Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1410/21 (Ž. V.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1410/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1410/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Željko Vidović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Željko Vidović protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0015717 21 od 12. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Vidović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 21. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Tužiteljstvo) broj T20 0 KTP 0015717 21 od 12. ožujka 2021. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva od 4. siječnja 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv D.B.Č., V.T. i M.K., jer ne postoje temelji osnovi sumnje da su prijavljeni počinili kazneno djelo Povreda zakona od strane suca iz čl. 238. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) u svezi sa čl. 29. KZ.
3. Osporenim rješenjem Tužiteljstva od 12. ožujka 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba protiv naredbe o neprovođenju istrage od 4. siječnja 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Tužiteljstvo je istaklo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je nakon dostavljanja kaznene prijave postupajući tužitelj provjerio navode iz kaznene prijave na način da je izvršio uvid u sadržaj kaznene prijave i dostavljene dokaze, među kojim dokazima su se nalazile presude Suda BiH od 23. rujna 2014. godine i 26. listopada 2015. godine, kao i odluka Ustavnoga suda AP-3329/10 od 9. listopada 2013. godine. Tužiteljstvo je istaklo da je postupajući tužitelj cijeneći sve navedeno, te sadržaj odredbe čl. 87. Zakona o Visokome sudbenome i tužiteljskome vijeću BiH pravilno zaključio da je u konkretnome slučaju postupanje prijavljenih sudaca bilo u okviru zakonskih ovlaštenja koje su imali, te da ne postoje dokazi da se u njihovim radnjama stječu bitna obilježja kaznenih djela za koje su prijavljeni. Tužiteljstvo je istaklo da prijavljeni suci, kao suci Apelacionoga vijeća Suda BiH, donoseći navedenu presudu Suda BiH od 26. listopada 2015. godine nisu počinili kazneno djelo za koje ih se tereti, niti su prekršili odluku Ustavnoga suda od 9. listopada 2013. godine, budući da su navedenom odlukom Ustavnoga suda predmetom preispitivanja bila rješenja Suda BiH od 8. lipnja 2010. godine i 21. svibnja 2010. godine. Tužiteljstvo je istaklo da obzirom na navedeno, evidentno je da predmetna odluka Ustavnoga suda nije vezana za naknadno donesenu drugostupanjsku odluku prijavljenih sudaca, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za naknadu štete.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak
1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević