Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1711/20 (Minja Mirković - Husić)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1711/20

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 1711/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Minja Mirković-Husić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Minja Mirković-Husić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 558861 18 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 558861 16 P.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjednici Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 558861 18 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Sarajevskog kantona da Minji Mirković-Husić isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Sarajevskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Minja Mirković-Husić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Femil Čurt, advokat iz Sarajeva, podnijela je 12. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 558861 18 Gž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 558861 16 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 14. novembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, a 8. decembra 2020. godine i 19. aprila 2021. godine od Općinskog suda zatražene su informacije, te je od Kantonalnog suda 16. aprila 2021. godine zatražena informacija o statusu predmetnog postupka.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. decembra 2020. godine, te tražene informacije 31. decembra 2020. godine i 4. maja 2021. godine.

4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. decembra 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmetnog postupka 22. aprila 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 4. marta 2016. godine podnijela tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja i uknjižbe nekretnine protiv tužene (Federacija Bosne i Hercegovine).

7. Tužena je 1. aprila 2016. godine dostavila odgovor na tužbu.

8. Presudom Općinskog suda od 16. novembra 2017. godine utvrđeno je da je apelantica kao član porodičnog domaćinstva umrlih nositelja stanarskoga prava, djeda A. L. i bake S. L., stekla pravo na otkup stana, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostepene odluke, čime su se stekli uvjeti za zaključenje ugovora o kupovini između apelantice kao kupca i tužene kao prodavateljice, sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija i uređaja koji pripadaju stanu i zgradi kao cjelini, te zemljištu ispod zgrade za određenu kupoprodajnu cijenu, plativu u certifikatima. Nadalje, slijedom navedenog tužena je dužna da s apelanticom zaključi ugovor o kupovini predmetnog stana, a u suprotnom priznati i trpjeti da ta presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o kupovini stana koji je trebao biti zaključen između apelantice i tužene i da se apelantica nakon isplate kupoprodajne cijene upiše kao vlasnica predmetnog stana sa 1/1 dijela i pravom suvlasništva na zajedničkim dijelovima zgrade, uređajima zgrade i zemljištu ispod zgrade. Nadalje, naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da u zemljišnim knjigama izvrši upis apelantice kao vlasnice predmetne nekretnine. Nadalje, protutužba tužene/protutužiteljice je odbačena u dijelu u kojem traži da se utvrdi da apelantica nije bila član porodičnog domaćinstva umrlih nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu. Nadalje, protutužbeni zahtjev kojim je tužena/protutužiteljica tražila da apelantica preda predmetni stan ispražnjen od osoba i stvari u posjed tuženoj odbijen je kao neosnovan.

9. Tužena je 28. decembra 2017. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.

10. Predmetni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 9. februara 2018. godine.

11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica u predmetnoj apelaciji navodi da podnosi apelaciju zbog dužine trajanja postupka u vezi s postupkom otkupa predmetnog stana, koji „postupak traje 21 godinu“, te se nalazi na rješavanju po žalbi tužene pred Kantonalnim sudom. Apelantica, nadalje, navodi da ni nakon svih prethodno provedenih postupaka, u kojima su sve sudske odluke donesene u njezinu korist, nema pravne zaštite koju Ustav BiH jamči svim građanima. Zbog dužine trajanja postupka apelantica traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su, a priori, neosnovani navodi da se postupak vodi preko 20 godina jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. marta 2016. godine, a prvostepena presuda donesena 16. novembra 2017. godine. Općinski sud je naveo da je uvidom u CMS utvrđeno da je postupak vođen u skladu sa zakonskom procedurom. Općinski sud je predložio da se s obzirom na navedeno apelacija odbije kao neosnovana.

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelanticini navodi o dužini trajanja postupka preko 20 godina kada je tužba podnesena 4. marta 2016. godine. Kantonalni sud je istakao da predmete rješava prema redoslijedu prijema i prema starosti inicijalnog akta, u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta, koje je donijelo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH. Kantonalni sud je istakao da bi se usvajanjem apelacije apelantica stavila u povoljniji položaj u odnosu na sve one stranke koje nisu podnijele apelaciju i koje, također, čekaju rješenje svojih predmeta. U traženoj informaciji Kantonalni sud je naveo da je postupak pred tim sudom još uvijek u toku, te da, kako je svaki sudija Građanskog odjeljenja zadužen sa oko 750 predmeta, navedeni predmet još uvijek nije došao na red rješavanja.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je još uvijek u toku pred Kantonalnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Razdoblje koje treba uzeti u obzir

26. Iako u predmetnoj apelaciji apelantica navodi da predmetni postupak traje 21 godinu, ipak, imajući u vidu da je u konkretnoj pravnoj stvari, kojom apelantica traži utvrđenje i uknjižbu nekretnine, tužba podnesena 4. marta 2016. godine, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle razdoblje od pet godina i oko dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 4. marta 2016. godine, te da je Općinski sud donio presudu od 16. novembra 2017. godine, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 9. februara 2018. godine, dakle predmetni postupak pred ovim sudom trajao je u razdoblju od jedne godine i oko 11 mjeseci. U okolnostima konkretnog slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da, nakon što je predmet dostavljen na postupanje ovom sudu, predmetni postupak pred ovim sudom još uvijek nije okončan, dakle u razdoblju od tri godine i tri mjeseca do donošenja odluke Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka pred tim sudom, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, odnosno prema Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

29. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud iz odgovora na apelaciju i iz dostavljene informacije o statusu predmetnog postupka primjećuje da je i sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

30. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Sarajevskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje pet godina i oko dva mjeseca, pri čemu nije niti izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, pri čemu Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje žalbenog postupka pred tim sudom.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1711/20 (Minja Mirković - Husić) | Sudska praksa | Aktio