Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2350/20 („NOVA PIJACA“ d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2350/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 2350/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela „Nova pijaca“ d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela „Nova pijaca“ d.o.o.

Gradačac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku pod brojem 30 0 Mal 067775 18 Mal 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da „Novoj pijaci“ d.o.o. Gradačac isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Nova pijaca“ d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijela je 13. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 Mal 067775 18 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu zatraženo je 17. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Gradačcu je predmetni dopis Ustavnog suda proslijedio na nadležno postupanje Općinskom sudu u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud; budući da je spis konkretnog predmeta dostavljen na postupanje Općinskom sudu kao novoosnovanom sudu 30. novembra 2018. godine).

4. Općinski sud u Gradačcu je dostavio odgovor na apelaciju 24. decembra 2020. godine, a Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. decembra 2020. godine.

5. Ustavni sud je 12. maja 2021. godine od Općinskog suda u Tuzli zatražio da dostavi odgovor na apelaciju, te je taj sud dostavio odgovor na apelaciju 24. maja 2021. godine. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantkinja je 26. avgusta 2017. godine Općinskom sudu u Tuzli podnijela tužbu protiv Š. O. (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga.

8. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 2. oktobra 2017. godine od apelantkinje je zatraženo da uredi tužbu, te je apelantkinja po predmetnom rješenju postupila svojim podneskom od 9. oktobra 2017. godine.

9. Tužena je u odgovoru na tužbu od 6. februara 2018. godine, između ostalog, istakla prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Tuzli.

10. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 3. aprila 2018. godine taj sud se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te je spis predmeta dostavio na nadležno postupanje Općinskom sudu u Gradačcu (kao mjesno nadležnom sudu) 14. maja 2018. godine. Predmetni postupak se pred tim sudom vodio pod brojem 28 0 Mal 067775 18 Mal.

11. Općinski sud u Gradačcu je 30. novembra 2018. godine spis predmeta dostavio na nadležno postupanje Općinskom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Predmetni postupak vodi se pod brojem 30 0 Mal 067775 18 Mal 2.

12. Prema informaciji o statusu predmeta pribavljenoj od Općinskog suda, u predmetnom postupku nije preduzeta niti jedna radnja i predmetni postupak je u toku pred tim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantkinja je navela da je predmetnu tužbu podnijela 14. avgusta 2017. godine, te da „su se stekli uslovi za provođenje pripremnog ročišta“. Dalje navodi da ni nakon skoro tri godine od podnošenja tužbe predmetni postupak nije okončan, te da zbog takvog postupanja nadležnog suda ne može da „ostvari svoja prava koja joj garantuje Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija“.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud u Tuzli je naveo da „ne nalazi da je u konkretnom predmetu opravdan apelantkinjin zahtjev, odnosno da predočene činjenice mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i sloboda ili da se za stranke u postupku može utvrditi da snose posljedice kršenja Evropske konvencije od Općinskog suda u Tuzli“. Dalje je naveo tok postupka pred tim sudom kako je opisan u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da smatra da je taj sud postupao u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku i u razumnom roku, „imajući u vidu broj komunalnih i maličnih predmeta na prvom stepenu“, kao i da je efikasnim postupanjem „izbjegao nepotrebno odugovlačenje postupka i rješenje o mjesnoj nenadležnosti donio u razumnom roku“. Predložio je da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

15. Općinski sud u Gradačcu je naveo da je 1. decembra 2018. godine počeo s radom novoosnovani Općinski sud (u Srebreniku), pa da je iz tih razloga Pravosudna uprava Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (u daljnjem tekstu: VSTSBiH) kroz CMS bazu podataka 30. novembra 2018. godine izvršila prebacivanje predmeta koji su ustupljeni na nadležnost Općinskom sudu (u Srebreniku), među kojim predmetnima se nalazio i spis konkretnog predmeta. Dalje, Općinski sud u Gradačcu se nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka, te je naveo da je dopis Ustavnog suda kojim se traži odgovor na predmetnu apelaciju proslijedio Općinskom sudu.

16. Općinski sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 30. novembra 2018. godine kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. U odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka, taj sud je naveo da, s obzirom na to da predmet nije hitne prirode, te kako stručni saradnik duži predmete koji su starijeg inicijalnog akta, on nije uzet u rad. Dalje je naveo da će „stručni saradnik u predmetu broj 30 0 Mal 06775 18 Mal 2 zakazati pripremno ročište nakon što bude kreiran Plan rješavanja starih predmeta za 2021. godinu“.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.

(1) Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 75.

(1) Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 26. avgusta 2017. godine kao dana podnošenja predmetne tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od tri godine i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi isplate duga, te da se radi o sporu male vrijednosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na to da se postupak nalazi u početnoj fazi, Ustavni sud nije mogao zaključiti da li se radi o jednostavnom ili složenom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4714/19 od 28. oktobra 2020. godine, tačka 25. odluke).

30. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud u Tuzli u periodu od skoro devet mjeseci (koliko se predmet nalazio pred tim sudom) zatražio od apelantkinje da uredi predmetnu tužbu, dostavio tužbu na odgovor tuženoj i donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim (te predmet dostavio na postupanje mjesno nadležnom sudu). Međutim, Ustavni sud primjećuje da je taj sud donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim skoro dva mjeseca nakon što je tužena (u svom odgovoru na tužbu) istakla prigovor mjesne nenadležnosti. Ustavni sud dalje zapaža da Općinski sud u Gradačcu, od prijema spisa predmeta do njegovog ustupanja Općinskom sudu (dakle u periodu od više od šest mjeseci), prema odgovoru na apelaciju koji je dostavio Ustavnom sudu, nije preduzeo niti jednu radnju u predmetnom postupku. Zatim, istaknuto je da se spis predmeta nalazi na Općinskom sudu od 30. novembra 2018. godine, te da ni taj sud u periodu od dvije godine i skoro šest mjeseci (prema odgovoru na apelaciju u kojem je naveo da predmet „nije uzet u rad“), odnosno taj sud nije preduzeo niti jednu radnju u predmetnom postupku u smislu naprijed navedenih odredbi Zakona o parničnom postupku. Pri tome, redovni sudovi u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) obrazloženje za navedene periode pasivnosti, pri čemu je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da „stručni saradnik duži predmete koji su starijeg inicijalnog akta“, pa stoga konkretan predmet „nije uzet u rad“, kao i da će „zakazati pripremno ročište nakon što Plan rješavanja starih predmeta za 2021. godinu bude kreiran“. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTS“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se naprijed navedena pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi pasivnosti Općinskog suda u Gradačcu i Općinskog suda koji u predmetnom postupku nisu preduzeli niti jednu radnju, iako za to nisu imali procesnih smetnji, mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, a imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, pri čemu je naročito značajna pasivnost Općinskog suda koji ni dvije godine i skoro šest mjeseci od prijema spisa predmeta nije preduzeo niti jednu radnju u konkretnom predmetu, te da ti sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za navedenu potpunu pasivnost u radu i tako dugo trajanje postupka. Takvo ponašanje redovnih sudova se ne može opravdati „sistemskim problemom“, već u konkretnom slučaju predstavlja loše administriranje pravde, a tako dug period neopravdane, potpune pasivnosti predstavlja ponašanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4714/19 od 28. oktobra 2020. godine, tačka 30. odluke).

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje tri godine i devet mjeseci, pri čemu je naročito značajan doprinos Općinskog suda koji ni nakon dvije godine i skoro šest mjeseci od prijema spisa predmeta u tom postupku nije preduzeo niti jednu radnju, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka, niti je izvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan budući da se još uvijek nalazi u početnoj fazi.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2350/20 („NOVA PIJACA“ d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio