Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3243/19 („Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Javne nabavke
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3243/19

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3243/19, rješavajući apelaciju „Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Lala i Laćo“ d.o.o.

Bijeljina podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026070 19 Uvp od 7. juna 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026070 19 Uvp od 7. juna 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine - Filijala Mostar (u daljnjem tekstu: URŽ) zatraženo je 12. novembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH i URŽ su dostavili odgovore 18. novembra, odnosno 17. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem URŽ broj JN2-03-07-1-614-8/17 od 3. augusta 2017. godine je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena na tendersku dokumentaciju ugovornog organa JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo - Podružnica „Hidroelektrane na Neretvi" (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) u postupku javne nabavke - nabavke materijala za održavanje čistoće (stav I izreke rješenja). Stavom II izreke je odbijen apelantov zahtjev za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 500,00 KM, a stavom III izreke je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova zastupanja.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ugovorni organ pokrenuo konkurentski postupak za predmet nabave: nabava materijala za održavanje čistoće za potrebe Podružnice „Hidroelektrane na Neretvi“ Jablanica za koju je obavijest o nabavi objavljena na Portalu javnih nabava broj 1409-7- 1-88-3-51/17 od 6. juna 2017. godine. Nakon prethodne procedure ugovorni organ je donio tendersku dokumentaciju broj 10202-078/17 od juna 2017. godine na koju je apelant izjavio žalbu ugovornom organu. Ugovorni organ je žalbu uz izjašnjenje proslijedio URŽ 20. juna 2017. godine, a koja je kompletirana uplatom naknade za žalbu 28. juna 2017. godine. Apelant je u žalbi tvrdio da je ugovorni organ, suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama BiH (u daljnjem tekstu: ZJN), propisao tendersku dokumentaciju, odnosno tehničku specifikaciju, te je predložio da se žalba usvoji i izmijeni dio tehničke dokumentacije u navedenom dijelu, te da mu se nadoknade troškovi za sastavljanje žalbe.

7. Ispitujući navode žalbe URŽ je utvrdio da je ugovorno tijelo u tenderskoj dokumentaciji u dijelu koji se odnosi na tehničku specifikaciju, pozivajući se na primjenjive standarde, koristio opis robe za predmetnu nabavu na način da osigura što je moguće veću konkurentnost. Ugovorno tijelo jeste navelo i robnu marku, ali ne samo jednog proizvođača, već na nekim stavkama dva, pa i tri proizvođača, te je još navedeno ,,ili ekvivalent" poštujući odredbe ZJN, član 54. stav (2) pod a). Konkretno, za stavku 23. tehničke specifikacije koja se odnosi na sredstvo za čišćenje namještaja koju navodi apelant u svojoj žalbi ugovorno tijelo je navelo sljedeće karakteristike: sredstvo za čišćenje drvenih površina namještaja i drugih drvenih površina, sprej, pakiranje 300 ml/1 kom. „pronto“ ili ekvivalentkoličina 80 kom. Iz navedenog se, po ocjeni URŽ, može zaključiti da ugovorno tijelo nije navodilo hemijski sastav bilo koje robne marke sredstva za čišćenje drvenih površina namještaja i drugih drvenih površina, niti je favoriziralo robnu marku ,,pronto“. Ovdje se radi o uopćenom opisu i nazivu navedenog sredstva. Ugovorno tijelo je navelo da je „pronto” jedan od eventualnih proizvoda koji ponuditelji mogu isporučiti, ali nikako i jedini. Nadalje, URŽ je istakao da, kao što se može vidjeti na nekim stavkama u tehničkoj specifikaciji kao što je npr. stavka broj 10 koja se odnosi na sredstvo za čišćenje stakla, ugovorno tijelo je navelo da je to tečno sredstvo za čišćenje stakla i glatkih površina sa raspršivačem, te navelo tri robne marke, i to ,,glanz“, „belglass", „arf“ i još „ili ekvivalent”. URŽ je smatrao da se iz navedenog može jasno zaključiti da ni u jednom trenutku ugovorno tijelo nije favoriziralo bilo koju robnu marku, te da će ugovorno tijelo prihvatiti proizvode bilo koje robne marke koji će zadovoljavati tehničke karakteristike navedene u tehničkoj specifikaciji i koji će služiti navedenoj svrsi. Uvidom u Aneks 8. tenderske dokumentacije - tehnička specifikacija utvrđeno je da je u tabeli -kolona 4. rubrika: Zahtjev za kvalitet (navesti primjenjive standarde) ugovorno tijelo propisalo: „bas“ ili „ekvivalent“. Stoga, uzimajući u obzir odredbu člana 54. stav 2.a) ZJN prema kojem je ugovorno tijelo ovlašteno pozivati se na bosanskohercegovačke standarde, bosanskohercegovačka tehnička odobrenja ili bosanskohercegovačke tehničke specifikacije pri čemu se svaka uputa mora označiti riječima „ ili ekvivalent“, URŽ je smatrao da je ugovorno tijelo bilo ovlašteno pozivati se na bosanskohercegovački standard (BAS), te da je ispoštovalo i zahtjev da se i u tom slučaju doda izraz „ili ekvivalent“, budući da je koristilo formulaciju: „bas“ ili „ekvivalent“. S obzirom da svaki propisani standard, pa i BAS propisuje minimalne tehničke karakteristike, jasno je da svaki drugi standard koji ispunjava te minimalno propisane tehničke karakteristike predstavlja ekvivalentan standard. URŽ je smatrao da je ugovorno tijelo dovoljno opisalo predmet nabave, te da formalnim spominjanjem naziva nekih proizvoda, pa i zaštićenog naziva („arf“ itd...) nije prekršilo zakonske i podzakonske odredbe, budući da je iza takvih navođenja koristilo izraz ili ekvivalent, a u koloni 4. tehničke specifikacije navelo da se radi o proizvodima koji zadovoljavaju BAS standard ili ekvivalentan standard. URŽ je zaključio da prepisivanje minimalnih tehničkih karakteristika BAS standarda za svaki proizvod nije potreban, jer su propisani standardi javno objavljeni, dostupni u vidu propisa, posebno gospodarskim subjektima koji se bave djelatnošću prodaje predmetnih proizvoda i morali bi im biti poznati. Imajući u vidu da je ugovorno tijelo kriterij za ocjenjivanje ekvivalentnosti propisalo na način da zahtijeva BAS ili ekvivalentan standard, URŽ je smatrao da je ispoštovana i odredba člana 54. stav 10. ZJN i da u pogledu BAS standarda nema ništa nejasno. URŽ je odluku donio pozivajući se na član 111. ZJN.

8. Apelant je protiv rješenja URŽ od 3. augusta 2017. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Odlučujući u upravnom sporu Sud BiH u Vijeću za upravne sporove je Presudom broj S1 3 U 026070 17 U od 29. januara 2019. godine odbio apelantovu tužbu.

9. Po ocjeni Vijeća za upravne sporove Suda BiH, osporeno rješenje doneseno je pravilnom primjenom materijalnog propisa nakon prethodno pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica. Istaknuto je da je postupak javne nabavke strogo formalan postupak, koji ima cilj da se javna sredstva koriste na najefikasniji način, a pri tome obaveza ugovornog organa je da omogući jednak tretman svim učesnicima postupka, bez bilo kakve diskriminacije svakog od učesnika. Zbog toga je i propisan oblik i sadržaj tenderske dokumentacije koji u sebi sadrži i tehničke specifikacije robe i/ili usluga koje su predmet javne nabavke. Istaknuto je da je sadržaj tenderske dokumentacije propisan u ZJN i Uputstvu o pripremi modela tenderske dokumentacije i ponuda (u daljnjem tekstu: Uputstvo), koje je i doneseno u skladu s članom 53. navedenog zakona.

10. U obrazloženju je dalje navedeno da je odredbama člana 54. st. 1. i 9. ZJN, između ostalog, propisano da tehničke specifikacije koje ugovorni organ zahtijeva u tenderskom dokumentu moraju omogućiti svim ponuđačima jednak i nediskriminirajući pristup nadmetanju i osim ako nije opravdano predmetom nabavke, da se u tehničkoj specifikaciji ne smije uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi. Takve napomene dopuštene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti s dodatkom "ili ekvivalent". Nepoznavanje predmeta nabavke ne oslobađa ugovorni organ obaveze za definiranje predmeta nabavke na stvarno konkurentskoj osnovi. Također je navedeno da je stavom 10. iste zakonske odredbe propisano da, ako se izuzetno objavi poziv za određeni proizvod s dodatkom "ili ekvivalent", ponuđač mora na za to predviđenim praznim mjestima, prema odgovarajućim stavkama, navesti podatke o proizvodu i tipu odgovarajućeg proizvoda koji nudi, te, ako se to traži, i ostale podatke koji se odnose na taj proizvod. Istaknuto je da se kriteriji mjerodavni za ocjenjivanje ekvivalentnosti navode u opisu predmeta nabavke, da je dokaz ekvivalentnosti, u smislu ispunjavanja zahtjeva u vezi s predmetom nabavke, dužan osigurati ponuđač, u skladu sa zahtjevima definiranim u tenderskoj dokumentaciji, kao i da se proizvodi koji su u tenderskoj dokumentaciji navedeni kao primjeri smatraju ponuđenima ako ponuđač ne navede nikakve druge proizvode na predviđenom mjestu.

11. Konačno, kako je naveo Sud BiH, ugovorni organ ne smije odbiti ponudu uz obrazloženje da ponuđena roba i usluge ne odgovaraju specifikacijama ako ponuđač odgovarajućim sredstvima (tehnički dosje, izvještaj ovlaštenog organa o provedenom testiranju i drugi slični dokumenti izdati od nadležnih institucija) u svojoj ponudi dokaže da rješenja koja je on u ponudi predložio u jednakoj mjeri odgovaraju tehničkim specifikacijama na koje se poziva. Slijedom navedenog, u duhu prethodno citiranih odredaba, Vijeće za upravne sporove je zaključilo da nije osnovan prigovor iz tužbe da je ugovorni organ tenderski dokument postavio nejasno i da je ograničio konkurenciju kada se u određenim stavkama tendera pozvao na robne marke.

12. Vijeće za upravne sporove je dalje istaklo da je u tenderskom dokumentu broj 10202-078/17 ugovorni organ u konkurentskom zahtjevu za dostavljanje ponuda „nabavka materijala za održavanje čistoće za potrebe Podružnice 'Hidroelektrane na Neretvi' Jablanica“, na strani 23-25 (obrazac za cijenu ponude, Aneks 3) zahtijevao proizvode za čišćenje, i to 68 proizvoda. Tako je, između ostalog, u koloni 23 naveo da ponuđači dostave sredstvo za čišćenje namještaja „pronto“ ili ekvivalent. Sud BiH je smatrao da na taj način ugovorni organ nije ograničio konkurenciju, niti je tako postavljen zahtjev nejasan s obzirom da je jasno propisano da se, umjesto „pronta“ može dostaviti bilo koje drugo sredstvo za čišćenje namještaja. Imajući u vidu odredbu člana 54. st. 3. i 4. ZJN, ugovorni organ ne smije odbiti ponuđača koji dostavi sredstvo koje odgovara tehničkim specifikacijama na koje se poziva ugovorni organ. Osim toga, Vijeće za upravne sporove je navelo da je apelant kao ponuđač imao mogućnost tražiti pojašnjenje tenderskog dokumenta, nakon njegovog preuzimanja i da je ugovorni organ dužan dostaviti obrazloženje tom i svim ostalim ponuđačima koji su preuzeli tenderski dokument (član 56. st. 1. i 2. ZJN). Dalje je smatrao da nije osnovan i da je proizvoljan apelantov prigovor da je ugovorni organ nejasno propisao stavku 53. Aneks 3, strana 24, gdje zahtijeva „fišeke". Vijeće za upravne sporove je smatralo da je teško da se ovako postavljen zahtjev može smatrati nejasnim, niti je ugovorni organ mogao ovu stavku bliže definirati s obzirom da je, posebno apelantu, poznato šta su to fišeci, a na strani 24 tenderskog dokumenta su, pored fišeka, zahtijevane i higijenske krpe, vrećice, kese itd. Također, Vijeće za upravne sporove je istaklo da je u svakom slučaju i u odnosu na ovaj postavljeni zahtjev apelant imao mogućnost traženja pojašnjenja s obzirom da se, između ostalog, apelant bavi distribucijom higijenskih proizvoda, te stoga nije osnovan prigovor kojim apelant ukazuje na nejasnoće u konkretnom tenderskom dokumentu. Slijedom navedenog, kako je zaključilo Vijeće za upravne sporove, apelant neosnovano ukazuje i na tražene zaštitne rukavice standarda BAS na strani 34 tenderskog dokumenta. Naime, nije sporno da je ugovorni organ zahtijevao standard i naveo ga u tenderu, ali je, također, pored navedenog standarda BAS, naveo ili ekvivalent na koji način je ispoštovao odredbu člana 54. st. 3. i 4. ZJN. Konačno, Vijeće za upravne sporove je smatralo da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa odredbom člana 233. stav 2. Zakona o upravnom postupku, te je tužbu odbilo pozivom na član 37. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima.

13. Protiv navedene presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH apelant je podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke koji je Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 026070 19 Uvp od 7. juna 2019. godine odbijen kao neosnovan.

14. U obrazloženju presude Apelaciono vijeće je istaklo da je apelant podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke zbog pogrešne primjene ZJN sa prijedlogom da se zahtjev uvaži, usvoji tužba i poništi osporeno rješenje tuženog uz obavezu tuženog da mu naknadi troškove, prema opredijeljenom troškovniku. Također je navedeno da je apelant u zahtjevu istakao da je ugovorni organ bez opravdanog razloga u tehničkoj specifikaciji proizvoda opisao određeni brend, te ponudio mogućnost ekvivalenta, a da pri tome nije naveo, niti uputio ponuđače kako i na koji način će dokazati da nude ekvivalentni proizvod, imajući u vidu odredbe člana 2. stav 3. i člana 54. stav 10. ZJN.

15. Apelaciono vijeće je, ocjenjujući apelantove prigovore iz zahtjeva, navelo da u konkretnom postupku javne nabavke ugovorni organ je u tenderskoj dokumentaciji na strani 23-25 (obrazac za cijenu ponude, Aneks 3) zahtijevao proizvode za čišćenje - 68 proizvoda. Tako je, između ostalog, zahtijevao sredstvo za čišćenje namještaja „pronto“ ili ekvivalent, koji je u tehničkoj specifikaciji za tu stavku, u koloni - tehničke karakteristike, opisao kao sredstvo za čišćenje drvenih površina, namještaja i drugih drvenih površina, sprej, pakovanje 300 ml/l, „pronto“ ili ekvivalent, a rubriku primjenjivi standardi - popunio podatkom BAS ili ekvivalent. Suprotno prigovorima iz zahtjeva, i po zaključku Apelacionog vijeća, takvim opisom apelantu nije ograničena konkurencija, već mu je ostavljena mogućnost i dostavljanja ekvivalenta, odnosno bilo kojeg drugog sredstva za čišćenje namještaja, te je tako naprimjer proizvod robne marke „pronto" jedan od eventualnih proizvoda koji ponuđači mogu dostaviti, ali nikako ne i jedini. Također, i iz ostalih stavki koje su tražene tenderskom dokumentacijom u konkretnom postupku javne nabavke, u pogledu tehničkih specifikacija i zahtjevom za primijenjenim standardima, proizlazi neosnovanost prigovora da ugovorni organ nije naveo, niti uputio ponuđače kako i na koji način će dokazati da nude ekvivalentni proizvod kako je pravilno zaključilo i Vijeće za upravne sporove u pobijanoj presudi. Pobijanom presudom je, također, pravilno istaknuto da je apelant kao ponuđač imao mogućnost tražiti pojašnjenje tenderskog dokumenta, nakon njegovog preuzimanja, i da je ugovorni organ dužan dostaviti obrazloženje tom i svim ostalim ponuđačima koji su preuzeli tenderski dokument (član 56. st. 1. i 2. ZJN).

16. Apelaciono vijeće je utvrdilo da je Vijeće za upravne sporove u pobijanoj presudi pravilno ocijenilo da je još u osporenom rješenju tuženi organ odgovorio na sve navode žalbe, pravilno ih odbijajući kao neosnovane, koji navodi su u suštini ponovljeni u tužbi, kao i u predmetnom zahtjevu. Pošto Apelaciono vijeće nije utvrdilo povredu zakona Bosne i Hercegovine u preispitivanoj presudi Suda BiH, to su ostali navodi zahtjeva za preispitivanje sudske odluke neosnovani i oni ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. S obzirom na iznesene razloge, Apelaciono vijeće je ocijenilo da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a zahtjev za njeno preispitivanje neosnovan, pa ga je odbilo primjenom odredbe člana 54. stav 1. Zakona o upravnim sporovima.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istakao je da su u provedenom postupku URŽ i Sud BiH arbitrarno postupali u tumačenju i primjeni materijalnopravnih propisa zbog čega su mu prekršena navedena prava. Po apelantovom mišljenju, ugovorni organ je u konkretnom slučaju propustio ispuniti svoje obaveze prema propisima o javnim nabavkama time što je utvrdio tehničku specifikaciju u suprotnosti sa članom 54. st. 9. i 10. ZJN i članom 3. stav (2) tačka b) Uputstva, jer nije definirao detaljnu specifikaciju kojom bi pojasnio svoje zahtjeve.

19. Apelant je istakao da, suprotno odredbi člana 54. stav 9. ZJN, ugovorni organ je bez opravdanog razloga određenim stavkama specifikacije uputio na robnu marku iako je predmet javne nabavke mogao precizno i dovoljno opisati. Kako je predmet javne nabavke materijal za održavanje čistoće, a to su manje-više proizvodi široke potrošnje, po apelantovom mišljenju, ugovorni organ je mogao, bez poteškoća, dovoljno precizno i razumljivo opisati svaki proizvod i bez navođenja robne marke ili naziva proizvoda. Također, pozivanje ugovornog organa na BAS standard nema nikakvu vezu sa označavanjem robne marke ili sa tehničkim karakteristikama proizvoda, jer niti jedan standard ne osigurava određene tehničke karakteristike proizvoda, količinu pakovanja i sl., već standard osigurava samo određeni kvalitet nekog proizvoda. S obzirom da se ugovorni organ pozvao na robnu marku, onda je on, po apelantovom mišljenju, bio u obavezi da, u skladu sa članom 54. stav 10. ZJN, odnosno članom 3. stav (2) tačka (b), jasno navede na temelju kojih karakteristika, kriterija i dokaza će se ocjenjivati ekvivalent nekog proizvoda, te kojim dokazima će ponuđač dokazati da je proizvod koji nudi ekvivalentan određenoj robnoj marki.

20. Apelant je istakao da su npr., u stavci 53. specifikacije navedeni „fišeci“ bez bilo kakvog opisa sastava materijala tih fišeka, njihove namjene, veličine ili slično. Dalje je istaknuto da pozivanjem samo na određeni standard nisu određene i tehničke karakteristike proizvoda. Prema BAS standardima, ovih proizvoda ima na desetine, pa se, po apelantovom mišljenju, postavlja logično pitanje koji to proizvod ugovorni organ zahtijeva. Na ovaj način ponuđači ne mogu znati na koji način i po kojim kriterijima će ugovorni organ ocijeniti prihvatljivost proizvoda koji zahtijeva, odnosno ponuđači su onemogućeni u dostavljanju ponuda na konkurentskoj osnovi.

21. U prilog svojim tvrdnjama apelant se pozvao na presudu Evropskog suda pravde broj C- 368/10 Komisija protiv Holandije od 10. maja 2012. godine. U tom predmetu pokrajina Sjeverna Holandija je pokrenula postupak javnih nabavki za nabavku i upravljanje automatima za kafu, gdje je kriterij za prihvatanje ponuda bio najpovoljnija ponuda. Specifikacije su sadržavale poglavlje o „standardima kvaliteta ", koje se pozivalo na „listu zahtjeva" koje su ponuđači bili dužni ispuniti. U listi zahtjeva navedene su konkretne ekološke oznake (EKO) i oznake poštene trgovine (MAX HAVELAAR) za čaj i kafu koji su predmet nabavke. U naknadnim pojašnjenjima ugovorni organ je potvrdio da su prihvatljivi i ekvivalenti navedenih oznaka. Evropski sud pravde je, između ostalog, zaključio da je samo pozivanje na oznake kao kriterij bilo nezakonito prema Direktivi Evropskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. marta 2004. godine jer se time krše principi jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti. Sud pravde je uvažio argument Komisije da su prekršeni principi jednakog pristupa, nediskriminacije i transparentnosti.

22. Apelant je dalje naveo da Direktiva Evropskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. marta 2004. godine, u Poglavlju IV, članom 23. stav (8) zabranjuje ugovornim organima da primjenjuju tehničke specifikacije koje ,, upućuju na određenu marku ili izvor, ili određeni proces, žigove, patente, tipove ili određeno porijeklo ili proizvodnju ako bi to imalo učinak favoriziranja ili isključivanja određenih preduzeća ili proizvoda". Derogacija ovog pravila je dozvoljena, ali samo u izuzetnim okolnostima, i to ukoliko ugovorni organ ne može dati opis predmeta nabavke koji je dovoljno precizan i potpuno razumljiv koristeći objektivne tehničke specifikacije. Samo u takvom slučaju ugovorni organ mora navesti da će prihvatiti proizvode, metode ili usluge koje su ekvivalentne u smislu svojih karakteristika, dodajući frazu „ili ekvivalent“. Također je istakao da se Bosna i Hercegovina kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju obavezala da će svoju pravnu tečevinu, odnosno propise uskladiti sa propisima EU. Upravo u tom kontekstu članom 54. stav 9. ZJN gotovo identično su propisane odredbe u pogledu tehničkih specifikacija u postupcima javnih nabavki.

23. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ravnopravno učestvuje u postupku javne nabavke, odnosno da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, te pravo na pravično i fer-suđenje jer je Sud BiH proizvoljno primijenio i tumačio odredbe člana 54. st. 9. i 10. ZJN i člana 3. stav (2) tačka (b.) Uputstva. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih ustavnih prava i predmet vrati Sudu BiH na ponovno odlučivanje.

b) Odgovor na apelaciju

24. Sud BiH je naveo da ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporene konačne odluke, te je istakao da nisu osnovani apelacioni razlozi u odnosu na navedene povrede, kao i da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo.

25. Ured za razmatranje žalbi je naveo da je u konkretnom predmetu pravilno utvrđeno činjenično stanje i da su pravilno primijenjene odredbe materijalnog propisa, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

(1) Ugovorni organ dužan je da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke prema kandidatima/ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da osigura pravičnu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korištenja javnih sredstava u vezi s predmetom nabavke i njegovom svrhom.

(2) Opći principi obavezno se primjenjuju i poštuju i u postupku pravne zaštite. Član 54.

(Tehničke specifikacije) (1) Tehničke specifikacije moraju svim kandidatima/ponuđačima omogućiti jednak i nediskriminirajući pristup nadmetanju. Tehničke specifikacije uključivat će, kad god je to moguće, kriterij pristupačnosti za ljude s invaliditetom ili kriterij dizajna za sve korisnike. (2) Tehničke specifikacije, uz poštovanje obaveznih bosanskohercegovačkih tehničkih pravila, određuju se:

a) pozivanjem na tehničke specifikacije i, uz uvažavanje sljedećeg redoslijeda, na bosanskohercegovačke standarde kojima se preuzimaju evropski standardi, evropska tehnička odobrenja, zajedničke tehničke specifikacije, međunarodni standardi, druge tehničke referentne sisteme koje su uspostavila evropska tijela za standardizaciju ili, ako oni ne postoje, na bosanskohercegovačke standarde, bosanskohercegovačka tehnička odobrenja ili bosanskohercegovačke tehničke specifikacije koje se odnose na projektovanje, izračun i izvođenje radova te upotrebu proizvoda, pri čemu svaka uputa mora biti označena riječima "ili ekvivalent"; ili [...] (3) Ako se tehničke specifikacije odrede u skladu sa stavom (2) tačka a) ovog člana, ugovorni organ ne smije ponudu odbiti s obrazloženjem da ponuđena roba i usluge ne odgovaraju specifikacijama koje je on naveo, ako ponuđač odgovarajućim sredstvima (tehnički dosje, izvještaj o izvršenom testiranju od ovlaštenog organa i drugi slični dokumenti izdati od nadležnih institucija) u svojoj ponudi dokaže da rješenja koja je on u ponudi predložio u jednakoj mjeri odgovaraju tehničkim specifikacijama na koje se poziva. (4) Ako se tehničke specifikacije odrede u obliku izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva, u skladu sa stavom (2) tačka b) ovog člana, ugovorni organ ne smije odbiti ponudu koja odgovara bosanskohercegovačkom standardu kojim se preuzima evropski standard ili evropskom tehničkom odobrenju, zajedničkoj tehničkoj specifikaciji, međunarodnom standardu ili tehničkom sistemu standarda koji je izradilo evropsko tijelo za standardizaciju, ako se te specifikacije odnose na izvedbene ili funkcionalne zahtjeve koje ugovorni organ zahtijeva. Ponuđač mora u svojoj ponudi odgovarajućim sredstvima dokazati da ponuđena roba, usluge ili radovi koji odgovaraju standardu odgovaraju izvedbenim ili funkcionalnim zahtjevima ugovornog organa.

(9) Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi. Takve napomene dopuštene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti s dodatkom "ili ekvivalent". Nepoznavanje predmeta nabavke ne oslobađa ugovorni organ obaveze za definiranje predmeta nabavke na stvarno konkurentskoj osnovi.

(10) Ako se izuzetno objavi poziv za određeni proizvod s dodatkom "ili ekvivalent", ponuđač mora na za to predviđenim praznim mjestima, prema odgovarajućim stavkama, navesti podatke o proizvodu i tipu odgovarajućeg proizvoda koji nudi te, ako se to traži, i ostale podatke koji se odnose na taj proizvod. Kriteriji mjerodavni za ocjenjivanje ekvivalentnosti navode se u opisu predmeta nabavke. Dokaz ekvivalentnosti u smislu ispunjavanja zahtjeva u vezi s predmetom nabavke dužan je osigurati ponuđač, u skladu sa zahtjevima definiranim u tenderskoj dokumentaciji. Proizvodi koji su u tenderskoj dokumentaciji navedeni kao primjeri smatraju se ponuđenima ako ponuđač ne navede nikakve druge proizvode na predviđenom mjestu.

[...] Član 56.

(Pojašnjenja tenderske dokumentacije) (1) Zainteresirani kandidati/ponuđači mogu, u pisanoj formi, tražiti od ugovornog organa pojašnjenja tenderske dokumentacije blagovremeno, ali najkasnije deset dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda.

(2) Ugovorni organ dužan je odgovoriti u pisanoj formi, a odgovor s pojašnjenjem dostavlja svim kandidatima/ponuđačima koji su otkupili tendersku dokumentaciju ili za koje ima saznanja da su je preuzeli na jedan od načina iz člana 55. ovog zakona, u roku od tri dana, a najkasnije pet dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda. [...] Član 111.

(Odluke po žalbi) (1) U postupku pravne zaštite URŽ može:

c) odbiti žalbu zbog neosnovanosti;

[...]

27. Uputstvo za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ("Službeni glasnik BiH" br. 90/14 i 20/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav (2) tačka b) (Sadržaj tenderske dokumentacije) (2) Tenderska dokumentacija se sastoji od slijedećih dijelova:

b) podaci o predmetu javne nabavke:

1) opis predmeta javne nabavke (roba, usluga ili radova), te navođenje oznake i naziva iz

JRJN;

2) Ukoliko je potrebno koristiti termin "ekvivalent", utvrditi odgovarajuće kriterije za ocjenjivanje ekvivalentnosti kod pozivanja na određeni proizvod, u skladu sa članom 54. stav (10) Zakona;

[...]

28. U Zakonu o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16) relevantne odredbe glase:

Član 4.

(1) Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja, kada postupaju u upravnim stvarima, dužni su te stvari rješavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i općih akata institucija koje imaju javna ovlaštenja i koje one donose na osnovu javnih ovlaštenja. [...] Član 233.

(1) Odredbe ovog zakona, koje se odnose na rješenje, primjenjuju se i na rješenja koja se donose po žalbi.

(2) U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ može se u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 026070 19 Uvp od 7. juna 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. juna 2019. godine, a apelacija je podnesena 9. augusta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant pobija osporenu presudu tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode, koji je pokrenut u postupku javnih nabavki, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 862/18 od 19. septembra 2019. godine, tačka 36).

37. U vezi s apelantovim navodima da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

38. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu odbijena apelantova žalba od URŽ kojom je tvrdio da je ugovorni organ, suprotno odredbama ZJN, propisao tendersku dokumentaciju, odnosno tehničku specifikaciju za sredstva koja su predmet javne nabavke zbog čega mu nije bilo omogućeno da ravnopravno na konkurentskoj osnovi učestvuje sa drugim ponuđačima u ponudi koju je zahtijevao ugovorni organ. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je i Sud BiH (Vijeće za upravne sporove i Apelaciono upravno vijeće) istoga stava kao i URŽ da je u predmetnom postupku neosnovana apelantova žalba kojom je tražio da URŽ usvoji žalbu i izmijeni dio tehničke dokumentacije u navedenom dijelu. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, posebno zato što apelant u apelaciji, osim isticanja navoda koje je navodio u postupku pred URŽ, u tužbi za pokretanje upravnog spora i u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH nije naveo nove razloge koje nisu imali u vidu URŽ, Vijeće za upravne sporove i Apelaciono vijeće donoseći osporenu odluku a koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravne stvari. Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelaciono vijeće u konačnici dalo obrazloženje za svoj zaključak da su neosnovani apelantovi navodi da je predmetna tenderska dokumentacija, odnosno tehnička specifikacija u suprotnosti s relevantnim odredbama ZJN. Ustavni sud dalje zapaža da su apelantovi navodi da se ugovorni organ određenim stavkama specifikacije pozvao na robnu marku proizvoda iako je predmet javne nabavke mogao precizno i dovoljno opisati, te da je propustio da navede na temelju kojih karakteristika, kriterija i dokaza će se ocjenjivati ekvivalent nekog proizvoda, detaljno su ispitani u predmetnom postupku i da su u obrazloženjima odluka dati jasni razlozi utemeljeni na relevantnim odredbama ZJN, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata ne uočava da je apelantu na bilo koji način uskraćeno pravo da ravnopravno učestvuje u predmetnom postupku javne nabavke.

39. Ustavni sud je, također, imao u vidu i odluku Evropskog suda pravde u predmetu Komisija protiv Holandije na koju se apelant pozvao i koja u konkretnom slučaju ne utječe na drugačiju odluku Ustavnog suda.

40. S obzirom na navedeno, dakle, imajući u vidu sadržaj odredaba materijalnog prava na kojim je utemeljena osporena odluka, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Apelacionog vijeća i Vijeća za upravne sporove.

41. Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

42. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Sud BiH u konačnici za svoju odluku kojom je odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa.

44. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3243/19 („Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio