Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1487/21 (Interclima d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 19. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1487/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1487/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Interclima d.o.o. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Interclima d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 65 0 Ps 116698 20 Rev 3 od 4. veljače 2021.
godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 116698 19 Pž 3 od 3. ožujka 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Interclima d.o.o. Sarajevo (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupaju Džemil Sabrihafizović i Goran Trivun, odvjetnici iz Sarajeva, podnijela je 29. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 116698 20 Rev 3 od 4. veljače 2021. godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 116698 19 Pž 3 od 3. ožujka 2020. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 24. siječnja 2012. godine obvezan je prvotuženik (Sincom d.o.o. Tuzla) da apelantici isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice u odnosu na drugotuženika (MBI Development d.o.o. Sarajevo), te je apelantici naloženo da drugotuženiku naknadi troškove postupka u određenome iznosu.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 3. ožujka 2020. godine utvrđen je odustanak apelantice od priziva protiv presude Općinskoga suda od 24. siječnja 2012. godine, izuzev glede odluke o troškovima, te je rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi ukinuto i predmet vraćen u tomu dijelu prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 4. veljače 2021. godine revizija apelantice je odbijena.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je protiv presude Općinskoga suda od 24. siječnja 2012. godine apelantica izjavila priziv, te da je podneskom od 21. ožujka 2012. godine obavijestila sud da povlači priziv od 27. veljače 2012. godine (pravilno, da odustaje od priziva) protiv prvostupanjske presude, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka. Vrhovni je sud istakao da je drugostupanjski sud rješenjem od 19. prosinca 2018. godine utvrdio odustajanje apelantice od priziva, ali da je Vrhovni sud rješenjem od 21. studenoga 2019. godine ukinuo navedeno rješenje drugostupanjskoga suda, zbog povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 209. u svezi sa čl. 334. st. 2. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP; jer drugostupanjski sud nije utvrdio pod kojim okolnostima je sačinjen i predat u sud podnesak apelantice od 21. ožujka 2012. godine, te da li predstavlja pravu volju apelantice, jer se u spisu nalazi neovjerena kopija toga podneska i bez potpisa stranke). Vrhovni je sud istakao da je u ponovnome postupku utvrđeno da je podnesak apelantice o odustajanju od priziva u originalu uložen u predmetni spis, ali da je isti greškom prvostupanjskoga suda dostavljen drugotuženiku radi izjašnjenja. Vrhovni je sud istakao da, obzirom da je apelantica predala sudu putem svojega punomoćnika originalni podnesak, kojim odustaje od priziva, da je isti zaveden u CMS sustav 21. ožujka 2012. godine, te da je dostavljen strankama na izjašnjenje, drugostupanjski je sud zaključio da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju vjerodostojnost podneska apelantice, pa je u svezi s tim utvrdio odustanak od priziva sukladno čl. 213. st. 3. u svezi sa čl. 224. toč. 1. ZPP. Vrhovni je sud istakao da, imajući u vidu navedeno, pravilno je zaključeno da takva izjava o odustanku od priziva predstavlja pravu volju apelantice, odnosno jednostranu neposrednu parničnu radnju apelantice, koja proizvodi pravno dejstvo odustanka od priziva. Vrhovni je sud istakao da apelantica revizijskim navodima nije dovela u sumnju postojanje originalnoga podneska punomoćnika apelantice, te da su navodi revizije kojima se ukazuje na postupanje drugostupanjskoga suda u postupku pribavljanja originalnoga podneska irelevantni za rješenje ovoga spora.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da je Kantonalni sud „izmišljajući vlastiti postupak“ dopune podnesaka i spisa pozvao punomoćnika drugotuženika da dostavi original spornoga podneska, čime je postupio suprotno odredbama ZPP, budući da je dopuna podneska i spisa izvršena putem strane u postupku koja nije podnijela podnesak.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je u predmetnom postupku došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević