Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1455/21 (A.R.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1455/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1455/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. R.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 015925 21 Uvl od 2. aprila 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanska Krupe, kojeg zastupa Sanil Hasić advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 26. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 015925 21 Uvl od 2. aprila 2021. godine.
2. Služba za prostorno uređenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove, Odsjek za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Bosanska Krupa je Rješenjem broj 04-30-4494/19-2 od 4. jula 2019. godine odlučila o provođenju promjene posjednika u katastarskom operatu koji se vodi kod te službe na način da se na parceli, bliže označenoj u dispozitivu rješenja, umjesto dosadašnjeg posjednika E.M. upisuju kao novi suposjednici apelant i R.R. oboje sa po ½ dijela.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 4. jula 2019. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: tuženi) je donijela Rješenje broj 05-31-2-1241/19 od 24. marta 2020. godine kojim je poništila rješenje od 4. jula 2019. godine i odbila kao neosnovan zahtjev R.R. za provođenje promjene posjednika na parceli, bliže označenoj u dispozitivu rješenja, na osnovu presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 021137 13 P od 8. februara 2017. godine.
4. Kantonalni sud je presudom broj 01 0 U 015925 20 U od 23. novembra 2020. godine uvažio tužbu R.R. i poništio rješenje tuženog od 24. marta 2020. godine.
5. U ponovnom postupku, tuženi je donio Rješenje broj 05-31-2-1241/19 od 3. februara 2021. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja od 4. jula 2019. godine.
6. Apelant je podnio tužbu radi poništenja konačnog rješenja tuženog od 3. februara 2021. godine. Postupak je u Kantonalnom sudu zaveden pod brojem 01 0 U 016765 21 U.
7. Kantonalni sud je osporenim rješenjem od 2. aprila 2021. godine odbacio tužbu apelanta „za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka broj 01 0 U 015925 20 U“.
8. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je postupak broj 01 0 U 015925 20 U okončan presudom od 23. novembra 2020. godine. Dalje je naveo da nijedan apelantov osnov (član 47. stav l. tač. 3. i 6. Zakona o upravnim sporovima) za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije osnovan. Naime, apelant uz tužbu kao dokaz nije dostavio presudu donesenu u krivičnoj ili građanskoj stvari poslije donošenja presude u postupku čije ponavljanje traži. Naveo je da je tuženi, u postupku u kojem je doneseno rješenje od 24. marta 2020.godine, cijenio presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž od 20. septembra 2017.godine, pa ta presuda nije donesena poslije uvažavanja tužbe R.R. presudom Kantonalnog suda od 23. novembra 2020. godine, te ističe da nije tačan apelantov navod da mu nije data mogućnost učešća u upravnom sporu. Imajući u vidu da je apelant protiv rješenja tuženog od 3. februara 2021 godine pokrenuo upravni spor pod brojem 01 0 U 016765 21 U, naveo je da apelant u tom postupku može isticati sve što iznosi u tužbi za ponavljanje postupka. S obzirom da apelant u svojoj tužbi nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom tog suda, Kantonalni sud je, u smislu člana 51. stav
2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci.
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te član 17. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozivao u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku povodom tužbe za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević