Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2652/20 (I.N.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2652/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP 2652/20, rješavajući apelaciju koju je podnio I.N., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio I.N.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 404598 18 Gž od 10.veljače 2021. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da I.N. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I.N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Dario Kraljević, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 28. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanju o prizivu tuženog (Fabrika namještaja „Dallas BH“ d.o.o. Sarajevo) izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 404598 17 Mal 2 od 4. travnja 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općinskog suda u Ljubuškom zatraženo je 16. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. prosinca 2020. godine, Općinski sud u Ljubuškom je dostavio odgovor na apelaciju 4. siječnja 2021. godine, dok je Općinski sud dostavio odgovor na apelaciju 7. siječnja 2021. godine.

4. Ustavni sud je od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta 16. veljače 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 21. siječnja 2013. godine Općinskom sudu u Ljubuškom podnio tužbu protiv tuženog (Fabrika namještaja „Dallas BH“ d.o.o. Sarajevo) radi „isplate naknade iz radnog odnosa“ sa zahtjevom da mu tuženi, na ime uplata koje je apelant osobno izvršio kod Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: FZMIO) (radi ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu) plati iznos od 3.165,44 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano predmetnim tužbenim zahtjevom.

7. Apelant je 4. srpnja 2013. godine Općinskom sudu u Ljubuškom podnio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

8. Općinski sud u Ljubuškom je predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor 13. rujna 2013. godine, te je tuženi podneskom od 30. listopada 2013. godine istakao prigovor mjesne nadležnosti tog suda.

9. Apelant je 19. studenog 2013. godine Općinskom sudu u Ljubuškom podnio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

10. Rješenjem Općinskog suda u Ljubuškom od 10. prosinca 2013. godine povodom prigovora mjesne nadležnosti tuženog taj sud se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnom predmetu, te je određeno da će se po pravomoćnosti predmetnog rješenja spis predmeta ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu.

11. Spis predmeta je dostavljen na nadležno postupanje Općinskom sudu 16. siječnja 2014. godine.

12. Apelant je 19. listopada 2015. godine i 17. svibnja 2017. godine Općinskom sudu podnio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

13. Općinski sud je pripremna ročišta u predmetnom postupku održao 2. studenog 2017. godine i 19. prosinca 2017. godine, a ročište za glavnu raspravu je održao 6. ožujka 2018. godine.

14. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Mal 404598 17 Mal 2 od 4. travnja 2018. godine obvezao tuženog da apelantu isplati iznos od 3.165,44 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude, te da mu nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.453,72 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

15. Tuženi je protiv presude Općinskog suda od 4. travnja 2018. godine izjavio priziv 27. travnja 2018. godine, te je spis predmeta dostavljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu 18. svibnja 2018. godine.

16. Odlučujući o prizivu tuženog izjavljenom protiv presude Općinskog suda od 4. travnja 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Mal 404598 18 Gž od 10. veljače 2021. godine predmetni priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsku presudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je,, zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant je naveo tijek postupka po podnošenja predmetne apelacije, te je ukazao na to da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio nakon šest godina od podnošenja tužbe, te da u momentu podnošenja apelacije predmetni postupak ulazi u devetu godinu rješavanja. Također je istakao da je u više navrata urgirao postupanje u predmetnom postupku, te da se radi o postupku koji je žuran.

b) Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud u Ljubuškom je naveo tijek postupka pred tim sudom, kako je predočen u činjenicama predmeta, te je dalje naveo da je taj sud „postupao po predmetu primjenjujući načelo ekonomičnosti, odnosno da je poduzimao radnje u razumnom roku, bez odugovlačenja, sve do dostave predmeta mjesno nadležnom sudu“.

19. Općinski sud je naveo da je, postupajući u tom predmetu, kao i u drugim predmetima, prema starosti inicijalnog akta, uzimajući u obzir broj predmeta u referatu svakog suca i stručnog sradnika, 4. travnja 2018. godine donio prvostupanjsku presudu kojom je meritorno odlučio u konkretnoj pravnoj stvari, čime je postupak pred tim sudom završen. Dalje je naveo da smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji obzirom na veliki broj predmeta u referatu sudaca i stručnih suradnika, te obvezu postupanja po predmetima prema starosti inicijalnog akta, kao i činjenicu da je prvostupanjski postupak završen.

20. Kantonalni sud je naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju prema starosti inicijalnog akta, prema Planu rješavanja starih predmeta koji dostavlja kvartalno Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te da se predmetni spis (po starosti inicijalnog akta), obzirom na veliki broj predmeta, nije našao u Planu rješavanja starih predmeta u kvartalu od listopada do prosinca 2020. godine. Dalje je naveo da će, obzirom na veliki broj predmeta u referatima sudaca, prema planiranim aktivnostima, taj predmet biti uzet na rješavanje tijekom 2021. godine. Također je naveo da smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

24. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

30. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje se uzima u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 21. siječnja 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu u Ljubuškom, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 10. veljače 2021. godine, dakle, razdoblje od osam godina i nešto manje od jednog mjeseca.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak radi „isplate naknade iz radnog odnosa“ sa zahtjevom da mu tuženi, na ime uplata koje je apelant osobno izvršio kod FZMIO (radi ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu), plati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu. U odnosu na navode apelanta da je predmetni postupak „po zakonu žuran“, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu iz radnih odnosa, nego o parničnom postupku u kojem apelant od tuženog potražuje novčani iznos koji je uplatio kod FZMIO radi ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu, tako da se, iako nije riječ o postupku koji je po zakonu žurne naravi, ipak, radi o postupku koji je od značaja za apelanta.

33. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinskom sudu u Ljubuškom trebalo skoro osam mjeseci da predmetnu tužbu dostavi tuženom na odgovor, te da je rješenje kojim se taj sud proglašava mjesno nenadležnim (i predmet ustupa drugom, mjesno nadležnom, sudu) doneseno nakon skoro deset mjeseci od podnošenja predmetne tužbe. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud prvo pripremno ročište u predmetnom postupku održao nakon čak tri godine i nešto više od devet mjeseci od prijema predmetnog spisa na postupanje, te da je prvostupanjsku presudu donio nakon čak četiri godine i skoro tri mjeseca od prijema spisa predmeta. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud odluku o prizivu izjavljenom protiv prvostupanjske presude donio nakon dvije godine i skoro devet mjeseci od prijema spisa predmeta na taj sud. Pri tome ovi sudovi u svom odgovoru na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za navedena razdoblja pasivnosti, nego su naveli da smatraju da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da „smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji obzirom na veliki broj predmeta u referatu sudaca i stručnih suradnika, te obvezu postupanja po predmetima prema starosti inicijalnog akta“, dok je Kantonalni sud naveo da se „predmeti u tom sudu rješavaju prema starosti inicijalnog akta, prema Planu rješavanja starih predmeta koji dostavlja kvartalno VSTVBiH, te da se predmetni spis, po starosti inicijalnog akta, obzirom na veliki broj predmeta, nije našao u Planu rješavanja starih predmeta u kvartalu od listopada do prosinca 2020. godine. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno sukladno Uputi za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće“. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. studenog 2020. godine, točka 31, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

34. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se navedena razdoblja pasivnosti redovnih sudova moraju pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne mogu se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedena razdoblja pasivnosti redovnih sudova moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. S druge strane, što se tiče ponašanja apelanta, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja predmetnog postupka, te primjećuje da je apelant u više navrata urgirao postupanje Općinskog suda u Ljubuškom i Općinskog suda u predmetnom postupku. Stoga, imajući u vidu da je predmetni postupak, koji je od značaja za apelanta, trajao osam godina i nešto manje od jednog mjeseca, a da redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, odnosno za navedena razdoblja pasivnosti, Ustavni sud smatra da je u konkretnom postupku došlo do povrede prava apelanta na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

35. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

37. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

38. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevu u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je predmetni postupak, koji je od značaja za apelanta, trajao osam godina i nešto manje od jednog mjeseca, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

41. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2652/20 (I.N.) | Sudska praksa | Aktio