Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1422/21 (Z. J.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1422/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1422/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zoran Jovanović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Jovanović protiv Rješenja Okružnoga suda u Istočnome Sarajevu broj 92 0 Pr 056598 21 Pžp od 8. veljače 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Vlasenici broj 92 0 Pr 056598 20 Pr od 3. prosinca 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Jovanović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Pala, kojega zastupa Srđan Lalović, odvjetnik iz Pala, podnio je 22. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Rješenja Okružnoga suda u Istočnome Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Pr 056598 21 Pžp od 8. veljače 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Vlasenici broj 92 0 Pr 056598 20 Pr od 3. prosinca 2020. godine

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, oglašen je apelant odgovornim što je 31. siječnja 2020. godine u određeno vrijeme u Općini Han Pijesak, sudjelujući u javnome prometu, upravljajući putničkim motornim vozilom „Wolksvagen“, na dijelu puta gdje je prometnim znakom ograničena brzina kretanja vozila od 60 km/h se kretao brzinom od 106 km/h, čime je počinio prekršaj iz čl. 44., kažnjivo po čl. 234a. st. 1. i 2. toč. 5 Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama (u daljnjemu tekstu: ZOSP), pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM. Nadalje, na temelju čl. 234a. st. 2. ZOSP apelantu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ skupine u trajanju od 2 mjeseca, te primjenom čl. 246. ZOSP odloženo izvršenje zaštitne mjere na rok od 6 mjeseci, i ista se neće izvršiti ukoliko apelant u navedenome roku ne učini novi prekršaj, za koji je propisano izricanje ili mogućnost izricanja zabrane upravljanja motornim vozilom, te su mu primjenom čl. 234a. st. 2. ZOSP izrečena dva kaznena boda.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje izvođenjem dokaza, i to uvidom u kopiju fotografije snimka vozila kojim je počinjen prekršaj kritične prilike od 31. siječnja 2020. godine, obavještenje o počinjenome prekršaju od 22. lipnja 2020. godine, te kopije prekršajnoga naloga od 23. lipnja 2020. godine na kojemu je traženo sudbeno odlučivanje. Okružni je sud istakao da je temeljem tih dokaza dokazana odgovornost apelanta. Okružni je sud istakao da je, naime, prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju podataka koji su dobiveni uređajem za nadzor - stacionarnim radarom registrirano prekoračenje brzine vozila kojim je upravljao apelant, na dijelu ceste gdje je ograničenje brzine kretanja 60 km/h, pri čemu je apelant vozio brzinom od 106 km/h. Okružni je sud istakao da su paušalni navodi priziva (apelant, je između ostaloga istjecao da se iz priložene fotografije, koja je potpuno nečitka, neuredna i nejasna, ne može se znati o kojemu je vozilu riječ, niti je vidljiva oznaka registracijskih tablica, niti tko je upravljao vozilom u danome trenutku), te da je za iste apelant trebao dostaviti odgovarajuće dokaze. Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud odlučujući o sankciji vodio računa i o olakotnim okolnostima koje su nađene na strani apelanta, te je na tim činjenicama i utemeljio svoju odluku o kazni, smatrajući da će se izrečenom kaznom i zaštitnom mjerom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će apelant u budućnosti se kloniti činjenja istih i sličnih prekršaja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući kako ne postoji niti „jedan jedini“ dokaz koji bi ukazao na to da je u konkretnomu slučaju apelant učinio prekršaj.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1422/21 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio