d.o.o. Široki Brijeg)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1256/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1256/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Alpen-Mit d.o.o. Široki Brijeg, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Alpen- Mit d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 529856 17 Pž od 10. veljače 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 529856 15 Ps od 28.

listopada 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Alpen-Mit d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnio je 17. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 529856 17 Pž od 10. veljače 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 529856 15 Ps od 28. listopada 2016. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, obvezan je apelant da tužitelju („Mondo Commerce“ d.o.o. Sarajevo) isplati dug u određenome iznosu.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda proistječe da su parnične stranke bile u obligacionom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, da je tužitelj apelantu isporučivao odnosno izdavao robu (folije, vakuum kese i sl.), te da mu je ispostavio račune i otpremnice (ukupno 6 računa određenih brojeva i u određenim iznosima, u razdoblju od 5. kolovoza 2014. godine do 3. studenoga 2014. godine), te da je apelant tužitelju po ispostavljenim računima izmirio samo dio duga u određenome iznosu i to 12. svibnja 2015. godine, čime je umanjen dug po računu od 5. kolovoza 2014. godine. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud našao da je ukupan dug apelanta na temelju neisplaćenih faktura u određenome iznosu, što je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke M.K.D. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj apelantu isporučio robu iz svojega prodajnoga asortimana, te za istu ispostavio račune, koje ovaj nesporno nije u cijelosti platio po dospjelosti duga, a što proistječe i iz nalaza i mišljenja vještaka. Kantonalni je sud istakao da su, naime, sve otpremnice

- računi potpisani od strane apelanta, što znači da je apelant uredno primio isporučenu robu. Kantonalni je sud istakao da je to proistječe i iz činjenice da apelant na zahtjev vještaka nije dostavio svoju financijsku dokumentaciju u vidu analitičke kartice, ali iz toga da je apelant platio dio jednoga računa u određenome iznosu, što znači da je račune zaprimio. Kantonalni je sud istakao da je apelant na pripremnome ročištu osporio visinu tužbenoga zahtjeva, navodeći da se prema računovodstvenoj evidenciji apelanta ne slažu predmetni iznosi sa traženim iznosima iz tužbe, ali da, međutim, apelant na ove okolnosti nije predložio niti izveo dokaze, zbog čega ne može tek u prizivu istjecati prigovor da otpremnica i račun nije valjan materijalni dokaz, da iste nije primio i da nisu potpisani od strane ovlaštene osobe apelanta. Kantonalni je sud istakao da, nasuprot tomu, iz materijalnih dokaza tužitelja, koji kada se dovedu u svezu sa nalazom i mišljenjem vještaka, jasno proistječe da je tužitelj apelantu isporučio robu, ispostavio račune, te da je apelant dužan dug u određenome iznosu, zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 17. i 516. Zakona o obligacionim odnosima obvezao apelanta na isplatu duga.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući, između ostaloga, da otpremnice – računi nisu valjan materijalni dokaz, da otpremnica nije javna već privatna isprava, da je nesporno da su otpremnice potpisane ali je sporno tko ih je potpisao i tko je primio robu, jer ovlaštena osoba apelanta nije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1256/21 (Alpen-Mit d.o.o. Široki Brijeg) | Sudska praksa | Aktio