Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3419/20 (Z. T.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3419/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 3419/20, rješavajući apelaciju Zorana Tešanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Zoran Tešanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju pod brojem 85 0 P 062146 17 P.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Zoranu Tešanoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 85 0 P 062146 17 P u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju i Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnio je 16. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 85 0 P 062146 17 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 12. aprila 2021. godine je od Osnovnog suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 21. aprila 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 25. januara 2017. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog osiguranja „Aura“ a. d. Banja Luka radi naknade štete (materijalne i nematerijalne) koja je nastupila iz saobraćajne nezgode, vrijednost spora 50.000,00 KM.

6. Osnovni sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor, te je tuženi 20. marta 2017. godine dostavio odgovor na tužbu.

7. Osnovni sud je pripremno ročište održao 5. juna 2017. godine, na kojem je predloženo izvođenje materijalnih dokaza, saslušanje apelanta, svjedoka, te sprovođenje vještačenja vještaka medicinske struke – neuropsihijatra, ortopeda i vještačenje alkohola u krvi, te vještačenje vještaka finansijske struke. Apelant je 12. juna 2017. godine Osnovnom sudu dostavio dokaz o uplati predujma troškova za vještačenja u predmetnom postupku.

8. Osnovni sud je ročište za glavnu raspravu održao 21. avgusta 2017. godine, te je zakazao nastavak ročišta za glavnu raspravu za 23. oktobar 2017. godine. Nadalje proizlazi da navedenog datuma nije održan nastavak ročišta za glavnu raspravu.

9. Apelant je 9. novembra 2018. i 7. februara 2020. godine Osnovnom sudu podnosio urgencije.

10. Osnovni sud je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 18. maj 2021. godine.

11. Dalje proizlazi da je postupak u toku pred Osnovnim sudom i da se vodi pod brojem 85 0 P 062146 17 P.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke ističući da je predmetni postupak za njega od većeg značaja jer pokušava da ostvari pravo na naknadu štete (materijalne i nematerijalne) koju je pretrpio zbog saobraćajne nezgode koju je doživio, nakon koje je bio u komi u bolnici u Banjoj Luci, te na rehabilitaciji kako bi mogao da ustane iz invalidskih kolica jer je nakon saobraćajne nezgode bio nepokretan, te su mu ljekari utvrdili invalidnost od 70%. Apelant smatra da mu je zbog pasivnosti Osnovnog suda u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud se nije posebno očitovao na navode apelacije o nerazumnoj dužini trajanja predmetnog postupka, naveo je da je u postupku zakazana glavna rasprava za 18. maj 2021. godine u 10.30 časova, kada je određeno i čitanje nalaza i mišljenja određenih vještaka medicinske struke – neuropsihijatra, ortopeda i alkohola u krvi, te vještačenje vještaka ekonomske struke, nakon čega će se donijeti odluka. V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na suđenje u razumnom roku

22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 25. januara 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje četiri godine i tri mjeseca.

Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

27. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51 i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenuo apelant radi naknade štete (materijalne i nematerijalne) koju je pretrpio zbog posljedica saobraćajne nesreće koju je doživio. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku, koji po zakonu nije hitne prirode.

29. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer putem suda pokušava da ostvari pravo na naknadu štete zbog štetnog događaja. Ustavni sud zapaža da se apelant u postupku držao aktivno, te da je Osnovnom sudu podnosio urgencije.

30. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni suda zapaža da je na početku postupka Osnovni sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da je u razumnom roku dostavio tužbu tuženom na odgovor, da je održao pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu, te da je zakazao nastavak ročišta za glavnu raspravu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da sud nije održao nastavak ročišta za glavnu raspravu (23. oktobra 2017. godine), nakon čega je u postupku imao period potpune pasivnosti u trajanju dužem od tri i po godine, tj. bio mu je potreban tako dug period da odredi novi termin održavanja nastavka ročišta za glavnu raspravu (nastavak ročišta za glavnu raspravu je zakazan za 18. maj 2021. godine). Tako dug period potpune pasivnosti nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te je u značajnijoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka u kojem četiri godine i tri mjeseca nakon pokretanja nije donijeta ni prvostepena odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u postupku nisu postojale procesne smetnje za preduzimanje procesnih radnji, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za tako dug period potpune pasivnosti i neblagovremenog preduzimanje procesnih radnji.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud za zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem je Osnovni sud imao period potpune pasivnosti u trajanju dužem od tri i po godine predstavlja neadekvatno administriranje pravde, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu Zoranu Tešanoviću treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

36. Apelant, takođe, navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer se predmetni parnični postupak četiri godine i tri mjeseca nakon njegovog pokretanja i dalje vodi pred Osnovnim sudom, koji je u postupku imao evidentan period potpune pasivnosti u trajanju dužem od tri i po godine, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i predstavlja neadekvatno administriranje pravde.

38. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3419/20 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio