Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2173/20 (M. Đ.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2173/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2173/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Milan Đurišić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio Milan Đurišić zbog duljine trajanja „postupka poništenja registracije motornog vozila“ koji se trenutačno vodi pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu kao predmet tog suda broj 08 0 U 006008 20 U.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Đurišić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Gavran“ d.o.o. Posušje, podnio je 25. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja „postupka poništenja registracije motornog vozila“ koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Odsjekom upravnih poslova Posušje (u daljnjem tekstu: Odsjek) Ministarstva unutarnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva i Odsjeka zatraženo je 14. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. prosinca 2020. godine, Odjek je dostavio odgovor na apelaciju 25. prosinca 2020. godine, dok je Ministarstvo dostavilo odgovor na apelaciju 30. prosinca 2020. godine.

4. Ustavni sud je 10. svibnja 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 7. siječnja 2015. godine Ministarstvu podnio zahtjev za ponovnu registraciju putničkog motornog vozila bliže označenog predmetnim zahtjevom (u daljnjem tekstu: predmetno vozilo).

7. Rješenjem Odsjeka od 6. ožujka 2015. godine poništena je registracija predmetnog vozila. U obrazloženju rješenja Odsjek je naveo da je predmetno vozilo registrirano 10. lipnja 2011. godine na ime A.P., te da je 7. siječnja 2015. godine „preneseno na apelantovo ime“. Dalje, navedeno je da je aktima Sektora za međunarodnu operativnu policijsku suradnju NCB- INTERPOL Sarajevo od 29. prosinca 2011. godine i 15. veljače 2012. godine utvrđeno da je ugovor-račun od 18. svibnja 2011. godine (koji je podnesen kao dokaz uz zahtjev za prvu registraciju predmetnog vozila od 10. lipnja 2011. godine) krivotvoren, kao i da je činjenica da predmetno vozilo nije kupljeno u autokući koja je izdala navedeni račun, navedena u naredbi o obustavi istrage Okružnog javnog tužiteljstva u Banjaluci od 15. listopada 2014. godine (navedenom naredbom obustavljena je istraga koju je to tužiteljstvo vodilo protiv M.Đ. zbog kaznenog djela prikrivanja u stjecaju s kaznenim djelom falsificiranje isprave, a u svezi sa predmetnim vozilom). Odsjek je zaključio da, stoga, u smislu odredaba članka 6. točka 1.a) Pravilnika o registraciji vozila nisu ispunjeni uvjeti za registraciju predmetnog vozila.

8. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv rješenja Odsjeka od 6. ožujka 2015. godine, Ministarstvo je rješenjem od 2. travnja 2015. godine predmetni priziv odbilo kao neutemeljen i potvrdilo prvostupanjsko rješenje.

9. Odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj radi poništenja rješenja tuženog (Ministarstva) od 2. travnja 2015. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 002442 15 U od 24. ožujka 2016. godine predmetnu tužbu uvažio, poništio osporeno rješenje i rješenje Odsjeka od 6. ožujka 2015. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

10. Odsjek je rješenjem od 12. srpnja 2016. godine u ponovnom postupku poništio registraciju predmetnog vozila.

11. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv rješenja Odsjeka od 12. srpnja 2016. godine, Ministarstvo je rješenjem od 6. rujna 2016. godine predmetni priziv odbilo kao neutemeljen.

12. Odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj radi poništenja rješenja tuženog (Ministarstva) od 6. rujna 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 002893 16 U od 17. studenog 2017. godine predmetnu tužbu uvažio, poništio osporeno rješenje i rješenje Odsjeka od 12. srpnja 2016. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

13. Odsjek je zaključkom o prekidu registracije vozila od 20. prosinca 2017. godine, u ponovnom postupku, prekinuo registraciju predmetnog vozila zbog toga što je u ponovnom postupku utvrđeno da je tijekom postupka registracije predmetnog vozila, uz zahtjev za registraciju, priložen ugovor (od 18. svibnja 2011. godine) za koji je utvrđeno da je krivotvoren.

14. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv zaključka Odsjeka od 20. prosinca 2017. godine, Ministarstvo je rješenjem od 1. veljače 2018. godine predmetni priziv odbilo kao neutemeljen.

15. Odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj radi poništenja rješenja tuženog (Ministarstva) od 1. veljače 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 003224 18 U od 3. svibnja 2018. godine predmetnu tužbu uvažio, poništio osporeno rješenje i zaključak Odsjeka od 20. prosinca 2017. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju predmetne presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo donijelo zaključak od 20. prosinca 2017. godine kojim prekida postupak registracije predmetnog vozila sukladno odredbama članka 24. Pravilnika o registraciji vozila, a da prethodno nije proveo poseban ispitni postupak određen i predviđen navedenim člankom Pravilnika o registraciji vozila. Kantonalni sud je dalje naveo da navedenu nezakonitost nije ispravio ni tuženi, niti su to predlagali punomoćnici stranaka na usmenoj javnoj raspravi, pa taj sud nije mogao donijeti odluku u sporu pune jurisdikcije.

16. Odsjek je zaključkom o prekidu postupka registracije vozila od 28. svibnja 2018. godine, u ponovnom postupku, prekinuo postupak registracije predmetnog vozila dok se ne riješi prethodno pitanje. U obrazloženju zaključka Odsjek je naveo da je Policijska uprava Posušje aktom od 25. svibnja 2018. godine obavijestila to tijelo da je predmet „apelant, predmetno vozilo“ dostavljen Kantonalnom tužiteljstvu u Širokom Brijegu na razmatranje kroz izvješće o događaju od 14. svibnja 2018. godine, te da se navedeni predmet u tom tužiteljstvu vodi pod brojem T08 0 KTA 0006168 18. Odsjek je dalje naveo da je, stoga, donio predmenti zaključak do odluke navedenog tužiteljstva u tom predmetu.

17. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv zaključka Odsjeka od 28. svibnja 2018. godine, Ministarstvo je rješenjem od 6. srpnja 2018. godine predmetni priziv odbilo kao neutemeljen.

18. Odlučujući o apelantovoj tužbi podnesenoj radi poništenja rješenja tuženog (Ministarstva) od 6. srpnja 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 003317 18 U od 5. kolovoza 2019. godine predmetnu tužbu uvažio, poništio osporeno rješenje i zaključak Odsjeka od 28. svibnja 2018. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju predmetne presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da nije mogao riješiti upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije obzirom na to da apelant nije predložio održavanje usmene javne rasprave.

19. Odsjek je zaključkom o prekidu postupka registracije vozila od 3. rujna 2020. godine, u ponovnom postupku, prekinuo postupak registracije predmetnog vozila. U pouci o pravnom lijeku predmetnog zaključka navedeno je da protiv njega nije dozvoljen priziv, ali da se protiv zaključka može pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom.

20. Apelant je 6. listopada 2020. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu protiv zaključka Odsjeka od 3. rujna 2020. godine. Predmetni postupak je u tijeku pred Kantonalnim sudom i vodi se pod brojem 08 0 U 006008 20.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

22. Odsjek je naveo da je, na temelju svoje nadležnosti, a na zahtjev Sektora kriminalističke policije Banjaluka (koji je vršio vještačenje predmetnog vozila) u suradnji sa Interpolom ustanovio da se radi o ukradenom vozilu na području Francuske, te da je izvršio prekid postupka registracije predmetnog vozila. Dalje, navedeno je da je, slijedeći jasne upute (Kantonalnog) suda (iz presude tog suda od 5. kolovoza 2019. godine), proveo poseban ispitni postupak, te donio zaključak o prekidu postupka registracije od 5. rujna 2020. godine, koji je donesen u skladu sa odredbama članka 24. Pravilnika o registraciji vozila. Također je naveo da je apelant protiv navedenog zaključka tog tijela podnio tužbu Kantonalnom sudu, što u predmetnoj apelaciji nije navedeno. U odnosu na navode o duljini trajanja predmetnog postupka, Odsjek je naveo da ne može utjecati na brzinu rada Kantonalnog suda, kao i drugih tijela koja su povezana sa tim predmetom.

23. Ministarstvo je navelo tijek postupka, kako je on naveden u činjeničnom dijelu odluke, te ukazalo da je istina da „postupak predugo traje“, ali da, imajući u vidu činjenice predmeta, to ministarstvo, odnosno upravno tijelo koji postupaju u predmetnom postupku nisu odgovorni, niti mogu snositi odgovornost za trajanje postupka, ističući da nisu u mogućnosti da drugačije riješe predmetnu upravnu stvar. Dalje je navelo da smatra da apelant treba snositi odgovornost zbog toga što pokušava staviti u promet krivotvoreno vozilo s krivotvorenim dokumentima (što je dokazano pred nadležnim institucijama, pa navedeno nije potrebno ponovno dokazivati, sukladno relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku). Ministarstvo je, također, ukazalo da se „tijekom cijelog postupka vodilo računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava i odredbi upravnog postupka“, te da odbacuje sve navode iz apelacije i od Ustavnog suda traži da predmetnu apelaciju odbaci.

24. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se poziva u predmetnoj apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena. U informaciji koju je dostavio 10. svibnja 2021. godine Kantonalni sud je naveo da se predmet broj 08 0 U 006008 20 nalazi pred tim sudom od 6. listopada 2020. godine, te da „nije završen“. V.Relevantni propisi

25. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

1. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 28.

O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sucu pojedincu ili na sjednici. Ako stranka u sporu zatraži da nazoči nejavnom rješavanju ili da se u predmetu održi javna rasprava, sud je dužan obavijestiti stranke i zainteresirane osobe, ako ih ima, o datumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju nazoče, odnosno održati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava). Stranke u sporu mogu zatražiti da budu nazočne nejavnom rješavanju ili da se u predmetu održi javna rasprava samo u tužbi ili odgovoru na tužbu.

Kad je u predmetu odlučivano nejavno, na sjednici ili po sucu pojedincu, sud može, ako su za to ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostupanjski upravni akt ako je i on sadržavao iste nedostatke i predmet vratiti tuženom ili prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje kada ocijeni da će on brže i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.

Članak 33.

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništit će osporeni upravni akt i prvostupanjski upravni akt ako je i on sadržavao iste nedostatke, te sam riješiti upravnu stvar.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi ili preko jednog člana sudskog vijeća ili preko drugog suda. Na raspravu se poziva i stranka. Ako sud činjenično stanje utvrđuje preko drugog suda, taj sud je obvezan postupiti po zahtjevu zamolbenog suda i obavijestiti stranke da mogu nazočiti ročištu za izvođenje dokaza.

Članak 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je donijeti ga bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

VI.Dopustivost

26. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u predmetnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

34. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje se uzima u obzir

35. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 7. siječnja 2015. godine, kao datuma kada je apelant podnio zahtjev za ponovnu registraciju predmetnog vozila, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će razdoblje od šest godina i nešto više od četiri mjeseca.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

36. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

37. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda i organa uprave u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da su prvostupanjski i drugostupanjski organ uprave u predmetnom postupku donijeli više odluka, te da je Kantonalni sud (odlučujući o prizivima izjavljenim protiv odluka organa uprave) donio četiri odluke kojima je poništio osporene odluke upravnih organa i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud u svezi s tim primjećuje da u radu organa uprave i Kantonalnog suda nije bilo razdoblja veće pasivnosti (niti je apelant na to ukazao), odnosno da je predmetni postupak od donošenja prvostupanjskog rješenja do donošenja odluke Kantonalnog suda (u sva četiri navrata) trajao od jedne godine do jedne godine i oko pet mjeseci, što u konkretnom slučaju ne predstavlja nerazumno dugo trajanje upravnog postupka i upravnog spora koji je iz njega proizašao. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant koristio veći broj raspoloživih pravnih lijekova protiv odluka donesenih u predmetnom postupku o kojima su drugostupanjski organ uprave i Kantonalni sud, dakle, odlučivali u relativno kratkim rokovima. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da, sukladno konzistentnoj praksi Europskog suda, korištenje raspoloživih procesnih mehanizama od stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje utječu na duljinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi, Europski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. srpnja 1982. godine, stavak 82, Cesarini protiv Italije, presuda od 12. listopada 1992. godine, st. 19-20, O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjene Kraljevine, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. lipnja 2016. godine, stavak 92). Ustavni sud pri tome primjećuje da je Kantonalni sud u svojim presudama od 3. svibnja 2018. godine i 5. kolovoza 2019. godine (kojima je poništio osporene odluke i predmet vratio na ponovni postupak) konstatirao da „prednju nezakonitost nije ispravio ni tuženi (Ministarstvo), niti su to predlagali punomoćnici stranaka na usmenoj javnoj raspravi, pa taj sud nije mogao donijeti odluku u sporu pune jurisdikcije“, odnosno da taj sud nije mogao riješiti predmetnu upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije „obzirom da apelant nije predložio održavanje usmene javne rasprave“. Stoga, u situaciji kada se predmetni postupak (po peti put) nalazi pred Kantonalnim sudom, pri čemu je ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela objektivna okolnost da je apelant koristio raspoložive pravne lijekove (o kojima su organi uprave i Kantonalni sud odlučivali u relativno kratkim rokovima i u čijem radu Ustavni sud ne nalazi razdoblja veće pasivnosti), kao i da je propustio predložiti održavanje usmene javne rasprave pred Kantonalnim sudom, odnosno stvoriti uvjete da se predmetni postupak okonča pred tim sudom u sporu pune jurisdikcije, Ustavni sud ne može ocijeniti razdoblje od šest godina i nešto više od četiri mjeseca, koliko traje predmetni postupak, kao pretjerano dug.

38. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nije došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je duljini trajanja predmetnog postupka doprinijela objektivna okolnost da je apelant koristio raspoložive pravne lijekove o kojima su organi uprave i Kantonalni sud odlučivali u relativno kratkim rokovima, kao i da je propustio predložiti održavanje usmene javne rasprave pred Kantonalnim sudom, odnosno stvoriti uvjete da se predmetni postupak okonča pred tim sudom u sporu pune jurisdikcije, a u radu organa uprave i Kantonalnog suda (pri tome) Ustavni sud ne nalazi razdoblja veće pasivnosti.

40. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2173/20 (M. Đ.) | Sudska praksa | Aktio