Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-274/20 (B.P.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Protek roka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-274/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-274/20, rješavajući apelaciju B. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. P.
zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka okončanog presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. P.
zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije Okružni sud u Banjaluci donio rješenje broj 71 0 I 314707 20 Gž od 18. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. B. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka okončanog presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je nakon podnošenja apelacije Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio rješenje broj 71 0 I 314707 20 Gž od 18. marta 2021. godine. Apelant je 14. marta 2021. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije o novim činjenicama vezanim za predmetni postupak.
Uvodne napomene
2. Grad Banja Luka kao tražilac izvršenja podnio je na osnovu vjerodostojne isprave 31. jula 2003. godine Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika. Osnovni sud je 5. novembra 2003. godine donio rješenje o izvršenju koje je apelant zaprimio 18. decembra 2006. godine. Apelant je protiv predmetnog rješenja o izvršenju 26. decembra 2006. godine uložio prigovor. Osnovni sud je odlučujući po prigovoru 6. marta 2009. godine donio zaključak kojim se odgađa određeno izvršenje saglasno odredbama člana 50. ZIP-a, koje regulišu postupak po prigovoru na rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 59/03) i predmetni postupak je uputio na parnični postupak. Navedeni zaključak apelant je zaprimio 17. marta 2009. godine.
Parnični postupak
3. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud rješenjem od 18. jula 2013. godine pozvao tražioca izvršenja Grad Banja Luka da prijedlog za izvršenje uredi u smislu obaveznih elemenata tužbe. Tako uređen prijedlog Osnovni sud je dopisom od 27. juna 2018. godine dostavio apelantu. Apelant je na ročišta zakazana za10. septembar, 15. oktobar, 15. novembar i 24. decembar 2018. godine, pozvan saglasno odredbama člana 346. Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).
4. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine obavezan je apelant kao tuženi da tužiocu Gradu Banjaluka isplati dug za period od 1. jula 2000. do 30. juna 2002. godine na ime naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta iznos od 156,54 KM i dug na ime komunalne naknade u iznosu od 101,77 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
5. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je navedena presuda Osnovnog suda dostavljena apelantu saglasno odredbama člana 186. stav 2. i člana 346. ZPP. Osnovni sud je naveo da iz dostavnice proizilazi da je apelantu ostavljeno obavješenje od 8. marta 2019. godine o podizanju pismena, saglasno odredbama člana 346. ZPP.
Izvršni postupak
6. Postupajući po prijedlogu Grada Banjaluka kao tražioca izvršenja od 17. oktobra 2019. godine, na osnovu izvršne ispravepresude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine, Osnovni sud je 25. oktobra 2019. godine donio rješenje o izvršenju broj 71 0 1 314707 19 1 kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
7. Kao predmet i sredstvo izvršenja predložena je zapljena na ½ penzije koju apelant ostvaruje kod Fonda PIO RS do potpunog namirenja tražioca izvršenja.
8. Odlučujući o prigovoru apelanta, Osnovni sud je 19. oktobra 2020. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prigovor i predmetno rješenje o izvršenju je u cijelosti održao na snazi.
9. Okružni sud je 24. septembra 2020. godine zaprimio predmetni spis na postupanje po izjavljenoj žalbi apelanta, a koji predmet se u ovom sudu vodio pod brojem 71 01314707 20 Gž.
10. Odlučujući o žalbi apelanta, Okružni sud je 18. marta 2021. godine donio rješenje kojim je predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje od 19. februara 2020. godine. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je, između ostalog, navedeno da je izvršni sud pribavio potvrdu pravosnažnosti presude kao izvršne isprave i utvrdio da je izvršna isprava pravosnažna od 9. aprila 2019. godine, da je u istoj naveden dobrovoljni rok za ispunjenje, da je potvrda izvršnosti utvrđena sa 24. aprilom 2019. godine kao i da je prijedlog podnesen nakon proteka roka za dobrovoljno ispunjenje te da su time ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje izvršnog postupka. U obrazloženju je dalje navedeno da pravosnažnost presude, kao izvršne isprave, obavezuje izvršni sud i da isti nema ovlaštenja da ispituje njenu djelotvornost sa aspekta pravosnažnosti. Stoga, je Okružni sud naveo da navod apelanta da mu izvršna isprava nije uručena, da zbog toga navedena presuda nije mogla dobiti svojstvo prvosnažnosti i izvršnosti u situaciji kada nije izjavljen pravni lijek nema uticaja na pravilnost prvostepene odluke. Okružni sud je takođe naveo da samo u situaciji kada je izjavljen pravni lijek i kada je okončan postupak po žalbi, izvršni sud je u cilju snadbjevanja izvršne isprave potvrdom o izvršnosti ovlašten da utvrđuje dan kada je apelant primio presudu drugostepenog suda. Međutim kako u konkretnom slučaju nije izjavljen pravni lijek prvostepeni parnični sud je utvrdio pravomoćnost presude koja u toj situaciji veže izvršni sud te smatra da nema mjestu navodu žalbe da je presuda nepodobna za izvršenje. Okružni sud je ukazao da se navodi žalbe u kojima se osporava potvrda izvršnosti izvršne isprave mogu isticati samo u parničnom postupku u kojem je donesena na način da se traži ukidanje klauzule pravosnažnosti ili podnošenja vanrednog pravnog lijeka.
Apelacioni navodi
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog i izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka ističući da mu predmetna parnična presuda koja je izvršna isprava u izvršnom postupku koji se vodi protiv njega nikad nije dostavljena i da nije ni učestvovao u parničnom postupku, pa je podnio prigovor na rješenje o izvršenju navodeći da ta presuda nije podobna za izvršenje. Ukazuje da je već započeta rezervacija sredstava na njegovoj penziji sve do pravosnažnosti predmetnog rješenja o izvršenju. Traži naknadu nematerijalne štete.
12. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, naveo tok parničnog postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da zbog svega navedenog smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih prava.
13. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se pred tim sudom postupak vodi 3 mjeseca. Posebno napominje da se sudija koji je izvjestilac u predmetu ovog suda, već duži vremenski period nalazi na bolovanju zbog bolesti kao posljedice virusa Covid-19, zbog čega o izjavljenoj žalbi apelanta još uvijek nije odlučeno.
Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 186 stav 2.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude sud će u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.
a) Dostavljanje fizičkim licima Član 345 Dostavljanje fizičkim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena licu kome se dostava treba izvršiti.
Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu, ako on na to pristane.
Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje na istom mjestu radi ako ono pristane da primi pismeno.
Ako je predaja pismena izvršena drugom licu koje učestvuje u parnici kao protivnik lica kome se dostavljanje treba izvršiti, dostavljanje će se smatrati neurednim.
Lica kojima se po odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostavljanje izvrši umjesto licu kome se pismeno ima dostaviti, dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavljač i upozoriti prilikom uručenja pismena.
Kad se dostavljanje izvrši po odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, lice kome se pismeno imalo dostaviti o tome će biti obaviješteno slanjem pismenog obavještenja preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom. U pismenom obavještenju navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum, čas i mjesto dostavljanja pismena, te ime i prezime lica koje je primilo pismeno. Obavještenje se mora poslati u toku istog dana ili sljedećeg radnog dana po izvršenom dostavljanju.
Član 346 Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ovog zakona, a dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje ostavljeno, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.
15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - O.U.S. RS, 60/17 - O.U.S. BiH, 115/17-O.U.S. BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave Član 50 (1) Izvršenik će u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rješenje. Prigovor mora biti obrazložen. (2) Ako u prigovoru nije određeno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja će se cijeniti na osnovu obrazloženja.
(3) Neobrazložen prigovor sud će odbaciti.
(4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.
(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastaviće ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom.
(6) Prijedlog za nastavak postupka podnosi se u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke parničnog suda shodno odredbi člana 25. st. 1, 2, 4. i 5. ovog zakona. Ako tražilac izvršenja u ovom roku ne stavi prijedlog za nastavak izvršenja, sud će obustaviti izvršni postupak.
(6) Ako prvostepeni parnični sud odbije tužbeni zahtjev i ukine rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinuće provedene radnje u izvršnom postupku.
(7) Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak nastaviće se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave.
(8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog člana prihvati, dio rješenja o izvršenju kojim je izvršeniku naloženo da namiri potraživanje ima svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može ponovo tražiti izvršenje Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. st. (1) i (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Protek roka (u odnosu na parnični postupak)
17. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovorima na apelaciju ukazao da je presuda Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine dostavljena apelantu saglasno odredbama člana 186. stav 2. i člana 346. ZPP, istovremeno ističući da je iz kopije dostavnice za navedenu presudu vidljivo da je apelantu ostavljeno obavještenje od 8. marta 2019. godine o podizanju pismena saglasno odredbama člana 346. ZPP. Budući da je je rok od 15 dana od ostavljanja obavijesti apelantu o dostavi navedene presude, u smislu člana 346 ZPP-a istekao 23. marta 2019. godine, smatra se da je tog dana izvršena dostava apelantu navedene presude u smislu citirane odredbe, a kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. januara 2020. godine, proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada se smatra da je apelant primio presudu Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine, kojom je okončan predmetni parnični postupak.
Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)
18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Apelant smatra da je zbog neodlučivanja o njegovom prigovoru, odnosno zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji je pokrenut protiv njega na osnovu presude za koju apelant tvrdi da nije podobna za izvršenje jer mu nije nikad dostavljena, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Budući da se u predmetnom izvršnom postupku prinudnio provodi izvršenje na apelantovim novčanim sredstvima, koja predstavljaju apelantovu imovinu, slijedi da je u konkretnom slučaju primjenjiv član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima poziciju izvršenika. U vezi s tim Ustavni sud najprije podsjeća da je, u pogledu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, stav Evropskog suda kao i Ustavnog suda, općenito, da je on ratione materiae neprimjenjiv kada se radi o izvršnom postupku, osim ako se u njemu utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske od 1. jula 1991. godine broj 13800/88 OI 94, te Odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine). Principijelan stav Evropskog suda i Ustavnog suda u pogledu neprimjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, kada se radi o izvršnom postupku, odnosi se uvijek na to kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje.
20. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud, podržavajući praksu u predmetu broj AP 2621/07 koja se može primijeniti na konkretan slučaj (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2621/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra da su se u konkretnom izvršnom postupku pojavila nova pravna pitanja s obzirom na to da je taj postupak pokrenut protiv apelanta rješenjem o izvršenju na osnovu pravomoćne sudske presude za koju apelant tvrdi da mu nikad nije dostavljena i kojom je apelant obavezan da tražitelju izvršenja naknadi novčano potraživanje. Ovo ukazuje na to da se u predmetnom izvršnom postupku odlučuje o pitanjima koja imaju bitan značaj za građanska prava i obaveze apelanta kao izvršenika. Stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije u okolnostima konkretnog slučaja primjenjiv.
21. Ustavni sud najprije zapaža da su redovni sudovi odlučujući o apelantovom prigovoru i žalbi u kojima je isticao da presuda Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine nije podobna za izvršenje jer mu nikad nije dostavljena, utvrdili da je predmetna presuda, koja predstavlja izvršni naslov u predmetnom izvršnom postupku, snadbjevena klauzulom pravosnažnosti i izvršnosti, budući da je dostavljena apelantu u skladu s članom 346 ZPP-a, a da protiv nje nisu korišteni pravni lijekovi, te su ukazali da se u izvršnom postupku ne može osporavati klauzula pravosnažnosti, koju je tražilac izvršenja ishodovao u parničnom postupku. Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u navedenom utvrđenju redovnih sudova, te smatra da su navodi apelacije da se predmetni izvršni postupak protiv apelanta vodi na osnovu isprave koja nije podobna za izvršenje očigledno (prima facie) neosnovani. U odnosu na navode o nerazumnoj dužini trajanja predmentog izvršnog postupka, određujući relevantni period u kom se dužina razmatra, uvažavajući pri tome specifičnost izvršnog postupka, Ustavni sud nalazi da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanta kao izvršenika, te se taj period i treba cijeniti u kontekstu dužine trajanja postupka. Dakle, od donošenja rješenja o izvršenju 25. oktobra 2019. godine do odluke Ustavnog suda protekao je period od oko jedne i po godine.
22. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i imovinu zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
23. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je postupak pokrenut na osnovu presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 071375 09 Kom od 30. januara 2019. godine, te da se, s obzirom na relevantne okolnosti u konkretnom slučaju, može govoriti o relativno jednostavnom predmetu. Analizirajući apelantovo ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelant doprinio predmetnoj dužini postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer nastoji da dokaže da je potraživanje tražioca izvršenja, odnosno tužioca prema njemu neosnovano, odnosno da je predmetni izvršni postupak pokrenut na osnovu presude koja je nepodobna za izvršenje.
25. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon donošenja rješenja o izvršenju 25. oktobra 2019. godine odlučio o apelantovom prigovoru u periodu nešto kraćem od četiri mjeseca (19. februar 2020. godine), što se u konkretnom slučaju ne može smatrati nerazumno dugim periodom odlučivanja. Nadalje, Ustavni sud uočava da je povodom žalbe apelanta izjavljene protiv prvostepenog rješenja, Osnovni sud predmet dostavio Okružnom sudu 29. septembra 2020. godine na postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa na odlučivanje Okružnom sudu pa do donošenja njegove odluke (18. mart 2021. godine), protekao period od oko šest mjeseci, što se u konkretnom slučaju može smatra primjerenom ažurnosću. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da su sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak te da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja standarda prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U odnosu na apelantov zahtjev da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja Ustavnih prava na koja se pozvo, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog proteka roka za podnošenje, odnosno jer je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević