Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1091/21 (D.B.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1091/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1091/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. B.
protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 273545 20 Gž 2 od 25. januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. D. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Danijel Milošević advokat iz Banjaluke, podnio je 1. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 273545 20 Gž 2 od 25. januara 2021. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 273545 20 P 2 od 12. avgusta 2020. godine tužba apelanta podnesena protiv tužene (J.B.) rad isplate duga smatra se povučenom.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 12. avgusta 2020. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 273545 20 Gž 2 od 25. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 84. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da, ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, da će se smatrati da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi. Okružni sud je naveo da, kada stranke nisu pristupile na zakazano ročište, a o ročištu su bile uredno obaviještene (kao što je slučaj u predmetnom postupku), po sili zakona (dakle, bez prijedloga protivne stranke) nastupaju posljedice propisane navedenim zakonskim odredbama. Okružni sud je naveo da, kako se parnični postupak pokreće voljom tužioca, to i nastavak postupka bez učešća tužioca nema svrhe. Okružni sud je dalje naveo da je pravilno prvostepeni sud cijenio da je punomoćnik apelanta neopravdano izostao sa pripremnog ročišta, jer je on samovoljno pretpostavio da će sud odgoditi pripremno ročište, pa kada do održavanja pripremnog ročišta nije dobio odluku suda o odgađanju ročišta, tada je on bio dužan da pristupi na zakazano ročište. Okružni sud je dalje naveo da se, dakle, u konkretnom slučaju nameće zaključak da pasivan odnos apelanta prema sporu i njegov izostanak sa ročišta ukazuju na to da je on izgubio interes za daljnje vođenje predmetne parnice, te da povlači tužbu. Okružni sud je takođe naveo da saglasnost apelanta (koji se sa tuženom samoinicijativno, bez saglasnosti suda, dogovorio da se pripremno ročište odgodi), kao i bilo kakav podnesak (prijedlog zastupnika tužene za odgađanje zakazanog ročišta) ne može zamijeniti obavezno prisustvo apelanta na ročištu, tako da se ne otklanja zakonska fikcija o povlačenju tužbe, jer se ročište ne može održati u odsutnosti uredno pozvanog tužioca (apelanta, u konkretnom slučaju). Okružni sud je naveo da podnošenje prijedloga za odgađanje ročišta zastupnika Centra za pružanje besplatne pravne pomoći (koji je u predmetnom postupku zastupao tuženu), da nema mogućnosti zamjene D.S., zaposlenice navedenog centra (koja je u vrijeme održavanja predmetnog ročišta bila na godišnjem odmoru), što je demantovano prisustvom pravnice M.J., druge zaposlenice tog centra (koja je predmetnom ročištu pristupila „kako bi uskladila novi termin pripremnog ročišta za D.S.“), ne sprječava samo po sebi nastupanje procesno pravnih posljedica povlačenja tužbe iz člana 84. ZPP.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili ZPP. Apelant ističe da je u predmetnom postupku njegov zastupnik „postupao u potpunosti u skladu sa ZPP, sudskom praksom, kolegijalnom etikom i izražavajući veliko uvažavanje prema sudu kao i ličnosti sudije, te smatra da je osporeno rješenje doneseno omaškom i previdom sudije“. Takođe navodi da „ne bi bilo u redu da apelant trpi štetu iz razloga što je advokat postupao u skladu sa odredbama ZPP i ustaljenom praksom postupanja sudova“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević