Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1445/21 (M. S.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1445/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1445/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Milorad Savanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milorad Savanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 285408 20 Gž od 22. maja 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 285408 18 P od 6. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1Milorad Savanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radinko Suvajac advokat iz Banjaluke, podnio je 23. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 OP 285408 20 Rev od 11. marta 2021. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 285408 20 Gž od 22. maja 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 285408 18 P od 6. novembra 2019. godine.
2Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2846/20 od 14. oktobra 2020. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Presude Okružnog suda broj 71 0 P 285408 20 Gž od 22. maja 2020. godine. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 11. marta 2021. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (Republika Srpska) da apelantu na ime razlike štete isplati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.
4U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je nadležna inspekcija po nalogu tužene izvršila inspekcijski nadzor kod apelanta i tom prilikom naložila apelantu da izvrši eutanaziju odnosno sanitarno uklanjanje pet krava i 91 ovce, a što i učinjeno. Dalje je naveo da se apelant obratio nadležnom ministarstvu zahtjevom za naknadu štete nakon sprovođenja mjera suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih bolesti, da je komisija nadležnog ministarstva procijenila štetu u iznosu od 30.300,00 KM. Naveo je da je tužena svim oštećenim licima koja su predala zahtjev za naknadu štete po istom osnovu isplatila jednaku naknadu koja iznosi 35,60% vrijednosti ukupne štete, te da nadležno ministarstvo ima odobren budžet u određenom iznosu kojim može raspolagati i da na osnovu plana utroška sredstava Fonda za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti jednom godišnje isplaćuje naknadu za štetu svim oštećenim licima. Također je naveo da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 23. decembra 2015. godine donijelo rješenje o odobravanju sredstava kojim je odobrilo sredstva u ukupnom iznosu od 120.789,38 KM za nadoknadu štete kod životinja koje su ubijene ili zaklane prilikom realizacije mjera na suzbijanju naročito opasnih zaraznih bolesti i zoonoza prema specifikaciji u prilogu (član 41. stav 1. i član 42. Zakona o veterinarstvu). Naveo je da je nadležno ministarstvo izvršilo isplatu apelantu prema navedenom rješenju štete u iznosu od 10.786,80 KM (35,60% od procijenjene štete u iznosu od 30.300,00 KM), kao i svim ostalim licima koja su pretrpjela štetu po navedenom osnovu, te naglasio da neosnovano apelant tvrdi da je tužena dužna isplatiti cjelokupnu utvrđenu štetu. Pri tome je ukazao da je članom
5. Pravilnika o načinu i kriterijima utroška sredstava Fonda za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti propisano da se iznos sredstava koji se isplaćuje za naknadu iz st. 1. i 7. ovog člana utvrđuje nakon obrade svih dostavljenih zahtjeva prema procentualnom učešću od iznosa odobrenih zahtjeva u ukupnim raspoloživim sredstvima utvrđenih planom utroška sredstava Fonda za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti i isplaćuju se jednom godišnje. Naveo je da je u konkretnom slučaju podneseno 85 zahtjeva za isplatu sredstava na ime naknade štete po ovom osnovu, te da je ukupno procijenjena šteta svih podnosilaca zahtjeva utvrđena u iznosu od 339.296,00 KM. Okružni sud je naveo da je tužena postupala u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima i da nije odgovorna za štetu koju je pretrpio apelant, već da je u skladu sa raspoloživim sredstvima učinila da apelantova šteta bude manja.
Apelacioni navodi 5U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je „tužena Fond za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti nedovoljno punila novčanim sredstvima i stočarima samo proporcionalno vršila isplatu i to prema raspoloživim sredstvima u toj godini ne prenoseći obaveze u narednu godinu“, te ističe da je apelantu „isplaćen samo dio štete od 35,60%“. 6Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Okružnog suda u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani. 10Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević