Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2047/20 (M. B.-M.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2047/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 2047/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Mersiha Beganović-Memić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Mersiha Beganović- Memić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 65 0 Rs 398296 21 Rev.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mersihi Beganović-Memić isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mersiha Beganović-Memić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 18. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 398296 15 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 26. aprila 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju, dok je od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo 18. maja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. maja 2021. godine, Općinski sud 14. maja 2021. godine, dok je Vrhovni sud odgovor na apelaciju dostavio 24. maja 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 20. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv „Robot General Trading“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je pripremna ročišta održao 20. maja 2014. i 26. juna 2014. godine, dok je ročišta za glavnu raspravu održao 5. novembra 2014. i 12. februara 2015. godine.

7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 398296 13 Rs od 7. maja 2015. godine obavezao tuženog da apelantici na ime toplog obroka, naknade za korištenje godišnjeg odmora, razlike plaće i manje isplaćene plaće, sve kako je precizirano izrekom prvostepene presude i za periode pobliže naznačene predmetnom presudom, isplati određene novčane iznose (u ukupnom iznosu od 16.726,89 KM), sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da za apelanticu uplati odgovarajuće doprinose Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije BiH (u ukupnom iznosu od 5.233,91 KM) kako je naznačeno izrekom prvostepene presude, kao i da joj nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 3.603,60 KM.

8. Tuženi je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 3. juna 2015. godine, te je Općinski sud (nakon dostavljanja predmetne žalbe na odgovor apelantici 12. augusta 2015. godine i dostavljanja njenog odgovora na žalbu tuženom 7. septembra 2015. godine) spis predmeta proslijedio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 30. novembra 2015. godine.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 398296 15 Rsž od 11. novembra 2020. godine preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev da joj tuženi na ime toplog obroka, naknade za korištenje godišnjeg odmora, razlike plaće i manje isplaćene plaće, sve kako je precizirano izrekom predmetne presude i za periode pobliže naznačene tom presudom, isplati određene novčane iznose (u ukupnom iznosu od 16.726,89 KM), sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da za apelanticu uplati odgovarajuće doprinose Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije BiH (u ukupnom iznosu od 5.233,91 KM), kao i da joj nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 3.603,60 KM.

10. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda od 11. novembra 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, te je spis predmeta dostavljen tom sudu na postupanje 17. marta 2021. godine.

11. Predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije, te ukazala na to da Kantonalni sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije donio odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude (iako mu je spis predmeta dostavljen na postupanje 30. novembra 2015. godine). Dalje je navela da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitne prirode, a koji se vodi „već skoro punih sedam godina“, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

13. Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je ukazao na to da je prvostepena presuda donesena „u roku od 17 mjeseci“, pa da smatra da nema mjesta apelanticinoj tvrdnji da je na bilo koji način eventualno povrijedio njena prava s obzirom na to da je u svim fazama postupka postupao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.

14. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 30. novembra 2015. godine, te da je odluku o žalbi donio 11. novembra 2020. godine. Dalje je ukazao na „preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta i na nedostatak odgovarajućeg broja sudija, koji je rješavao donošenjem Programa rješavanja starih predmeta“. Kantonalni sud je također naveo da je preduzeo određene korake na organiziranju svog rada, konkretno predlaganjem Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH) da donese odluku o privremenom upućivanju sudija Kantonalnog suda u Zenici na vršenje sudske funkcije u taj sud „na period od 12 mjeseci u periodu od 1. juna 2020. do 1. juna 2021. godine, a što je realizirano odlukom VSTVBiH od 4. maja 2020. godine“. Kantonalni sud je zaključio da, stoga, smatra da u postupku pred tim sudom nije moglo doći do povrede apelanticinih prava na koje je ukazala predmetnom apelacijom, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

15. Vrhovni sud je naveo da mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje o izjavljenoj reviziji 17. marta 2021. godine, te da reviziona odluka u konkretnom predmetu još uvijek nije donesena. Dalje je naveo da „u navedenim okolnostima nema osnova za zaključak da je od strane tog suda došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku“.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

17. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 20. decembra 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od sedam godina i nešto više od pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

28. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.

29. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon godinu i oko pet mjeseci od podnošenja tužbe, pri čemu je pripremno ročište (u predmetu koji je po zakonu hitne prirode) održao tek nakon pet mjeseci od podnošenja tužbe. Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude tek 30. novembra 2015. godine, te da je Kantonalni sud odluku o izjavljenoj žalbi donio nakon skoro pet godina od prijema spisa predmeta na taj sud. Pri tome, redovni sudovi u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) obrazloženje za navedene periode pasivnosti, imajući u vidu da je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da je „u svim fazama postupka postupao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima“, dok je Kantonalni sud, između ostalog, naveo da su se predmeti na tom sudu rješavali prema „Programu rješavanja starih predmeta“. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na navode Kantonalnog suda da je „preduzeo određene korake na organiziranju svog rada“ predlaganjem VSTVBiH da donese odluku o privremenom upućivanju sudija drugog kantonalnog suda na vršenje sudske funkcije u taj sud, Ustavni sud primjećuje da se navedena inicijativa Kantonalnog suda zapravo odnosi na period od 1. juna 2020. do 1. juna 2021. godine, a da je spis konkretnog predmeta dostavljen tom sudu na odlučivanje o žalbi 30. novembra 2015. godine. Ustavni sud, dakle, primjećuje da navedena inicijativa Kantonalnog suda, iako ukazuje na nastojanje tog suda da proaktivnim djelovanjem (u nekoj, određenoj fazi) pozitivno utječe na dinamiku rada na svojim predmetima, ne može predstavljati objektivno opravdanje za dužinu trajanja konkretnog postupka pred tim sudom kada se spis tog konkretnog predmeta (koji je po zakonu hitne prirode) već četiri godine nalazio pred Kantonalnim sudom u vrijeme pokretanja predmetne inicijative (kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda).

30. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedena pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Općinskog suda, a naročito Kantonalnog suda koji je o izjavljenoj žalbi u predmetu koji je po zakonu hitne prirode odlučio nakon skoro pet godina od prijema spisa predmeta u taj sud, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelanticino ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Dakle, imajući u vidu da postupak koji je hitne prirode traje već sedam godina i nešto više od pet mjeseci, kao i naprijed navedenu pasivnost redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao skoro pet godina, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

32. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda (kojem je predmet dostavljen na odlučivanje o reviziji 17. marta 2021. godine) za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

35. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je hitne prirode, traje sedam godina i nešto više od pet mjeseci i nije izvjesno kada će biti okončan, pri čemu je naročito značajan doprinos Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučio nakon skoro pet godina, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2047/20 (M. B.-M.) | Sudska praksa | Aktio