Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2296/20 (R. M.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2296/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP 2296/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Rašid Mešanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Rašid Mešanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 291353 17 Rsž od 9. oktobra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Rašidu Mešanoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rašid Mešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Sead Sarihodžić, advokat iz Tuzle, podnio je 7. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 32 0 Rs 291353 17 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 16. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. decembra 2020. godine.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. januara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 24. novembra 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Javno preduzeće „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo - Zavisno društvo „Rudnici Kreka“ d.o.o. Tuzla) radi isplate otpremnine.
7. Općinski sud je 9. decembra 2016. godine predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor, te je tuženi 12. januara 2017. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Apelant je 18. januara 2017.godine posredstvom punomoćnika dostavio sudu „preinačeni zahtjev“, koji je Općinski sud 26. januara 2017.godine dostavio tuženom i na koji se tuženi 3. marta 2017. godine izjasnio.
9. Općinski sud je Presudom na osnovu priznanja broj 32 0 Rs 291353 16 Rs od 9. maja 2017. godine usvojio tužbeni zahtjev apelanta i obavezao tuženog da apelantu, na ime neisplaćenog dijela otpremnine isplati iznos od 5.444,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu, na ime duga za dio otpremnine isplaćene sa zakašnjenjem, isplati iznos od 46,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 1.263,30 KM.
10. Tuženi je 25. maja 2017. godine izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 9. maja 2017. godine, te je prvostepeni sud 10. augusta 2017.godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po izjavljenoj žalbi.
11. Apelant je 9. jula 2018. godine i 27. januara 2020. godine Kantonalnom sudu uputio molbu za uzimanje predmeta u rad.
12. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Rs 291353 17 Rsž od 9. oktobra 2020. godine žalbu tuženog uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je troškove predmetnog postupka snizio sa iznosa od 1.263,60 KM na iznos od 1.053,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena odluka ostala neizmijenjena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, od Ustavnog suda traži naknadu nematerijalne štete. Navodi da je više puta urgirao postupanje u predmetu, te da već tri godine čega odluku Kantonalnog suda o žalbi, a skoro četiri godine otkako je podnesena predmetna tužba čeka na pravosnažnu i izvršnu odluku suda kako bi mogao ostvariti svoje pravo.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je naveo tok postupka kako je predočen u činjenicama predmeta i ukazao da ne nalazi da je „u konkretnoj predmetnoj stvari opravdan zahtjev apelanta“, odnosno „da predočene činjenice mogu opravdati tvrdnju (apelanta) da postoji kršenje Ustavnom zaštićenih prava i sloboda“. Također je ukazao na da to da je od dana podnošenja predmetne tužbe do donošenja prvostepene presude protekao period od pet mjeseci i 15 dana, a do dana dostavljana spisa predmeta Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi ukupno osam mjeseci i 16 dana. Općinski sud je u vezi s tim naveo da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) „zauzeo stajalište da će u građanskim predmetima, koji su po prirodi stvari prioritetni, suđenje biti u razumnom roku ukoliko je dovršeno u roku od dvije godine“, pa da je jasno da je taj sud „postupao u okviru kriterijua postavljenih standardima ESLJP“, naročito imajući u vidu opterećenost suda i činjenicu da je „u periodu postupanja po žalbi pred tim sudom bilo vrijeme korišćenja godišnjih odmora“. Općinski sud je predložio da se predmetna apelacija, imajući navedeno u vidu, odbije kao neosnovana.
15. Kantonalni sud je naveo da navode iz predmetne apelacije smatra neosnovanim, te da je taj predmet bio obuhvaćen Planom rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2020. godine (dakle, za period od 1. oktobra 2020. godine do 31. decembra 2020. godine), a da je predmetna odluka donesena 9. oktobra 2020. godine, kao i da je cjelokupan spis predmeta vraćen prvostepenom sudu na daljnje postupanje 22. oktobra 2020. godine. Dalje je naveo da smatra da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te stoga predlaže da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu e i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni će sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je oko tri godine i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
27. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
28. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je prvostepeni sud o predmetnom tužbenom zahtjevu odlučio nakon manje od šest mjeseci od podnošenja predmetne tužbe. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude donio tek nakon tri godine i oko dva mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći, između ostalog, da je taj predmet bio obuhvaćen Planom rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2020. godine. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je apelant nakon nešto manje od dva mjeseca od podnošenja predmetne tužbe preinačio svoj tužbeni zahtjev, međutim, imajući u vidu zapažanje Ustavnog suda (da je prvostepeni sud odluku donio odluku u periodu od šest mjeseci) Ustavni sud ne nalazi da je korišćenje ovog procesnog ovlašćenja na strani apelanta kao tužioca značajno doprinijelo sveukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud nadalje primjećuje i da je apelant kod Kantonalnog suda urgirao odlučivanje o žalbi tuženog, naglašavajući pri tome da je riječ o postupku koji je po zakonu hitne prirode.
29. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i oko dva mjeseca od dostavljanja spisa predmeta na postupanje. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na Internet-stranici www.ustavnisud.ba).
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
34. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je hitne prirode, trajao oko tri godine i 10 mjeseci, pri čemu je dužini trajanja tog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao tri godine i oko dva mjeseca od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić