Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-176/20 (STARLINE d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-176/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 176/20, rješavajući apelaciju Starline d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Starline d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 431755 20 I 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 431755 20 I 2 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Starline d.o.o. Sarajevo isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Starline d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 431755 20 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. marta i 30. decembra 2020. i 9. aprila 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 6. maja 2020, 18. januara i 21. maja 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 10. maja 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Tražilac izvršenja (R. M.) 29. aprila 2014. godine podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 294950 12 Rs od 24. februara 2014. godine protiv izvršenika Moto tursa d.o.o. Sarajevo radi izvršenja na novčanim sredstvima na transakcijskom računu izvršenika. Općinski sud je 8. maja 2014. godine odredio predloženo izvršenje. Predmetno rješenje je dostavljeno bankama na provođenje. Predmetni postupak

7. Imajući u vidu nemogućnost izvršenja po predmetnom rješenju o izvršenju, tražilac izvršenja je 12. novembra 2014. godine Općinskom sudu predložio da svoje potraživanje naplati od izvršenikovog dužnika, odnosno apelanta. Odlučujući o navedenom, Općinski sud je 11. februara 2015. godine donio rješenje kojim je odredio da izvršenik sredstvima dobivenim na ime zakupnine od privrednog društva Starline d.o.o. Sarajevo, odnosno apelanta, ne smije da raspolaže do namirenja tražioca izvršenja, te je navedeno da se apelantu zabranjuje da taj iznos izmiri izvršeniku, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

8. Imajući u vidu da apelant prvostepenim rješenjem od 11. februara 2015. godine nije pozvan da položi dugovani iznos kod suda, Općinski sud je u skladu s odredbom člana 146. stav 3. ZIP-a 29. novembra 2017. godine donio Rješenje o prenosu potraživanja broj 65 0 I 431755 14 I kojim je, između ostalog, pozvao apelanta da određene novčane iznose po osnovu uplata za penzijsko-invalidsko osiguranje uplati na račun PIO, kao i da određene novčane iznose po osnovu troškova postupka položi kod suda uplatom na depozitni račun u roku od osam dana i da o tome obavijesti sud. Istim rješenjem je određeno da ukoliko apelant ne postupi po navedenom, ovlašćuje se tražilac izvršenja da od apelanta traži isplatu naznačenog iznosa.

9. Rješenje o prenosu potraživanja uručeno je apelantu 1. decembra 2017. godine. Apelant je 7. decembra 2017. godine protiv rješenja o prenosu potraživanja uložio prigovor, na koji je tražilac izvršenja dao odgovor 28. februara 2018. godine. Odlučujući o apelantovom prigovoru, prvostepeni sud je donio rješenje od 27. juna 2019. godine kojim je prigovor odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 8. maja 2014. godine u cijelosti ostavio na snazi. Tražilac izvršenja je 1. jula 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ispravku rješenja od 27. juna 2019. godine zbog očigledne greške u kucanju. Općinski sud je, odlučujući o navedenom, 2. jula 2019. godine donio rješenje kojim je utvrdio prestanak važnosti rješenja od 27. juna 2019. godine zbog očigledne greške u kucanju, primjenom člana 195. ZPP, dok je u drugom stavu izreke odbio apelantov prigovor i predmetno rješenje o prenosu potraživanja je u cijelosti ostavio na snazi. Protiv navedenog rješenja apelant je 16. jula 2019. godine izjavio žalbu.

10. Općinski sud je 16. augusta 2019. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje.

11. Tražilac izvršenja je 10. jula 2019. godine podnio novi prijedlog za izvršenje na osnovu predmetnog rješenja o prenosu potraživanja, u kojem je kao jedinog izvršenika označio apelanta. Predloženo je izvršenje na računima apelanta kao izvršenika. Prvostepeni sud je rješenjem o izvršenju od 16. augusta 2019. godine odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg je apelant 27. augusta 2019. godine uložio prigovor. Općinski sud je 3. oktobra 2019. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor, kako se navodi u izreci rješenja, drugoizvršenika Starline d.o.o., odnosno apelanta, i rješenje o izvršenju od 16. augusta 2019. godine je u cijelosti ostavio na snazi. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno BBI banci na provođenje u smislu odredbi člana od 165. do 172. ZIP-a. Apelant je izjavio žalbu protiv navedenog prvostepenog rješenja.

12. Općinski sud je 20. marta 2020. godine spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje.

13. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 2. jula 2019. i 3. oktobra 2020. godine, Kantonalni sud je 18. juna 2020. godine donio Rješenje broj 65 0 I 431755 20 Gž kojim je žalbu uvažio, prvostepena rješenja ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se žalbom osnovano ukazuje da predmetno rješenje o prenosu potraživanja nije steklo svojstvo pravomoćnosti, iako je snabdjeveno klauzulom, jer je apelant protiv njega podnio pravne lijekove. Naime, prvostepeni sud je 29. novembra 2017. godine donio rješenje o prenosu potraživanja, protiv kojeg je 7. decembra 2017. godine apelant uložio prigovor, te je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru, svojim rješenjem od 27. juna 2019. godine isti prigovor odbio kao neosnovan. Dalje je navedeno da je to rješenje očiglednim propustom prvostepenog suda dostavljeno samo tražiocu izvršenja, te da je ono moralo biti dostavljeno i apelantu, na šta se, kako je dalje navedeno, žalbom osnovano ukazuje. Dalje je navedeno da je u daljnjem toku postupka prvostepeni sud izvršio ispravku rješenja od 27. juna 2019. godine, na prijedlog tražioca izvršenja, tako što je donio rješenje od 2. jula 2019. godine kojim utvrđuje prestanak važnosti rješenja od 27. juna 2019. godine zbog očigledne greške u kucanju, dok je u drugom stavu izreke odbio apelantov prigovor i predmetno rješenje o prenosu potraživanja je ostavljeno na snazi. U vezi s tim, navedeno je da je tek ovo rješenje od 2. jula 2019. godine uručeno apelantu 8. jula 2019. godine, kao i da je 16. jula 2019. godine protiv tog rješenja apelant izjavio žalbu. Slijedom svega iznesenog, Kantonalni sud je zaključio da je navodima žalbe osnovano ukazivano da predmetno rješenje o prenosu potraživanja nije trebalo biti snabdjeveno klauzulom pravomoćnosti, kako je to pogrešno utvrdio prvostepeni sud, navodeći da je rješenje o prenosu potraživanja pravomoćno sa 2. julom 2019. godine. Stoga, kako je dalje navedeno, nije postojao osnov za donošenje rješenja o izvršenju od 16. augusta 2019. godine protiv apelanta kao izvršenika. Kad je u pitanju osnov za donošenje rješenja o prenosu potraživanja od 29. novembra 2017. godine Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud propustio cijeniti materijalne dokaze koje je apelant dostavio uz pravne lijekove i koji se nalaze u spisu predmeta. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud trebalo da utvrdi da li između izvršenika Moto tursa d.o.o. i apelanta postoji obligacioni odnos i da li je u tom pogledu trebalo udovoljiti zahtjevu tražioca izvršenja za prenos potraživanja. Također je navedeno da je nejasno i kontradiktorno zašto je apelant u pobijanom rješenju o izvršenju označen kao drugoizvršenik kada je tražilac izvršenja prijedlog za izvršenje podnio samo protiv apelanta na osnovu rješenja o prenosu potraživanja. Na osnovu navedenog Kantonalni sud je apelantovu žalbu uvažio, predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak s uputom da u ponovnom postupku postupa drugi sudija, koji će, uvažavajući primjedbe i upute iz tog rješenja, donijeti pravilne i zakonite odluke.

14. Kantonalni sud je 24. juna 2020. godine dostavio spis na postupanje prvostepenom sudu.

15. Općinski sud je 2. novembra 2020. godine održao ročište.

16. Općinski sud je 20. novembra 2020. godine zatražio dodatnu dokumentaciju, imajući u vidu drugostepenu odluku koja mu je dostavljena 3. decembra 2020. godine.

17. Općinski sud je 30. decembra 2020. godine donio Rješenje broj 65 0 I 431755 20 I 2 kojim je, između ostalog, usvojio apelantov prigovor od 7. decembra 2017. godine, predmetno rješenje o prenosu potraživanja stavio van snage i ukinuo sve provedene izvršne radnje koje su proizašle iz navedenog rješenja. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je u konkretnom slučaju postojao ugovorni odnos između apelanta i Moto tursa d.o.o., da je po osnovu tog ugovora apelant bio dužnik Moto tursu d.o.o., ali i da je predmetni ugovorni odnos prestao raskidom ugovora od 31. augusta 2014. godine s ugovorenim otkaznim rokom od 60 dana. Općinski sud je dalje naveo da je apelant s Moto tursom R. zaključio ugovor o podzakupu počev od 1. septembra 2014. godine i na taj način bio korisnik poslovnog prostora, kao i da je od navedenog perioda evidentirano i dugovanje apelanta prema Moto tursu R. od septembra 2014. godine. Naime, navedeno je da tom sudu nije poznata činjenica na koji način su regulirali ta dva mjeseca preklapanja novog ugovora s periodom trajanja otkaznog roka s prethodnim zakupodavcem, ali činjenica da je zakupodavac dao potvrdu da ne postoje dugovanja apelanta prema Moto tursu d.o.o., zaključuje se da su ona regulirana na miran način. Apelantov navod da je za potraživanje tražioca izvršenja prema Moto tursu d.o.o. saznao 2017. godine, kako navodi Općinski sud, nije tačan jer prema spisu proizlazi da je apelant rješenje od 11. februara 2015. godine primio 13. februara 2015. godine, a u njemu je navedeno da će se potraživanja tražioca izvršenja namiriti iz zakupnine za koju se vjerovalo da apelant i dalje plaća Moto tursu d.o.o. U vezi s tim je navedeno da apelant u tom momentu, iako je primio navedeno rješenje, nije reagirao odmah, već je tek u narednom periodu nakon dobivanja rješenja o izvršenju dostavio određene dokaze, osporavajući postojanje ugovornog odnosa s izvršenikom. Međutim, ni sama činjenica da je apelant saznao da tražilac izvršenja smatra da je dužnikov povjerilac prijemom akta 13. februara 2015. godine, kako navodi Općinski sud, ne mijenja činjenicu da je ugovorni odnos s Moto tursom d.o.o. prestao raskidom ugovora koji je potpisan 31. augusta 2014. godine, odnosno prije saznanja za postojanje namjere tražioca izvršenja da svoja potraživanja namiri od apelanta. Zbog navedenog, Općinski sud zaključuje da je u cijelosti osnovan apelantov prigovor od 7. decembra 2017. godine uložen na predmetno rješenje o prenosu potraživanja.

18. Tražilac izvršenja je 15. januara 2021. godine protiv navedenog rješenja izjavio žalbu.

19. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM godišnje za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovori na apelaciju

21. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je tokom postupka došlo do subjektivnog stranačkog preinačenja. Ističe da iz rješenja od 2. jula 2019. godine proizlazi da je apelant s firmom „Moto turs” bio u odnosu zakupa po osnovu ugovora zaključenog 7. oktobra 2013. godine, nakon čega je 31. augusta 2014. godine uslijedio njegov raskid, te da je utvrđeno da ne postoji pravni osnov za prenos potraživanja. Ukazuje da je tokom postupka došlo do promjene postupajućih sudija, te da je rad suda bio otežan u određenom vremenskom periodu (od 3. decembra do 30. decembra 2020. godine) zbog velikog broj zaraženih od COVID-a i onih koji su bili u izolaciji. Ističe da je nakon 20. marta 2020. godine preduzeo sve radnje koje je po zakonu trebalo da preduzme, te da nije povrijedio apelantova prava jer je postupao po ZIP-u i ostalim pozitivnopravnim propisima. U vezi s tim ukazuje da su navedene radnje preduzete u najkraćem mogućem roku s obzirom na protek vremena od dana dostavljanja spisa od Kantonalnog suda, što, kako navodi, predstavlja izuzetnu efikasnost i ažurnost tog suda.

22. Ustavni sud je 10. maja 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju iz koje proizlazi da je tražilac izvršenja 15. januara 2021. godine protiv rješenja od 30. decembra 2020. godine izjavio žalbu, te da predmetni spis još uvijek nije dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje. V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Vrste prijenosa Član 146.

(1) Zaplijenjeno potraživanje prenosi se na tražioca izvršenja u skladu s njegovim prijedlogom radi naplate ili umjesto isplate.

(2) Tražilac izvršenja je dužan već u izvršnom prijedlogu zatražiti da se potraživanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O vrsti prijenosa sud odlučuje rješenjem o izvršenju.

(3) U rješenju o izvršenju ili u posebnom rješenju o prijenosu pozvat će se izvršenikov dužnik da dužni iznos položi kod suda uplatom na određeni račun i da o tome obavijesti sud.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je pokrenut protiv apelanta koji ima procesni položaj izvršenikovog dužnika, a kasnije i izvršenika na osnovu rješenja o prenosu potraživanja, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini izvršnog postupka u kojem je njegova obaveza utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

29. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

30. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka, koji je pokrenut protiv apelanta na osnovu rješenja o prenosu potraživanja u kojem je apelant označen kao izvršenikov dužnik, Ustavni sud nalazi da dan donošenja navedenog rješenja predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanta, te se taj period i treba cijeniti u kontekstu dužine trajanja postupka. Dakle, od donošenja rješenja o prenosu potraživanja 29. novembra 2017. godine do odluke Ustavnog suda protekao je period od oko tri i po godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

31. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

32. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja, imajući u vidu da izvršenik nije izmirio dugovani iznos, odnosno nije postupio po rješenju o izvršenju, od Općinskog suda zatražio da se donese rješenje kojim bi se predmetno potraživanje naplatilo od apelanta kao izvršenikovog dužnika. Postupajući po navedenom, Općinski sud je 11. februara 2015. godine donio rješenje o zapljeni i zabrani raspolaganja sredstvima apelanta kao izvršenikovog dužnika, te je nakon toga 29. novembra 2017. godine, u skladu s odredbom člana 146. stav 3. ZIP-a, donio rješenje o prenosu predmetnog potraživanja na apelanta. U daljnjem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimao procesne radnje s neprimjerenom pasivnošću imajući u vidu da je tom sudu trebalo oko godinu i četiri mjeseca da odluči o apelantovom prigovoru uloženom protiv rješenja o prenosu potraživanja, kao i da mu je trebalo nešto duže od mjesec dana da odluči o apelantovom prigovoru uloženom protiv predmetnog rješenja o izvršenju. Pored navedene neažurnosti, Općinski sud je počinio niz procesnih propusta, postupajući bez dužne pažnje i neophodne efikasnosti, što je sve utjecalo na dužinu trajanja postupka i dovelo do ukidanja odluka prvostepenog suda kao nepravilnih od strane Kantonalnog suda i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Kao opravdanje za nešto duže periode pasivnosti i navedenu neefikasnost Općinski sud je naveo da je tokom postupka došlo po promjene postupajućih sudija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da promjene postupajućeg sudije ne oslobađaju redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se tokom postupka predmetni spis u dva navrata po apelantovim prigovorima nalazio na odlučivanju pred Kantonalnim sudom, koji je svoju odluku o prigovorima donio u periodu od oko deset odnosno tri mjeseca, što se u konkretnom slučaju ne može smatrati nerazumno dugim periodom odlučivanja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je 15. januara 2021. godine protiv rješenja prvostepenog suda od 30. decembra 2020. godine tražilac izvršenja izjavio žalbu, koju Općinski sud u periodu od oko četiri mjeseca nije dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za svoju pasivnost. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Općinski sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da taj sud nije postupao s primjerenom efikasnošću i da je imao i značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

33. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

38. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-176/20 (STARLINE d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio