Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1417/21 (O. C.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1417/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1417/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Okan Ceylan, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Okan Ceylan protiv Zaključka Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine broj UP-II-06-07-2-83/19 od 11. studenoga 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Okan Ceylan (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Kenan Ibrahimpašić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 22. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-06-07-2-83/19 od 11. studenoga 2020. godine.

2. Zaključkom Ministarstva od 11. studenoga 2020. godine odbačen je prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanoga rješenjem Ministarstva od 18. studenoga 2019. godine (kojim je apelantu izrečena mjera protjerivanja iz BiH), jer okolnost na kojoj je utemeljen prijedlog nije učinjena vjerojatnim.

3. U obrazloženju osporene odluke Ministarstvo je istaklo da činjenica koju je imenovani iznio kao razlog obnove postupka ne predstavlja razlog koji bi sukladno čl. 245. st. 1. Zakona o upravnome postupku bio od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari. Ministarstvo je istaklo da okolnost na kojima je prijedlog utemeljen nije učinjena vjerojatnim, jer apelant ničim nije potkrijepio činjenicu da njegovo prisustvo na teritoriji ne predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, javnome poretku ili međunarodnim odnosima BiH, što je bio razlog za izricanje mjere protjerivanja.

4. Apelant je osporenim rješenjem poučen da može pokrenuti upravni spor tužbom kod Suda Bosne i Hercegovine.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

8. U konkretnome slučaju, apelant je propustio da sukladno članku 19. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) tužbom pokrene upravni spor protiv konačnoga akta Ministarstva u upravnome postupku. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1417/21 (O. C.) | Sudska praksa | Aktio