Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-587/21 (V.Š.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-587/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP -587/21, rješavajući zahtjev V. Š. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev V. Š. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine. Apelantica je, također, 16. marta 2021. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „privremeno obustavio izvršenje presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine, do konačne odluke Ustavnog suda BiH“.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 K 333451 18 K od 14. oktobra 2019. godine, apelantica je proglašena krivom zbog kaznenog djela Udruživanje radi činjenja kaznenih djela iz člana 340. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u stjecaju sa produženim kaznenim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH i kaznenim djelom Prevara iz člana 294. stav 1. sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH, za koje joj je sud primjenom navedenih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 7, 42, 43, 49 i 54. stav 1. KZ F BiH za kazneno djelo Udruživanje radi činjenja kaznenih djela utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, za produženo kazneno djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca i za kazneno djelo Prevara kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa joj je na osnovu člana 54. stav 2. tačka b) KZ F BiH izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 20. aprila 2018. do 13. marta 2019. godine. Na osnovu člana 76. stav 1. KZ F BiH, u vezi sa članom 30. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 42 od 21.07.2010. godine), apelantici je izrečena sigurnosna mjera Zabrane vršenja dužnosti u predstavničkim i izvršnim organima državne, entitetske i kantonalne vlasti, javnim ustanovama ili javnim poduzećima u Bosni i Hercegovini u trajanju od 10 godina, računajući od dana pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora, ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Na osnovu čl. 114. i 115. KZ F BiH od apelantice je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 11.350,00 KM, te je utvrđeno da novac postaje vlasništvo Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 22. stav 1. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom („Službene novine Federacije BiH“, broj 71/2014 od 03.09.2014.gođine).
3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine djelomično je usvojena apelantičina žalba protiv prvostupanjske presude pa je presuda Općinskog suda u Tuzli od 4. novembra 2019. godine preinačena u pravnoj ocjeni djela, odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri Zabrana vršenja dužnosti u predstavničkim i izvršnim organima državne, entitetske i kantonalne vlasti, javnim ustanovama ili javnim poduzećima u Bosni i Hercegovini, tako da se radnje iz tačke B od 1 do 8 izreke te presude za koje je apelantica proglašena krivom, pravno kvalificirane kao kazneno djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dok joj se za kazneno djelo Udruživanje radi činjenja kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo Prevara kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je apelantici izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i jedan mjesec, u koju kaznu se ima uračunati vrijeme koje je optužena provela u pritvoru. Apelantici je izrečena sigurnosna mjera Zabrane vršenja dužnosti u predstavničkim i izvršnim organima državne, entitetske i kantonalne vlasti, javnim ustanovama ili javnim poduzećima u Bosni i Hercegovini u trajanju od dvije godine, računajući od dana pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora, ne uračunava u vrijeme trajanja sigurnosne mjere. U ostalom dijelu, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.
4. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelantica je prvenstveno istakla kako osporena presuda Kantonalnog suda u Tuzli povlači za sobom ozbiljne tvrdnje i navode neustavnosti, posebice u odnosu činjenicu da o prigovoru imuniteta Apelantice odluku nije donio stvarno nadležni sud. Dalje, navela je da je 8. februara 2021. godine zaprimila Uputni akt Općinskog suda u Zenici 43 0 K 192609 20 Iks od 5. februara 2021. godine kojim je određeno upućivanje apelantice na izdržavanje kazne zatvora, na temelju presude Kantonalnog suda od 4. novembra 2020. godine.
5. Apelantica je, u skladu sa odredbama čl. 27. i 28. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIKS FBiH) 10. februara 2021. godine uputila molbu za odlaganje izvršavanje predmetne Presude. Općinski sud u Zenici je rješenjem broj 43 0K 192609 20 Iks od 15. februara 2021. godine odbio molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica navedenu molbu podnijela shodno odredbi člana 27. točka 2. ZIKS FBiH navodeći da živi u zajedničkom domaćinstvu s osamdeset dvogodišnjim ocem koji je dugogodišnji hipertenzičar, za izraženim zdravstvenim problemima. Osim toga, istakla je da je otac, uslijed zaraze virusom Covid-19 bio hospitaliziran, te da je iz Otpusnog pisma za oca vidljivo da ima više zdravstvenih problema. S obzirom na navedeno, apelantica je predložila da se njena molba uvaži u skladu s članom 27. stav 2. u vezi sa stavom 1. točka 2. ZIKS FBiH. Dalje, apelantica je, u skladu s odredbom člana 27. stav 5. ZIKS FBiH, navela da je upisala treću godinu studija u akademskoj godini 2020/2021 na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, da je položila jedan ispit i da joj je potrebno odlaganje kazne radi polaganja ispita za koji se priprema, zbog čega je predložila odlaganje izvršenja kazne zatvora za šest mjeseci. Općinski sud u Zenici je naveo da je, nakon što je razmotrio apelantičinu molbu, našao da je neosnovana. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije za apelantičinog oca utvrdio da se ne radi o teškoj bolesti kao zakonskom razlogu za odgodu izvršenja kazne iz člana 27. stav 1. točka 2. ZIKS FBiH koja se dogodila neposredno ili u kraćem vremenu prije stupanja osuđene na izdržavanje kazne zatvora, nego bolest traje od ranije. Osim toga, navedeno je da apelantica nije dokazala na koji način vodi brigu o ocu niti da je ona jedina koja se brine o ocu. Dalje, molba je odbijena i iz razloga što potvrda Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku i Kalendar aktivnosti organizacije i realizacije studijskih programa na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku ne dokazuju da je apelantica prijavila ispite za koje se pripremala, a što je razlog za odgodu izvršenja kazne iz člana 27. stav 1. točka 5. ZIKS FBiH. Ukazano je da su junsko-julski ispiti predviđeni u periodu od 16. juna do 17. jula 2021. godine, što ne dokazuje da se apelantica pripremala za ispite, niti da ih je prijavila.
6. Apelantica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu, koja je rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0K 19260921 Iksž od 23. februara 2021. godine odbijena kao neosnovana.
7. Iz razloga što je rok za javljanje iz prvog uputnog akta istekao prije nego li je završen postupak po apelantičinoj žalbi, Općinski sud u Zenici je 23. februara 2021. godine donio Uputni akt broj 43 0 K 192609 20 Iks, za izdržavanje predmetne kazne zatvora u KPZ PT Tuzla sa određenim datumom javljanja na dan 5. mart 2021. godine. Apelantica je 26. februara 2021. godine podnijela Molbu za odlaganje početka izdržavanje kazne zatvora. Općinski sud u Zenici je donio Rješenje broj 43 0 K 192609 20 Iks od 3. marta 2021. godine kojim je molba odbačena, iz razloga što je sadržavala iste razloge u pogledu kojih je Općinski sud u Zenici donio Rješenje od 15. februara 2021. godine. Općinski sud u Zenici u svome rješenju od 3. marta 2021. godine naglasio da se Apelantica dužna javiti na izdržavanje kazne zatvora po pravomoćnosti tog Rješenja. Apelantica je protiv tog rješenja podnijela žalbu, koja je rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 132880 19 Iksž 2 od 11. marta 2021. godine odbijena kao neosnovana. Iz razloga što je rješenjem Kantonalnog suda u Zenici od 11. marta 2021. godine, rješenje Općinskog suda u Zenici od 3. marta 2021. godine postalo pravosnažno, to je apelantica na izdržavanje kazne zatvora u KPZ PT Tuzla stupila 14. marta 2021. godine, o čemu je KPZ PT Tuzla po službenoj dužnosti obavijestio Općinski sud u Zenici.
8. Apelantica je navela da je prijedlog za donošenje privremene mjere Ustavnom sudu podnijela iz razloga što će, u slučaju nastavka izvršenja kaznenopravne sankcije nastupiti neotklonjiva štetna posljedica po zdravlje člana njene obitelji, ali i po njenu mogućnost profesionalnog usavršavanja i školovanja, a što je jedan od preduvjeta za eventualnu kasniju integraciju u društvu, i ostvarivanje svrhe specijalne prevencije, koju bilo kakva naknadna Odluka Ustavnog suda po predmetnoj Apelaciji neće biti u stanju otkloniti, pri čemu je nastupanje štetne i neotklonjive posljedice u direktnoj vezi sa izvršenjem presuda redovnih sudova, odnosno sa stupanjem osuđene na izdržavanje kazne zatvora. Navela je da, kako je već isticala prilikom korištenja pravnih sredstava za odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, apelantičin osamdeset dvogodišnji otac je ozbiljno narušenog zdravlja, a posebice otkako je bolovao zarazu Corona virusom potrebna mu je stalna pomoć i kućna njega, koju mu je pomoć i njegu pružala apelantica prije nego je stupila na izvršenje kazne zatvora. Osim toga, navela je da joj je stupanjem na izdržavanje kazne zatvora, a netom uoči drugog semestra na Pravnom fakultetu, onemogućeno daljnje školovanje, koja bi okolnost zasigurno bila od značaja i za ostvarivanje svrhe kaznenopravne sankcije - specijalne prevencije, odnosno na integraciju osuđene u redovne društvene tokove, nakon eventualnog odsluženja kazne zatvora.
9. Smatra da su sve navedene opasnosti, izostanak brige o bolesnom osamdeset dvogodišnjem ocu i onemogućavanje daljnjeg školovanja apelantice, direktna posljedica izvršenja presuda redovnih sudova, te da je dokazano postojanje opasnosti od nastupa teških i neotklonjivih posljedica u slučaju neusvajanja ovog prijedloga za donošenje privremene mjere. Ukazala je da je, ukoliko bi se primijenio test „dvostruke hipoteze", koji je uobičajen za testiranje opravdanosti privremenih mjera (proporcionalnost posljedica koje bi nastupile da se privremena mjera usvoji, a da se apelacija odbaci/odbije sa posljedicama koje bi nastupile da se privremena mjera odbije, a da se apelacija usvoji), jasno da su razlozi na strani usvajanja privremene mjere.
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud nalazi da postoji nedvojbeno interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru, imajući u vidu specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanje u takvom kontekstu. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u tom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
13. Apelantica je, u svom zahtjevu za određivanje privremene mjere, navela da je njenom osamdeset dvogodišnjem ocu ugroženo zdravlje, kao i da se školuje na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, te da će, okolnost odlaska na izvršenje kazne zatvora, dovesti do pogoršanja zdravlja njenog oca i ugroziti njeno obrazovanje.
14. U vezi s navedenim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da u Federaciji BiH postoje propisi koji reguliraju način i postupak za odlaganje izvršenja kazne – ZIKS FBiH. Tim je zakonom regulirano, između ostalog, u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, što uključuje i razloge koje je apelantica navela u obrazloženju zahtjeva za izdavanje privremene mjere. Dalje, apelantica je Ustavnom sud dostavila rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 132880 19 Iksž 2 od 11. marta 2021. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 192609 20 Iks od 3. marta 2021. godine kojim je molba apelantice za odlaganje izvršenja zatvorske kazne odbačena. Ustavni sud zapaža da je apelantica odlaganje izvršenja kazne zatvora tražila po osnovama propisanim odredbama člana 27. stav 1. tačke. 1. i 2., te člana 27. stav 5. ZIKS FBiH. Redovni sudovi su, razmatrajući apelantičinu molbu zaključili da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz navedenih odredaba budući da je na temelju priložene medicinske dokumentacije za apelantičinog oca utvrđeno da se ne radi o teškoj bolesti kao zakonskom razlogu za odgodu izvršenja kazne, kao i da apelantica nije dokazala na koji način vodi brigu o ocu niti da je ona jedina koja se brine o ocu, odnosno molba je odbijena i iz razloga što apelantica nije dokazala da je apelantica prijavila ispite za koje se pripremala, odnosno da se za njih pripremala. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da apelantica u konkretnom slučaju nije ponudila nikakve nove argumente, niti dokaze u odnosu na one koje je već isticala pred redovnim sudovima iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je u danim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević