Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3770/19 (E. H.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3770/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-3770/19, rješavajući apelaciju Emira Hamidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Hamidovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 026424 19 Kž od 12. juna 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 K 026424 19 Kvlz od 7. maja 2020. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Ševkija Šehić, advokat iz Živinica, podnio je 30. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 K 026424 19 Kž od 12. juna 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine apelant i optuženi H. M. oglašeni su krivim što se, na način pobliže opisan u izreci presude, kao učesnici u saobraćaju na putevima, nisu pridržavali saobraćajnih propisa i tako ugrozili javni saobraćaj, te doveli u opasnost život ljudi, uslijed čega je nastupila smrt više lica, a čime su učinili krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa st. 2. i 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine. Osim toga, oštećeni D. K., P. A. i S. S. su upućeni da imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvarivati u parničnom postupku. Također, apelant i optuženi H. M. su obavezani nadoknaditi sudski paušal i troškove vještačenja u određenim novčanim iznosima (kako je to pobliže navedeno u izreci presude).
3. Presudom Okružnog suda broj 83 0 K 026424 19 Kž od 12. juna 2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelantovog branioca, branioca optuženog H. M. i žalba Okružnog javnog tužioca u Bijeljini, te je potvrđena Presuda Osnovnog suda broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju. Iz odgovora Osnovnog suda, između ostalog, sijedi da je u konkretnom predmetu 7. maja 2020. godine donesena odluka Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Također, na osnovu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je uzeo u obzir obavijest Vrhovnog suda dostavljenu na traženje Ustavnog sudu predmetu broj AP 3694/19 (formiranom povodom apelacije optuženog H. M. protiv istih osporenih odluka kao u konkretnom predmetu) iz koje proizlazi da je pred Vrhovnim sudom donesena odluka po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, a koju odluku je Vrhovni sud i dostavio u prilogu predmetne obavijesti.
5. Naime, Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 K 026424 19 Kvlz od 7. maja 2020. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti apelantovog branioca podnesen protiv Presude Osnovnog suda broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine i Presude Okružnog suda broj 83 0 K 026424 19 Kž od 12. juna 2019. godine.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama Osnovnog suda i Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i da je došlo do povrede člana 7. Evropske konvencije (kažnjavanje samo na osnovu zakona).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda broj 83 0 K 026424 19 Kž od 12. juna 2019. godine i Presude Osnovnog suda broj 83 0 K 026424 15 K od 15. novembra 2018. godine. Međutim, apelant je protiv navedenih odluka podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti donio Presudu broj 83 0 K 026424 19 Kvlz od 7. maja 2020. godine kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda od 7. maja 2020. godine, koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Ustavni sud, također, podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant ni lično, niti posredstvom punomoćnika nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na koja se apelant pozvao u apelaciji (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević