Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3391/20 (A.M.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3391/20

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 3391/20, rješavajući apelaciju A. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio A. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 287642 17 Gž od 9. aprila 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu A. M.

isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Alma Kadrić, advokat iz Živinica, podnio je 15. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 287642 17 Gž od 9. aprila 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 30. marta 2021. godine je od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 5. aprila 2021, a Kantonalni sud 7. aprila 2021. godine.

4. Kantonalni sud je 26. aprila 2021. godine dostavio Rješenje broj 32 0 Mal 287642 17 Gž od 9. aprila 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Tužilac (Zaštitni fond FBiH) podnio je 18. oktobra 2016. godine Općinskom sudu tužbu protiv apelanta radi regresnog duga, vrijednost spora 225,00 KM. Općinski sud je 2. decembra 2016. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor, a apelant je odgovor na tužbu dostavio sudu 7. decembra 2016. godine. U odgovoru na tužbu apelant je naveo da je predmetno potraživanje izmireno u cijelosti prije podnošenja tužbe.

7. Općinski sud je pripremna ročišta koja je zakazao za 5. april, te 12. maj 2017. godine odložio na prijedlog punomoćnika tužioca, te je novo pripremno ročište zakazao za 29. maj 2017. godine. Nadalje proizlazi da je tužilac podneskom od 26. maja 2017. godine obavijestio sud da povlači tužbu, te da u slučaju da se apelant bude protivio povlačenju tužbe da se tužilac odriče tužbenog zahtjeva. Apelantu je na pripremnom ročištu 29. maja 2017. godine uručen tužiočev prijedlog za povlačenje tužbe. Nadalje proizlazi da se apelant nije protivio povlačenju tužbe, ali je potraživao troškove parničnog postupka. Općinski sud je 22. juna 2017. godine donio rješenje o povlačenju tužbe, te je obavezao tužioca da apelantu nadoknadi troškove parničnog u iznosu od 888,00 KM. Protiv navedenog rješenja (dijela koji se odnosi na troškove parničnog postupka) tužilac je 27. juna 2017. godine podnio žalbu, te je predmet 6. oktobra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 287642 17 Gž od 9. aprila 2021. godine tužiočeva žalba je djelimično uvažena i odluka o troškovima parničnog postupka (stav II izreke) preinačena na način da je tuženi obavezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 KM, dok se odluka o troškovima parničnog postupka (stav IV izreke prvostepenog rješenja kojim su djelimično odbijeni tužiočevi troškovi parničnog postupka) potvrđuje. Tužilac je obavezan da apelantu nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu navedenom u izreci.

9. Nadalje proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet spora isplata regresnog duga, te da se u konkretnom slučaju ne radi o hitnom predmetu. Naveo je da je sud opterećen velikim brojem neriješenih predmeta, od kojih je veliki broj hitnih, zbog čega nisu osnovani apelantovi navodi da je Kantonalni sud povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Kantonalni sud je ukazao da će u što kraćem roku, s obzirom na to da je tužba podnesena 18. oktobra 2016. godine, a najduže u roku od tri mjeseca predmet biti stavljen u rad.

13. Kantonalni sud je 26. aprila 2021. godine dostavio Rješenje broj 32 0 Mal 287642 17 Gž od 9. aprila 2021. godine.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog parničnog postupka razmatrati period od 2. decembra 2016. godine, kao dana dostavljanja tužbe na odgovor, tj. dana kada je počela da teče parnica i od kada su za apelanta nastupila prava i obaveze kao stranke u postupku, pa do 9. aprila 2021. godine, kao dana donošenja odluke Kantonalnog suda kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, period koji je trajao četiri godine i četiri mjeseca. Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

27. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o jednostavnom postupku.

29. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega bio značajan jer je u odgovoru na tužbu osporio predmetno regresno potraživanje, koje je izmireno prije pokretanja postupka i tokom postupka potraživao naknadu troškova postupka koje mu je tužilac pokretanjem parnice prouzrokovao.

30. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeno rješenje donio sedam mjeseci nakon nastupanja parnice. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je parnica počela da teče 2. decembra 2016. godine, a rješenje o povlačenju tužbe Općinski sud je donio 22. juna 2017. godine. U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na to da je Općinski sud u postupku tri puta zakazivao pripremno ročište, da je tužilac 26. maja 2017. godine tj. nekoliko dana prije održavanja trećeg po redu zakazanog pripremnog ročišta dostavio podnesak kojim povlači tužbu, odnosno odriče se tužbenog zahtjeva, Ustavni sud zapaža da Općinski sud svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, te da je prvostepeni postupak proveden bez nepotrebnog odugovlačenja, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

31. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet radi postupanja u drugom stepenu (u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka) primio 6. oktobra 2017. godine, a u postupku je odluku po žalbi donio 9. aprila 2021. godine. Dakle, Kantonalnom sudu je bio potreban period od tri i po godine da donese drugostepenu odluku kojom je odlučivao samo o procesnom pitanju, tj. troškovima parničnog postupka. Takvo postupanje Kantonalnog suda je u značajnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak trajao višestruko duže nego što je trajao prvostepeni.

32. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka ukazao da u konkretnom slučaju predmet nije hitne prirode, da je sud opterećen velikim brojem predmeta, te da će u što kraćem roku, s obzirom na to da je tužba podnesena 18. oktobra 2016. godine, a najduže u roku od tri mjeseca predmet biti stavljen u rad.

33. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopštenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).

34. U skladu s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom pasivnošću u predmetnom postupku u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, te opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti opravdano prihvatljivim jer period potpune pasivnosti u trajanju od tri i po godine, koje je tokom postupka evidentno imao Kantonalni sud, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

35. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu A. M. treba isplatiti iznos od 150,00 KM.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Apelant, također, navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je parnični postupak, koji je jednostavne prirode, ukupno trajao četiri godine i četiri mjeseca, od čega pred Kantonalnim sudom tri i po godine, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3391/20 (A.M.) | Sudska praksa | Aktio