Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1055/21 (Mldb. I.K.)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1055/21
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 1055/21, rješavajući apelaciju mldb. I. K., zastupane po zakonskoj zastupnici majci Brankici Klečina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela mldb. I. K., zastupana po zakonskoj zastupnici majci Brankici Klečina.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je poslije podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 I 022277 20 Gž 3 od 14. aprila 2021. godine, te se predmetni postupak trenutno vodi pred Općinskim sudom u Livnu.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Livnu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog izvršnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona 10 da apelantici mldb. I. K., koja je zastupana po zakonskoj zastupnici majci Brankici Klečini, isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona 10 i predsjedniku Općinskog suda u Livnu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Mldb. I. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), zastupana po zakonskoj zastupnici majci Brankici Klečina, koju zastupa Goran Gerin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 31. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je poslije podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 I 022277 20 Gž 3 od 14. aprila 2021. godine, te se predmetni postupak trenutno vodi pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 5. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je 19. aprila 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4Kantonalni sud je 23. aprila 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5Ustavni sud je 7. maja 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje 6Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7Apelantica je 13. aprila 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (P. P.) na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 039329 04 P od 30. decembra 2009. godine radi naplate novčanog potraživanja. Općinski sud je 3. maja 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 68 0 I 022277 12 I. Općinski sud je 18. oktobra 2012. godine pravosnažno rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom poslodavcu „Ceste“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenikov poslodavac) koji izvršeniku obračunava i isplaćuje plaću radi izvršenja na izvršenikovoj plaći.
8Zbog nepostupanja izvršenikovog poslodavca po predmetnom rješenju o izvršenju, apelantica je 3. jula 2015. godine podnijela prijedlog za izvršenje u skladu sa članom 163. Zakona o izvršnom postupku. Odlučujući o podnesenom prijedlogu, Općinski sud je 3. jula 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 68 0 I 022277 15 I 2 kojim je dozvolio i odredio izvršenje protiv izvršenikovog poslodavca na osnovu predmetnog rješenja o izvršenju broj 68 0 I 022277 12 I od 3. maja 2012. godine. Odlučujući o prigovoru izvršenikovog poslodavca, Općinski sud je 7. januara 2016. godine donio rješenje kojim je taj prigovor odbio i rješenje o izvršenju od 3. jula 2015. godine je u cijelosti održao na snazi. Odlučujući o žalbi izvršenikovog poslodavca, Kantonalni sud je 16. novembra 2016. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 16 Gži kojim je žalbu uvažio, pobijano prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je apelantica predložila Općinskom sudu da obaveže izvršenikovog poslodavca da izmiri sve obroke koje je propustio da obustavi i naplati u skladu s predmetnim rješenjem o izvršenju od 3. maja 2012. godine. Naime, navedeno je da je prvostepeni sud odlučujući o podnesenom prijedlogu donio rješenje kojim je utvrdio poslodavčevu obavezu da plati apelantici odgovarajući iznos, zatim da je naložio da to učini u određenom roku, te je u rješenju odredio i sredstvo izvršenja. U vezi s tim, ukazao je da rješenje kojim se usvaja apelanticin prijedlog ima djelovanje rješenja o izvršenju (član 163. stav 3. ZIP-a), a to znači da se po proteku roka za dobrovoljno ispunjenje pristupa prinudnoj naplati utvrđenog novčanog iznosa, protiv kojeg rješenja poslodavac može izjaviti prigovor. Zbog navedenog, Kantonalni sud je zaključio da ukoliko je izvršenikov poslodavac propustio da obustavi i isplati apelantici prema predmetnom rješenju o izvršenju određene iznose iz izvršenikove plaće, prvostepeni sud u tom slučaju, ukoliko to utvrdi, treba donijeti rješenje, a ne novo rješenje o izvršenju protiv poslodavca, kako je pogrešno učinio prvostepeni sud. Kantonalni sud je dao uputu prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni naprijed navedenu povredu odredaba postupka, te da raspravi sve prigovore koje je u žalbi iznio izvršenikov poslodavac. 9Općinski sud je 21. februara 2017. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 16 I 3 kojim je ponovo dozvolio i odredio izvršenje protiv izvršenikovog poslodavca. Odlučujući o prigovoru izvršenikovog poslodavca, Općinski sud je 30. maja 2017. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 16 I 3 kojim je odbio kao neosnovan prigovor uložen protiv Rješenja o izvršenju broj 68 0 I 022277 16 1 3 od 21. februara 2017. godine i predmetno rješenje o izvršenju je u cijelosti održao na snazi. Odlučujući o žalbi izvršenikovog poslodavca, Kantonalni sud je 6. novembra 2017. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 17 Gž kojim je žalbu uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku, pred drugim sudijom. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da prvostepeno rješenje nema razloga, niti su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su trebale biti stvarni i pravni osnovi za odluku. Navedeno je da prvostepeni sud samo paušalno, bez ikakva obrazloženja, navodi da je prigovor izvršenikovog poslodavca neosnovan, te da uopće ne postupa po uputama tog suda datim u Rješenju broj 68 0 1022277 16 Gži od 16. novembra 2016. godine na str. 2. i 3, te da ih je suvišno i nepotrebno ponavljati, iako je to bio obavezan, što treba učiniti u ponovnom postupku, te će u skladu s tim postupak nastaviti pred drugim sudijom. Ukazano je da će prvostepeni sud u ponovnom postupku otkloniti povredu odredaba parničnog postupka, postupiti po uputama datim u rješenju tog suda od 16. novembra 2016. godine, te raspraviti sve prigovore koje je u žalbi iznio žalitelj – izvršenikov poslodavac.
10 Općinski sud je 22. juna 2018. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 17 I 4 kojim je usvojio prigovor izvršenikovog poslodavca uložen na Rješenje o izvršenju broj 68 0 I 022277 15 I 2 od 3. jula 2015. godine, te Rješenje broj 68 0 I 022277 16 I 3 od 21. februara 2017. godine i navedena rješenja ukinuo. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je 28. decembra 2018. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 18 Gž 2 kojim je apelanticinu žalbu djelimično uvažio, prvostepeno rješenje pod tačkom III izreke u dijelu kojim je odbijen u cijelosti apelanticin prijedlog od 29. juna 2015. godine, kao i zahtjev za nadoknadu troškova postupka ukinuo i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. U preostalom dijelu žalbu je odbio i prvostepeno rješenje po tačkama I i II izreke potvrdio (u dijelu odluke kojim je usvojen prigovor izvršenikovog poslodavca uložen na Rješenje o izvršenju broj 68 0 I 022277 15 I 2 od 3. jula 2015. godine, te Rješenje broj 68 0 I 022277 16 I 3 od 21. februara 2017. godine i navedena rješenja ukinuta).
11Odlučujući o prigovoru izvršenikovog poslodavca uloženom protiv rješenja br. 68 0 I 022277 15 I 2 od 3. jula 2015. godine i 68 0 I 022277 16 I 3 od 30. maja 2017. godine, Općinski sud je 28. novembra 2019. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 19 I 5 kojim je, između ostalog, djelimično usvojio apelanticin prijedlog protiv izvršenikovog poslodavca od 29. juna 2015. godine tako da je odredio izvršenje i obavezao poslodavca „Ceste“ d.d. Mostar izvršenika P. P. na isplatu apelantici iznosa bliže navedenih u dispozitivu predmetnog rješenja, a prema Rješenju o izvršenju broj 68 0 I 022277 12 I od 3. maja 2012. godine, pri tome određujući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenikovog dužnika/poslodavca. Istim rješenjem je zabranjeno izvršenikovom poslodavcu/dužniku da vrši isplatu i raspolaže ovim novčanim sredstvima, a banci je zabranjeno da vrši isplatu tih sredstava izvršenikovom dužniku i trećim osobama dok se apelantica u cijelosti ne namiri. Apelantici je odbijen dio prijedloga za donošenje rješenja u skladu sa članom 163. Zakona o izvršnom postupku preko iznosa utvrđenog u ovom rješenju, a koji se odnosi na glavno potraživanje dugovane neisplaćene alimentacije.
12Apelantica i izvršenikov poslodavac su u decembru 2019. godine podnijeli žalbu protiv prvostepenog rješenja od 28. novembra 2019. godine broj 68 0 I 022277 19 I. Predmetni spis je 13. februara 2020. godine dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu.
13Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud je 14. aprila 2021. godine donio Rješenje broj 68 0 I 022277 20 Gž 3 kojim je žalbe apelantice i izvršenikovog poslodavca odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je pravosnažnim rješenjem o izvršenju od 3. maja 2012. godine određeno izvršenje na izvršenikovoj plaći zapljenom (član 159. ZIP-a), te da je naloženo poslodavcu da apelantici isplati mjesečni iznos izdržavanja za tekući mjesec od 300,00 KM, zaostale, a neisplaćene obroke izdržavanja počevši od 10. marta 2004. godine sa zakonskim zateznim kamatama, troškove parničnog i izvršnog postupka u skladu sa članom 138. ZIP-a, pljenidbom ½ izvršenikove plaće do 1.000,00 KM, a na dijelu potraživanja koji prelazi iznos od 1.000,00 KM pljenidbom 2/3 izvršenikove plaće koju ostvaruje u „Ceste“ d.d. Mostar. Kantonalni sud je naveo da je poslodavac koji izvršeniku isplaćuje plaću dužan po prijemu rješenja o izvršenju da odmah sprovede zapljenu, odnosno da iz dijela izvršenikove plaće na koji se izvršenje može sprovesti obustavi novčani iznos za koji je izvršenje određeno. Navedeno je da u konkretnom slučaju izvršenikov poslodavac isplaćuje apelantici 300,00 KM mjesečno od 7. mjeseca 2014. godine, dakle samo mjesečni iznos na ime izdržavanja, navodeći da u periodu od novembra 2013. do jula 2014. godine izvršenikov poslodavac nije vršio obustavu plaće jer je u tom periodu vršio obustavu na ime izvršenikovog kredita u mjesečnom iznosu od 603,85 KM. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je predmetno potraživanje po osnovu zakonskog izdržavanja tzv. privilegirano potraživanje i da se povjerioci tih potraživanja namiruju prije povjerilaca po administrativnoj zapljeni (član 164. stav 3. ZIP-a). Dalje, navedeno je da se privilegirana potraživanja namiruju do punog iznosa njihovog potraživanja, pa tek kad se ona osiguraju, ide se na izvršenje po administrativnoj zapljeni. Iz naprijed navedenog proizlazi da predmetno rješenje o izvršenju od 3. maja 2012. godine na izvršenikovoj plaći odlaže provođenje administrativne zabrane (naplata potraživanja iz kredita) ako se iz preostalog dijela plaće, koji može biti predmet izvršenja, ne može namiriti i potraživanje po administrativnoj zabrani. Kantonalni sud je istakao da je poslodavac bio obavezan odmah po prijemu predmetnog rješenja o izvršenju po njemu postupiti i izvršiti obustavu plaće na način i u obimu kako je to u rješenju i navedeno. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud na okolnost utvrđenja iznosa neizvršenih obustava od izvršenikove plaće od njegovog poslodavca u periodu od 18. oktobra 2012. godine do jula 2014. godine, kao i utvrđenje iznosa eventualnih neizvršenih obustava od izvršenikove plaće u periodu od jula 2014. godine pa do sačinjavanja nalaza, a prema predmetnom rješenju o izvršenju, proveo finansijsko vještačenje po vještaku ekonomske struke. U vezi s tim, navodi da je nesporno utvrđeno da je izvršenikov poslodavac izostavio obustaviti iz izvršenikove plaće ukupan iznos od 25.431,84 KM. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je izvršenikov poslodavac propustio izvršiti obustavu iz izvršenikove plaće na ime mjesečnih iznosa dosuđene alimentacije apelantici u ukupnom iznosu od 25.431,84 KM, slijedom čega, u skladu sa članom 163. stav 1. ZIP-a, apelantica ima pravo na isplatu onoga što je izvršenikov poslodavac propustio obustaviti.
14Kantonalni sud je 19. aprila 2021. godine Općinskom sudu dostavio predmetnu odluku od 14. aprila 2021. godine. Postupajući sudija Općinskog suda je 28. aprila 2021. godine donio naredbu da se predmetna odluka Kantonalnog suda dostavi strankama u postupku.
15Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije 16U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je predmetni postupak izvršenja, po njenom zahtjevu, pokrenut 2012. godine po osnovu tužbe iz 2004. godine te da on nije okončan ni u vrijeme podnošenja apelacije, odnosno ni nakon više od osam godina. Apelantica smatra da se u konkretnom slučaju radi o pitanju koje je od izuzetne važnosti za nju, te da nema nikakvog opravdanja za tako dugo trajanje postupka za plaćanje alimentacije mldb. djetetu, niti za stalno vraćanje predmeta na ponovni postupak. Apelantica traži da Ustavni sud zbog nerazumne dužine izvršnog postupka utvrdi kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i u vezi s tim prava na imovinu iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i da naloži Kantonalnom sudu da hitno okonča postupak po žalbi, a nakon toga da i Općinski sud hitno okonča izvršni postupak. Također, apelantica traži da joj sud odredi pravičnu naknadu u skladu sa svojom praksom.
b)Odgovori na apelaciju 17Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je tokom postupka došlo do promjene postupajućih sudija, kao i da je tokom cijelog postupka postupao u skladu s važećim zakonskim propisima. Smatra da nije došlo do povreda apelanticinih ustavnih prava na koja se u apelaciji poziva. Predlaže Ustavnom sudu da predmetnu apelaciju odbaci kao nedopuštenu. 18Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da se u predmetnoj apelaciji tvrdi da je apelantici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, a u vezi s predmetom broj 68 0 I 022277 18 Gž 2. Smatra da su ti navodi neosnovani jer je Rješenjem broj 68 0 I 022277 18 Gž 2 od 28. decembra 2018. godine taj sud apelanticinu žalbu djelomično uvažio i prvostepeno rješenje pod tačkom III izreke u dijelu u kojem je odbijen u cijelosti apelanticin prijedlog, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka ukinuo i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepeno rješenje pod tačkama 1. i 2. izreke potvrdio. Ukazuje da je u ponovnom postupku nakon apelanticine izjavljene žalbe donio Rješenje broj 68 0 I 022277 20 Gž 3 od 14. aprila 2021. godine kojim je žalbe odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi 19U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 163.
Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu prispjelih rata (1) Tražilac izvršenja može da predloži da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.
(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može da podnese do završetka izvršnog postupka.
(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima djelovanje rješenja o izvršenju.
(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio da postupi po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.
VI.Dopustivost 20U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 22U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 24Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 25Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
26U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 27Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji.
28Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 13. aprila 2012. godine kao dana kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, Dakle period od oko devet godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 29Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem predmetu imajući u vidu činjenicu da je u toku postupka bilo potrebno izvršiti finansijsko vještačenje po vještaku ekonomske struke i na taj način utvrditi koji iznos je izvršenikov poslodavac propustio obustaviti iz izvršenikove plaće na ime mjesečnih iznosa dosuđene alimentacije. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka zbog nepostupanja izvršenikovog poslodavca po predmetnom rješenju o izvršenju podnijela prijedlog za izvršenje prema članu 163. Zakona o izvršnom postupku, što je bez sumnje njeno procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane utjecalo na dužinu trajanja postupka jer su redovni sudovi postupali po apelanticinom prijedlogu. Osim toga, Ustavni sud smatra da je predmetni izvršni postupak od izuzetnog značaja za apelanticu jer ona nastoji da ishodi izvršenje sudske odluke kojom je određena izvršenikova obaveza da plati određena novčana potraživanja na ime njenog izdržavanja kao malodobnog djeteta.
30Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u preduzimanju procesnih radnji nije imao dužih perioda pasivnosti, te da je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima. Međutim, Ustavni sud zapaža da pri tome Općinski sud nije bio efektivan jer je odluke koje je Općinski sud donosio po prigovorima kao nepravilne tri puta u cijelosti, odnosno djelimično ukidao Kantonalni sud i predmet se tri puta vraćao na ponovni postupak. U konkretnom slučaju, ni Kantonalni sud nije imao dužih perioda pasivnosti, iako se pred tim sudom predmetni izvršni postupak nalazio u četiri navrata, međutim, isto tako Ustavni sud zapaža da je taj sud predmet tri puta vraćao na ponovni postupak. Takvo ponašanje redovnih sudova jeste značajno doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka jer iako su procesne radnje preduzimali u razumnim rokovima, njihovo postupanje nije bilo efektivno zbog čega se predmetni postupak devet godina nakon pokretanja ponovo nalazi pred Općinskim sudom i neizvjesno je kada će se okončati u skladu s procesnim zakonom. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
31Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode i od izuzetnog značaja za apelanticu, te činjenicu da se postupak devet godina nakon pokretanja ponovo nalazi pred Općinskim sudom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
Pitanje naknade nematerijalne štete 32U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona 10 u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi 36Također, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak 37Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak koji je po zakonu hitne prirode traje oko devet godina, a u kojem periodu je Općinski sud u više navrata donosio odluke koje je kao nepravilne ukidao Kantonalni sud, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. 38Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 39Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević