Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4438/19 (R. M.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4438/19

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4438/19, rješavajući apelaciju Rose Macanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Rose Macanović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 247690 19 Gž 3 od 17. septembra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rosa Macanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Din Tešić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 15. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okruženog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 247690 19 Gž 3 od 17. septembra 2019. godine.

2. Podneskom od 27. novembra 2019. godine apelantičin punomoćnik je dostavio traženu punomoć za zastupanje apelantice pred Ustavnim sudom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i tražitelja izvršenja Radenka Vučkovića (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zatraženo je 1. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 9, odnosno 15. decembra 2020. godine. Tražitelj izvršenja u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Tražitelj izvršenja je 27. oktobra 2016. godine podnio sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude protiv izvršenika Milovana Macanovića (u daljnjem tekstu: izvršenik ili apelantičin suprug) zapljenom, procjenom i prodajom nekretnina u vlasništvu izvršenika 1/1. Predmetno potraživanje iznosi 54.676,26 KM.

7. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju 28. februara 2017. godine.

8. Protiv rješenja o izvršenju prigovor su uložili izvršenik i apelantica, kao treće lice. U prigovoru je apelantica istakla da je rješenje nezakonito, jer je ona suvlasnik predmetne nekretnine koju je njen suprug založio iako na to ona nije dala saglasnost. Navela je i da izvršenik nije ravnopravna stranka u postupku zbog teške bolesti koja ga sprečava da u postupku učestvuje.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 247690 16 I od 4. decembra 2017. godine usvojen je prigovor izvršenika tako što je rješenje o izvršenju stavljeno van snage i izvršni postupak obustavljen u cijelosti, a zaključkom istog suda od 21. aprila 2017. godine apelantica je, kao treće lice, upućena na pokretanje parničnog postupka protiv tražitelja izvršenja radi utvrđenja da je predmetno izvršenje nedopušteno.

10. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja protiv prvostepenog rješenja od 4. decembra 2017. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 247690 18 Gž od 16. aprila 2018. godine žalbu uvažio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je tražitelj izvršenja, shodno članu 70. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), uz prijedlog za izvršenje dostavio relevantni dokaz da je izvršenik vlasnik predmeta izvršenja, tako da su žalbeni navodi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja.

11. Na prijedlog tražitelja izvršenja Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 247690 16 I od 28. juna 2018. godine apelanticu, kao suprugu izvršenika, imenovao za privremenog zastupnika izvršenika, koji je tokom izvršnog postupka (22. oktobra 2017. godine) preminuo.

12. Iz raspoloživih dokumenata je vidljivo da je parnični postupak koji je apelantica pokrenula protiv izvršenika prekinut rješenjem Osnovnog suda od 16. februara 2018. godine zbog smrti izvršenika, koji je bio tuženi u tom postupku.

13. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 247690 16 I od 1. oktobra 2018. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te je rješenje o izvršenju od 28. februara 2017. godine u cijelosti održano na snazi.

14. Odlučujući o prigovoru apelantice, kao privremenog zastupnika izvršenika, protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 247690 18 Gž od 17. januara 2019. godine žalbu usvojio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje iz razloga što je prvostepeni sud povrijedio odredbe o dostavljanju, jer rješenje o imenovanju apelantice za privremenog zastupnika izvršenika apelantici nije dostavljeno.

15. Odlučujući o apelantičinom prigovoru protiv rješenja prvostepenog suda od 28. juna 2018. godine kojim je imenovana za privremenog zastupnika izvršenika, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 247690 16 I od 19. marta 2019. godine odbio kao neosnovan, te je osporeno rješenje održano na snazi. Apelantica je u prigovoru navela da postoji sukob interesa da se ona postavi za privremenog zastupnika izvršenika budući da je protiv izvršenika ranije, za njegovog života, pokrenula parnični postupak kako bi dokazala vlasništvo na predmetu izvršenja. Još je istakla da je izvršni sud bio u obavezi da prekine postupak do okončanja ostavinske rasprave iza umrlog izvršenika, jer ne samo da nije utvrđeno ko su nasljednici već je sporno i vlasništvo na predmetu izvršenja zbog činjenice da se nekretnine u jednom dijelu vode kao državna svojina.

16. U vezi sa prigovorom kojim apelantica osporava imenovanje za privremenog zastupnika iza umrlog supruga u predmetnom izvršnom postupku, Okružni sud se pozvao na odredbu člana 34. ZIP-a, koju je citirao, zaključivši da je sud, shodno zakonu, apelanticu imenovao za privremenog zakonskog nasljednika, te su prema tome svi prigovori koje apelantica u tom pravcu iznosi irelevantni. Apelantičin prigovor da je sud bio dužan prekinuti izvršni postupak do završetka ostavinske rasprave i do završetka parnice za dokazivanje vlasništva na predmetu izvršenja Okružni sud je, također, ocijenio neosnovanim, jer je članom 34. ZIP-a propisano da sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

17. Protiv rješenja iz tačke 14. ove odluke apelantica je izjavila žalbu koju je Okružni sud osporenim Rješenjem broj 71 0 I 247690 19 Gž 3 od 17. septembra 2019. godine odbio i osporeno rješenje potvrdio (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

18. Okružni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 34. ZIP-a regulisano imenovanje privremenog zastupnika za slučaj smrti izvršenika, koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, ako to predloži tražilac izvršenja. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je izvršenik umro 22. oktobra 2017. godine, a prema priloženoj smrtovnici u spisu, zakonski nasljednici su apelantica (supruga), te djeca (ostavinski postupak je rješenjem Osnovnog suda od 22. marta 2019. godine prekinut zbog nemogućnosti postupanja suda dok se ne riješe prethodna pitanja vezana za utvrđivanje nasljednika i imovine koja sačinjava zaostavštinu). Shodno navedenom, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 34. ZIP-a, jer je upravo smisao citirane odredbe da se izvršni postupak ne prekida zbog smrti izvršenika.

19. U vezi sa apelantičinim prigovorom da je izvršni postupak trebalo prekinuti do okončanja parničnog postupka za utvrđivanje zajedničke stečene imovine i veličine njenog suvlasničkog dijela na predmetu izvršenja, Okružni sud je i taj prigovor ocijenio neosnovanim. Navedeno stoga, kako je pojasnio Okružni sud, što je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmeta izvršenja upisan izvršenik (apelantičin suprug) sa dijelom 1/1, a tražitelj izvršenja je uz prijedlog za izvršenje, u skladu sa članom 70. ZIP-a, priložio izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o vlasništvu izvršenika na predmetu izvršenja. Apelantica je tužbu podnijela 17. maja 2017. godine, što znači da je tužba podnesena ne samo nakon podnošenja prijedloga za izvršenje već nakon donošenja rješenja o izvršenju od 28. februara 2017. godine. Shodno tome, Okružni sud je zaključio da su i prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenje doneseni prije smrti izršenika, a tražitelj izvršenja je dokazao vlasništvo na predmetu izvršenju, tako da parnični postupak koji je pokrenut nakon toga nije razlog da prvostepeni sud prekine izvršni postupak do okončanja parnice. Okružni sud je, također, naveo da interesi apelantice, kao privremenog zastupnika i sada umrlog izvršenika, apelantičinog supruga, nisu u sukobu, jer u samom prigovoru protiv rješenja o izvršenju izvršenik pobija rješenje u cijelosti, a apelantica samo u dijelu ½.

20. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je u predmetnom izvršenom postupku zaključkom od 15. januara 2020. godine određeno vještačenje vještaka građevinske struke na okolnost procjene vrijednosti predmeta izvršenja.

21. Iz raspoloživih dokumenata je vidljivo da je apelantica parničnom sudu podnijela zahtjev za nastavak parničnog postupka koji je 16. februara 2018. godine prekinut zbog smrti izvršenika (tuženog u tom postupku), a odlukom od 8. jula 2020. godne određen je prekid parničnog postupka do donošenja rješenja o nasljeđivanju.

22. Zaključkom Osnovnog suda od 13. jula 2020. godine naloženo je Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka da u roku od osam dana dostavi original ili ovjerenu kopiju zk. izvatka koji se odnosi na predmet izvršenja. Nadležni organ je postupio po zaključku dostavljanjem traženog zk. izvatka iz kog je proizašlo da se apelantičin suprug vodi kao isključivi nosilac prava na predmetu izvršenja.

23. Osnovni sud je 27. novembra 2020. godine donio zaključak o prvoj prodaji predmeta izvršenja kojim je zakazano ročište za prvu prodaju za 11. februar 2021. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem Okružnog suda od 17. septembra 2019. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje svojih prava apelantica dovodi u vezu sa njenim imenovanjem za privremenog zastupnika izvršenika iako je ona tražila da u postupku bude umješač. Apelacijom se, također, tvrdi da ona nije mogla biti imenovana za privremenog zastupnika izvršenika, jer je protiv izvršenika pokrenula parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetu izvršenja (bračna stečevina). U takvim okolnostima postoji sukob interesa između apelantice i izvršenika koji isključuje mogućnost da apelantica bude imenovana za privremenog zastupnika. Apelantica tvrdi da sud nije obrazložio iz kog razloga insistira na njenom imenovanju za privremenog zastupnika umrlog izvršenika, a ne nekog trećeg lica koje nije u sukobu interesa sa izvršenikom. Apelantica se u tom pravcu poziva na proizvoljnu primjenu člana 34. stav 2. ZIP-a, te člana „377.“ stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) na način da izvršni postupak nije prekinut do završetka ostavinskog postupka, kao i završetka parničnog postupka između apelantice i nasljednika umrlog izvršenika. U tom pravcu navodi da ne samo da nije utvrđeno ko je nasljednik već da je, prema apelantičinom mišljenju, trebalo zastati sa izvršnim postupkom iz razloga što je sporno vlasništvo na predmetu izvršenja. Apelantica navodi da predmet izvršenja mora biti jasno određen i u nespornom vlasništvu izvršenika, a u situaciji kada se vodi spor u vezi sa predmetom izvršenja, sud nije mogao odrediti nastavak izvršnog postupka na neodređenom dijelu predmeta izvršenja.

b) Odgovor na apelaciju

25. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne stoje prigovori koje je apelantica navela u apelaciji uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana.

26. Osnovni sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok izvršnog postupka uz dostavljanje relevantnih dokumenata na kojima je u bitnom prezentirano činjenično stanje ovog predmeta.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17-OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav (1) (1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Prekid postupka Član 34.

(1) Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

(2) U drugim slučajevima prekida postupka predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

(3) U slučaju smrti tražioca izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica može predložiti da dok traje nasljednička zajednica, sud, na trošak predlagača, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva.

Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tražioca izvršenja, sud će obustaviti postupak.

(4) U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika, na trošak tražioca izvršenja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašćena lica ne predlože nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak.

Pretpostavke za prigovor Član 51. stav (1) (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

Odluke suda po prigovoru trećeg lica Član 52.

(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Upućivanje na parnicu Član 53.

(1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona, ne sprečava provedba izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.

(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera obezbjeđenja.

(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja, parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.

(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi dalje izvršenje, i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora, odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postupka, preduzete izvršne radnje ostaju na snazi.

(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje. (6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2.

člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika u posebnoj parnici.

(7) Treće lice se može koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka u upućivanju na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona.

Dokaz o svojini izvršenika Član 70.

(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjiškog stanja.

28. Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,

74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09, 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 377. stav (1) Ako se odluka donosi u vijeću o vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi sa pravnim lijekom odluka donijeta jednoglasno, neće se sastavljati zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju.

Član 378. stav (1) tačka 1) Postupak se prekida:

1)Kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 247690 19 Gž 3 od 17. septembra 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantičin advokat je primio 25. septembra 2019. godine, a apelacija je podnesena 15. novembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelantica pobija rješenje Okružnog suda tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

36. U odnosu na primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj, Ustavni sud primjećuje da su predmet ovog apelacionog postupka odluke donesene u postupku izvršenja u kojem je apelantica imala poziciju trećeg lica, odnosno privremenog zastupnika izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud najprije podsjeća da je, u pogledu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, stav Evropskog suda, kao i Ustavnog suda, generalno, da je on ratione materiae neprimjenjiv kada se radi o izvršnom postupku osim ako se u njemu utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske od 1. jula 1991. godine broj 13800/88 OI 94, te Odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine). Principijelan stav Evropskog suda i Ustavnog suda u pogledu neprimjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, kada se radi o izvršnom postupku, odnosi se uvijek na to kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje.

37. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku u okviru kog je apelantica u svojstvu trećeg lica osporila rješenje o izvršenju na nekretninama svog supruga, te je tokom postupka imenovana za privremenog zastupnika supruga, koji je tokom izvršnog postupka umro, što apelantica osporava jer zbog sukoba interesa sa umrlim suprugom u vezi sa predmetom izvršenja (bračna imovina), tvrdi da nije mogla biti imenovana za privremenog zastupnik izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropska komisija za ljudska prava u prethodno citiranom predmetu K. protiv Švedske, zaključila da je ratione materiae dopustiva predstavka aplikantice koja se odnosila na izvršenje protiv njenog bivšeg supruga, kada su se u izvršnom postupku pojavila nova pravna pitanja iz Zakona o izvršnom postupku, konkretno pravne lijekove kako bi aplikantica izbjegla oduzimanje imovine za koju je tvrdila da je njeno isključivo vlasništvo. Shodno tome, sporno pitanje imenovanja apelantice za privremenog zastupnika u izvršnom postupku tiče se apelantičinog građanskog prava, odnosno obaveze koja joj je nametnuta u izvršnom postupku, pa je u takvim okolnostima član 6. Evropske konvencije primjenjiv.

38. U vezi sa prigovorima kojima apelantica ukazuje na proizvoljnu primjenu odredaba ZIP-a i ZPP, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

39. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene procesnog prava.

40. Apelantica smatra da je osporeno rješenje nezakonito, jer je suprotno odredbama člana 34. stav 2. ZIP-a i člana „377“. stav 1. tačka 1. ZPP jer izvršni postupak nije prekinut do završetka ostavinskog postupka iza umrlog izvršenika, te do završetka parničnog postupka u okviru kog bi se trebalo riješiti pitanje vlasništva na predmetu izvršenja. Osim toga, apelantica prigovora da u izvršnom postupku nije mogla biti imenovana za privremenog zastupnika izvršenika zbog međusobnog sukoba interesa na predmetu izvršenja.

41. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da je članom 34. stav (1) ZIP-a izričito propisano da sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju, a u drugim slučajevima sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti odlučiti da postupak nastavi imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu u kojem je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. Dakle, iz sadržaja odredaba člana 34. ZIP-a može se izvesti zaključak da do prekida izvršnog postupka zapravo ne može ni doći, te da smrt stranke, prema odredbama novog ZIP-a, više nije razlog za prekid postupka, jer se na zahtjev stranke može postaviti privremeni staralac, što svakako ima opravdanje sa gledišta tražitelja izvršenja radi bržeg namirenja svojih potraživanja. U konkretnom slučaju redovni sudovi su primjenom člana 34. stav (4) ZIP-a na zahtjev tražitelja izvršenja apelanticu imenovali za privremenog zastupnika umrlog izvršenika, budući da izvršenik nije imao punomoćnika ili zakonskog zastupnika u izvršenom postupku. Shodno citiranoj odredbi, privremeni zastupnici se biraju iz reda zakonskih nasljednika koji su, u pravilu, u posjedu imovine koja je predmet izvršenja. Budući da se apelantica, kao supruga izvršenika, u izvršnom postupku ranije pojavila kao treće lice radi zaštite imovinskih prava na dijelu predmeta izvršenja za koji tvrdi da je njena bračna imovina, Ustavni sud ne uočava proizvoljnost redovnih sudova u primjeni člana

34. ZIP-a, niti se čini opravdanim prigovor o postojanju sukoba interesa između nje i umrlog supruga na predmetu izvršenja koji sprječava imenovanje apelantice za privremenog zastupnika izvršenika, a što su redovni sudovi imali u vidu i ispitali. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom izvršnog postupka po prigovoru u svojstvu trećeg lica, u smislu člana 52. stav (1) ZIP-a, upućena na parnicu kako bi se u parničnom postupku utvrdilo njeno pravo na predmetu izvršenja, ali da ta činjenica, u smislu člana 53. stav (1) ZIP-a, nije spriječila izvršni sud da nastavi izvršni postupak. Ustavni sud, također, zapaža da su prema raspoloživim podacima i parnični i ostavinski postupak u prekidu, ali da ta okolnost, u smislu člana 34. ZIP-a, nije mogla uticati i na prekid izvršnog postupka.

42. Apelanticino pozivanje na odredbu člana 378. stav (1) tačka 1) ZPP (očito se radilo o omašci u pisanju jer se apelantica greškom u apelaciji pozvala na član 377. ZPP koji govori u zapisnicima u parničnom postupku) koju je dovela u vezu sa članom 21. stav 1. ZIP-a Ustavni sud smatra neutemeljenim zbog razloga navedenih u vezi sa prekidom postupka u izvršnom postupku koji je jasno propisan članom 34. ZIP-a, pa u takvim okolnostima ne mogu se analogno primijeniti odredbe ZPP u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP-a.

43. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, koji je donio konačno rješenje, svoju odluku utemeljio na odredbama ZIP-a dajući obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim u kontekstu primjene relevantnih odredaba ZIP-a.

44. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Okružnog suda nije prekršeno apelantičino pravično pravo na suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

45. Apelantica smatra da joj je, zbog proizvoljne primjene ZIP-a, prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio da odredbe ZIP-a pravo nisu proizvoljno primijenjene, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Okružnog suda nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada je primjenom člana 34. stav (4) ZIP-a apelantica na zahtjev tražitelja izvršenja imenovana za privremenog zastupnika izvršenika, apelantičinog supruga koji je tokom postupka umro, za što je Okružni sud dao valjano obrazloženje utemeljeno na odredbama ZIP-a, pri čemu relevantne okolnosti konkretnog slučaja nisu mogle dovesti do prekida izvršnog postupka, u smislu člana 34. ZIP-a.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4438/19 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio