Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1701/19 ("Helax" d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1701/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1701/19, rješavajući apelaciju "Helax" d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Helax" d.o.o. Mostar podnesena protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 031219 19 Kv 2 od 27. marta 2019. godine i broj S1 3 K 031219 18 Kpp od 14. marta 2029. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. "Helax" d.o.o. Mostar iz Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 031219 19 Kv 2 od 27. marta 2019. godine i broj S1 3 K 031219 18 Kpp od 14. marta 2029. godine. Apelant je 3. decembra 2019. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 031219 18 Kpp od 14. marta 2019. godine odbijen je, kao neosnovan, prijedlog apelanta za vraćanje privremeno oduzetih predmeta i to putničkog motornog vozila (bliže označenog u navedenom rješenju), pripadajućeg ključa od vozila, prometne dozvole te Ugovora o najmu vozila privremeno oduzetih od osumnjičenog T. F., po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GP BiH) broj 17- 12-4-153-127/18 od 5. decembra 2018. godine.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da su, postupajući po usmenoj naredbi Suda BiH, službenici GP BiH, 4. decembra 2018. godine, privremeno oduzeli i potom deponirali putničko motorno vozilo, apelantovo vlasništvo, zajedno sa pripadajućim ključem od vozila i dokumentacijom, kojim je, u momentu kontrole, upravljao T. F., protiv kojeg Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) provodi istragu zbog postojanja osnova sumnje da je, koristeći predmetno putničko motorno vozilo kao sredstvo izvršenja, počinio kazneno djelo Krijumčarenje ljudi.

4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 031219 18 Kpp od 18. januara 2019. godine, odbijen je, kao neosnovan, apelantov prijedlog za vraćanje putničkog motornog vozila i drugih predmeta, privremeno oduzetih od osumnjičenog F. T..

5. Sud BiH je dalje naveo da je 28. februara 2019. godine zaprimio apelantov zahtjev za povrat privremeno oduzetog putničkog motornog vozila i drugih predmeta. Navedeno je da je analizom apelantovog zahtjeva za vraćanje privremeno oduzetog vozila i pripadajućih predmeta Sud našao da se nove okolnosti koje bi prema stavu apelantove obrane opravdale vraćanje vozila ogledaju u činjenici da istraga u ovom kaznenom predmetu traje određeni vremenski period, da se ne radi o složenom istražnom predmetu te da je pravno lice koje je vlasnik vozila onemogućeno da koristi vozilo u cilju obavljanja njegove djelatnosti. Sud BiH je ukazao da je činjenica da istraga u ovom predmetu, od momenta kada je vozilo privremeno oduzeto, traje određeni vremenski period, međutim, njeno trajanje je još uvijek u okviru općeg zakonskog roka propisanog 225. ZKP BiH. Osim toga, Sud je napomenuo da je Tužiteljstvo BiH dostavilo određene dokaze iz kojih proizlazi da se poduzimaju aktivnosti i napori u cilju dovoljnog razjašnjenja stanja stvari u ovom predmetu te donošenja konačne odluke, a posebno utvrđenja relevantnih činjenica koje se odnose na eventualnu umiješanost ili saznanje vlasnika vozila o nedozvoljenim aktivnostima koje je, prema stanju spisa, poduzeo osumnjičeni. Dalje, ukazano je da, imajući u vidu da istragom rukovodi tužitelj, te činjenicu da postoje osnovi sumnje da je predmetno putničko motorno vozilo korišteno prilikom izvršenja kaznenog djela Krijumčarenje ljudi, u obzir da je članom 74. stav 2. propisano da će se predmeti koji su na bilo koji način, u cjelini ili djelomično, upotrijebljeni ili su bili namijenjeni da budu upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela, oduzeti i kada nisu vlasništvo počinitelja, Sud BiH je bio stava da se nisu stekli zakonski uvjeti za vraćanje privremeno oduzetog putničkog motornog vozila. Sud je ocijenio da je u trenutnoj fazi postupka, koji je u fazi istrage, traženo putničko motorno vozilo neophodno osigurati do konačne tužiteljske odluke ili, eventualno, odluke Suda nakon provedenog glavnog pretresa, što je u interesu kaznenog postupka. Osim toga, Sud je ocijenio pravilnim zaključak Tužiteljstva da će konačnu odluku u pogledu privremeno oduzetog putničkog motornog vozila tj. utvrđenje relevantnih činjenica na koje je ukazala i apelantova obrana, biti moguće donijeti tek po izvršenoj analizi čitave dokazne građe koja se planira prikupiti, kao i da apelantovi navodi o tome da je onemogućen koristiti predmetno vozilo i obavljati djelatnost odnosno da će, naknada štete biti potraživana od strane BiH, prema stavu Suda nisu od značaja za drugačiju odluku obzirom da je vozilo privremeno oduzeto, a zatim i zadržano, u okviru zakonom propisanih ovlaštenja.

6. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 031219 19 Kv 2 od 27. marta 2019. godine odbijena je, kao neosnovana, apelantova žalba protiv prvostupanjskog rješenja.

7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog povrede prava na obranu, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi člana 189. stav 6. u vezi sa članom 74. KZ BiH. Dalje, navedeno je da je, nasuprot žalbenim navodima, Sud našao da je sudac za prethodni postupak donio pravilnu odluku kada je odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za vraćanje privremeno oduzetog putničkog motornog vozila zajedno sa pratećim predmetima i dokumentacijom, te je za svoju odluku dao jasne i konkretne razloge, kao i pravilnu i dostatnu argumentaciju, koje razloge je prihvatilo i drugostupanjsko vijeće. Ukazano je da je u osporenom rješenju pravilno navedeno da se, u fazi kaznenog postupka u kojoj se predmet nalazio, nisu stekli uvjeti za vraćanje predmetnog putničkog motornog vozila jer stanje spisa ukazuje na postojanje osnova sumnje da je osumnjičeni T. F. od kojeg je vozilo oduzeto počinio kazneno djelo Krijumčarenje ljudi zbog čega je, i pored činjenice da se radi o nižem stupnju sumnje da je počinjeno kazneno djelo, potrebno imati u vidu da je u zakonu propisano da će se prijevozna sredstva upotrijebljena za izvršenje ovog kaznenog djela oduzeti. Stoga je drugostupanjsko vijeće naglasilo da se mjere u okviru privremenog oduzimanja predmeta i imovine mogu poduzeti samo pod zakonskim uvjetima i u zakonom propisanom postupku, što pruža garancije da će se prava fizičkih i pravnih lica ograničiti samo toliko koliko je to neophodno radi uspješnog vođenja kaznenog postupka. S obzirom da je predmetni postupak bio u fazi istrage koja se provodi u zakonom predviđenom roku, pri čemu je tek predstojalo donošenje konačne tužiteljske odluke odnosno, eventualno izvođenje dokaza na glavnom pretresu, drugostupanjsko vijeće je bilo stava da je sudac za prethodni postupak izveo pravilan zaključak da se, u vrijeme donošenja osporenog prvostupanjskog rješenja nisu bili stekli uvjeti za vraćanje vozila. U pogledu apelantovih navoda iz žalbe da je postupanjem Suda povrijeđeno pravo na obranu odnosno pravo na kontradiktoran postupak s obzirom da apelantov punomoćnik nije upoznat sa izjašnjenjem Tužiteljstva koje je Sudu dostavljeno na prijedlog za vraćanje vozila kao i dokumentacijom dostavljenom u prilogu, drugostupanjsko vijeće je ocijenilo da oni nisu od značaja za drugačiju odluku Suda. Ukazano je da prema sadržaju izjašnjenja Tužiteljstva koje nije dostavljeno na uvid apelantovom punomoćniku, proizlazi zaključak Tužiteljstva da će sve relevantne činjenice od kojih zavisi dalja odluka uključujući i eventualnu povezanost vlasnika vozila sa izvršenjem kaznenog djela biti moguće utvrditi tek provođenjem predstojećih istražnih radnji. S druge strane, analizom pobijanog prvostupanjskog rješenja, drugostupanjsko vijeće je utvrdilo da je Sud prilikom donošenja odluke prvenstveno imao u vidu fazu kaznene istrage u kojoj se predmet nalazio, a analogno tome i dokaznu građu koja se nalazi u spisu, dok je dokumentacija dostavljena u prilogu izjašnjenja Tužiteljstva cijenjena samo u kontekstu potvrde navoda Tužiteljstva da su, u međuvremenu, poduzete određene aktivnosti u cilju okončanja istrage i donošenja konačne tužiteljske odluke. U tom smislu, drugostupanjsko vijeće je navelo da nije moglo prihvatiti tvrdnje iz žalbe da su navodi sadržani u izjašnjenju Tužiteljstva, koji nisu dostavljeni na uvid apelantovom punomoćniku, bili odlučni za donošenje odluke odnosno da je izjašnjenje imalo „posljedice po donesenu odluku“.

8. Na temelju stanja u spisu, Ustavni sud konstatira da je u odgovoru na apelaciju Sud BiH naveo da je tijekom kaznenog postupka protiv F. T. u više navrata odlučivao o prijedlozima apelantovog punomoćnika za vraćanje predmetnog vozila, međutim, ti su zahtjevi, s obzirom na fazu u kojoj se postupak nalazio odbijeni kao neosnovani pravosnažnim rješenjima od 18. januara 2019. godine, 14. marta 2019. godine i 23. augusta 2019. godine. Prilikom donošenja ovih odluka Sud je ukazao da postupak u fazi istrage u okviru koje je, u cilju donošenja konačne odluke o sudbini i statusu traženog putničkog motornog vozila potrebno utvrditi sve relevantne činjenice koje se odnose na eventualno uključenost ili povezanost stvarnog vlasnika vozila sa izvršenjem krivičnog djela. Dalje, Sud BiH je naveo da je 21. novembra 2019. godine zaprimio prijedlog Tužiteljstva kojim se predlaže da Sud BiH donese odluku o vraćanju predmetnog vozila apelantu. Odlučujući o navedenom prijedlogu, sudac za prethodni postupak je rješenjem broj S1 3 K 031219 19 Kpp 2 od 26. novembra 2019. godine usvojio kao osnovan prijedlog Tužiteljstva i vratio oduzete predmete apelantu. Sud BiH je s obzirom na navedeno, odnosno činjenicu da je predmetno vozilo apelantu vraćeno još u fazi istrage, predložio da se apelacija odbije.

9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj I uz Europsku konvenciju. Apelant je ukazao da iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je njegov zahtjev za vraćanje vozila dostavljen Tužiteljstvu, koje je dostavilo neku formu izjašnjenja i dokumente Sudu BiH, a koje izjašnjenje je imalo posljedice po donesenu odluku Suda BiH, pri čemu ti dokumenti nisu dostavljeni i apelantovoj zastupnici, niti ju je Sud BiH obavijestio o njihovom sadržaju. Apelant smatra da je na taj način došlo do povrede prava na ravnopravan tretman stranaka pred sudom, propisan članom II/3.e) Ustava BiH i članom 6. Europske konvencije. U pogledu povrede prava na imovinu apelant je, referirajući se na odluke Ustavnog suda i presude Europskog suda za ljudska prava, ukazao da u konkretnom postupku nije postignuta „pravična ravnoteža" između zahtjeva općeg interesa javnosti i prava vlasnika i da je teret stavljen na vlasnika vozila bio pretjeran.

10. U dopuni apelacije od 3. decembra 2019. godine, apelant je naveo da se njegova zastupnica dva puta obraćala Tužiteljstvu sa urgencijama u smislu donošenja tužiteljske odluke o predmetnom vozilu. Sud BiH je 27. novembra 2019. godine donio rješenje kojim je prihvaćen prijedlog Tužiteljstva za vraćanje privremeno oduzetog vozila, na koje rješenje se zastupnica apelanta odrekla prava na žalbu. Neovisno do toga, apelant je predložio je da Ustavni sud donese odluku u meritumu.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i (l) Pravila Ustavnog suda.

12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. g) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

14. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda odnosi na to da je tijekom kaznenog postupka protiv F. T., od tog osumnjičenog (kasnije i osuđenog) oduzeto vozilo koje je apelantovo vlasništvo. Apelant je u više navrata Sudu BiH i Tužiteljstvu podnosio zahtjeve za povrat privremeno oduzetog vozila, a ti su zahtjevi u nekoliko navrata, uključujući i rješenjima osporenima apelacijom koja je predmet ove Odluke, odbijani. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH donio rješenje broj S1 3 K 031219 19 Kpp 2 od 26. novembra 2019. godine kojim je usvojio kao osnovan prijedlog Tužiteljstva i vratio oduzete predmete apelantu. Dakle, apelantovom osnovnom zahtjevu, zahtjevu za povrat predmetnog vozila je, kako to proizlazi iz dostavljenog odgovora na apelaciju kao i dopune apelacije, rješenjem Suda BiH od 26. novembra 2019. godine udovoljeno. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene odluke, p proizlazi da a apelant nije više žrtva primjene osporenih odluka, zbog čega je razmatranje navoda apelanta postalo bespredmetno.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1701/19 ("Helax" d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio