Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4475/19 (DD HOTEL „TUZLA“ Tuzla)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Aktivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4475/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4475/19, rješavajući apelaciju DD HOTEL „TUZLA“ Tuzla , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija DD HOTEL „TUZLA“ Tuzla podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne Hercegovine broj 32 0 Ps 203604 19 Rev od 29. avgusta 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. DD HOTEL „TUZLA“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzla, kojeg zastupa Senad Omazić advokat iz Tuzla, podnio je 19. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 203604 19 Rev od 29. augusta 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), zatraženo je 17. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od tužitelja „PTK“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju 17. i 25. februara 2021. godine.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 22. do 26. februara 2021. godine.

4. Tužitelj nije dostavilo odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Tužitelj je 19. maja 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelanta „radi pogrešnog upisa u zemljišne knjige“.

7. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Ps 0 203604 14 Pž od 11. septembra 2015. godine, stavom I izreke presude utvrđeno je da je temeljem rješenja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba za geodetske poslove), precizirani broj od 24. jula 2000. godine izvršen pogrešan upis založnog prava u korist založnog povjerioca - pravnog prednika tužitelja kao osiguranje njegovog potraživanja prema apelantu kao dužniku po osnovu Ugovora o kreditu od 17. novembra 1998. godine, na temelju Sporazuma stranaka i pravosnažnog rješenja sa zapisnika od 30. decembra 1998. godine, u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj I- 5158/98 samo u iznosu glavnog duga od 2.498,674,45 KM (u daljnjem tekstu: glavni dug), ali ne i u ostaloj sadržini navedenih sporazuma i rješenja, pa je naloženo apelantu kao založnom dužniku da prizna i trpi pored navedenog upisa glavnog potraživanja po osnovu Ugovora o kreditu od 17. novembra 1998. godine i upis kamata od 2% mjesečno i rokom vraćanja od 24 mjeseca po amortizacionom planu, a u slučaju docnje sa zakonskom kamatom po odluci banke, s tim da potraživanje glavnog duga dospijeva u 24 anuiteta u skladu sa amortizacionim planom, a kamata mjesečno svakih 30 dana od dana potpisa ugovora, uknjižbom založnog prava potraživanje za iznos glavnog duga n planom, a kamata mjesečno svakih 30 dana od dana potpisa ugovora, uknjižbom založnog prava u korist tužitelja, kao založnog povjerioca na nekretnini vlasništvo apelant kao dužnika i to na parceli označenoj kao u izreci presude „zgrada hotel „Tuzla“ DD Tuzla u Tuzli, površine od 4.227 m2“, upisana u precizirani ZK uložak (u daljnjem tekstu: založena nekretnina), te se apelantu zabranjuje raspolaganje založenom nekretninom sve do konačne otplate kredita. Stavom II izreke presude apelant je obavezan da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.759,00 KM, dok je sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelj odbijen

8. Općinski sud je u obrazloženju presude prvo naveo dokaze koje je proveo u toku postupka te je zatim prezentirao njihov sadržaj. U tom kontekstu je u obrazloženju prvo navedeno da je uvidom u zapisnik sa sporazumom Općinskog suda broj I-5158/98 , da je Općinski sud na osnovu sporazuma stranaka donio rješenje kojim je određeno osiguranje potraživanja povjerioca Komercijalna banka Tuzla (u daljnjem tekstu: KBT) prema apelantu kao dužniku, a na osnovu Ugovor o kreditu od 17. decembra 1998. godine u iznosu glavnog duga (preciziranog u izreci), sa mjesečnom kamatom od 2% i rokom vraćanja od 24 mjeseca po amortizacionom planu a u slučaju kašnjenja sa zateznom kamatom po odluci banke. Uvidom u rješenje Služba za geodetske poslove je 24. jula 2000. godine, sud je utvrdio da je na osnovu zapisnika i rješenja Općinskog suda broj I- 5158/98 od 30. decembra 1998. godine, Služba izvršila uknjižbu založnog prava na založenoj nekretnini apelanta u korist KBT radi osiguranja potraživanja banke samo u iznosu glavnog duga. Međutim „nije izvršen upis i potraživanja zakonskih zateznih kamata kako je to određeno zaključenim sporazumom između stranaka i na osnovu rješenja Općinskog suda“.

9. Općinski sud je dalje istakao da je uvidom u rješenje Općinskog suda, precizirani broj od 8. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 25. septembra 2012. godine, utvrdio da je u postupku po zahtjevu tužitelja PTK „radi uknjižbe promjena hipotekarnog povjerioca“, ZK ured tog suda „dozvolio uknjižbu promjene povjerioca u predmetu zasnivanja hipoteke broj I-5158/98 [...] tako da se potraživanje [KBT] u likvidacionom postupku u iznosu od 2.498,674,45 KM ima uknjižiti u korist povjerioca [tužitelja]“ . Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je sud „donio rješenje na osnovu saglasnosti za promjenu založnog povjerioca [KBT] u likvidacionom postupku [...] od 23.10.2009. g,, sporazuma zaključenog između [KBT], Univerzal banke DD Sarajevo, zagrebačke banke d.d. Zagreb i Agencije za bankarstvo BiH dana 22.02.2001. g. ovjerenog dana 29.07.2009.g. kod notara Škarica Jadranke[...].. ugovora o prijenosu potraživanja po osnovu kratkoročnih i dugoročnih kredita pravnih lica zaključen dana 08.03.2001.g. između [KBT] i Univerzal banke DD Sarajevo ovjerenog kod notara Škarica Jadranke [...] 29.07.2009.g., ugovora o ustupanju tražbinecesije zaključenog 28.10.2005. g. između Uni Credit Zagrebačke Banke DD kao pravnog slijednika Univerzal banke DD Sarajevo i [tužitelja] ovjerenog kod Općinskog suda u Mostaru [...] od 28.11.2005.g. i aneksa [tog] ugovora o ustupanju tražbine-cesije“. U vezi s tim je , Općinski sud zaključio da je promjena uknjižbe hipotekarnog povjerioca provedena u skladu sa članom 31. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK).

10. Nadalje je Općinski sud istakao da su ugovorne strane (KBT kao davalac kredita i apelant kao korisnik kredita), 5 decembra 2001. godine zaključile aneks ugovora o dugoročnom kreditu na način da su izmijenile određene odredbe ugovora o kreditu u smislu da kreditor potražuje od apelanta precizirani iznos glavnog duga (nešto niži od onog koji je bio definiran prvobitnim ugovorom) uz uslov da je krajnji rok povrata 60 mjeseci, „kamatna stopa 10% godišnje grejs perioda 24 mjeseca“. Navedeno je da je predmetni aneks „stupio na snagu danom potpisivanja 05.12.2001. godine“. U vezi s tim je istaknuto da su tačni navodi apelanta da su se nakon potpisivanja aneksa promijenili uslovi kredita. Međutim, prema obrazloženju Općinskog suda, „zaključeni aneks je bez utjecaja na tužbeni zahtjev tužioca kojim traži da se izvrši ispravka pogrešnog upisa založnog prava u zemljišne knjige“. Ukazano je da sadržina aneksa pruža mogućnost apelantu da svoja prava, a koja se odnose prvenstveno na izmjenu kamatne stope ostvari u drugim postupcima (izvršnom ili parničnom) ili da podnese zahtjev za promjenu upisa u zemljišnim knjigama.

11. Općinski sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 60. ZZK kojom je propisano (stav 1. citiranog zakona), da ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku. Stavom (2) istog člana. je propisano da ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom uložku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu (1) ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisane osobe upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku, dok je stavom (3) propisano da ukoliko upisana osoba nije dala odobrenje na pomenuti upis iz stava (2) ovog) člana, zainteresirana osoba može podići tužbu za davanje odobrenja.

12. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio ispravku neispravnog upisa osnovan, jer se upis u zemljišnoj knjizi ne podudara sa Sporazumom stranaka i rješenjem Općinskog suda od 30. decembra 1998. godine te jer je rješenjem Službe za geodetsko poslove izvršena uknjižba založnog prava na nekretninama apelanta u pogledu osiguranja potraživanja samo glavnog duga apelanta a ne i sporednih potraživanja, kamata, te jer se u zemljišnu knjigu upisuju sva prava koja pripadaju povjeriocu. Shodno naprijed navedenom, Općinski sud je odlučio na osnovu odredbe člana 60. stav 4. ZZK.

13. Općinski sud je također utvrdio da je tužitelj tokom trajanja postupka dokazao da ima pravni interes da predmetnom tužbom u smislu člana 54. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zahtjeva da se izvrši ispravka pogrešnog upisa založnog prava na nekretnini apelanta. Također odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta nedostatka aktivne legitimacije, jer je tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu, odnosno jer je on nosilac prava i obaveza, odnosno potraživanja koja su na njega prešla na osnovu rješenja Općinskog suda, zemljišnoknjižnog ureda od 8. decembra 2009. godine i kao takav ima pravo da zahtjeva ispravku pogrešnog upisa. Dalje smatra da nije osnovan prigovor apelanta nedostatka pasivne legitimacije, iz razloga što je apelant u pravnom odnosu sa tužiteljem, jer je apelant vlasnik nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi u kojoj postoji upisano založno pravo u korist tužitelja, te na osnovu čega postoji potraživanje tužitelja. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je primjenom odredbe člana 60. stav (3) i stav (4) ZZK odlučio kao u izreci presude.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 203604 15 Pž od 6. septembra 2018. godine žalbu apelanta uvažio i presudu prvostepenog suda sadržanu u stavu I izreke preinačio, tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci presude tog suda. Istom presudom je preinačena odluka prvostepenog suda u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, pa je apelant obavezan da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 2.520,00 KM.

15. Kantonalni sud je ponovio činjenično utvrđenje prvostepenog suda, te je žalbu apelanta uvažio navodeći da ne može prihvatiti stav prvostepenog suda, te je s tim u vezi ukazao da se u smislu odredbe člana 157. Zakona o premjeru i katastru nekretnina (u daljnjem tekstu: ZPKN) učinjena graške u imenima ili brojevima, te greška u pisanju i računanju kao i druge očigledne greške ispravljaju zaključkom o ispravci greške, s tim da se navedenim zaključkom ne može vršiti mijenjanje upisa u materijalno-pravnom smislu (pogreške u odlukama o zahtjevima stranaka). Dakle, smatra da je u konkretnom slučaju predmet spora ispravka greške učinjene prilikom pisanja imena, brojeva i sl., da je Služba za geodetske poslove propustila da odluči o dijelu zahtjeva KBT za uknjižbu založnog prava na nekretnini apelanta u cilju osiguranja cjelovitog potraživanja založnog povjerioca, kako glavnog duga i sporednih potraživanja, tako da po ocjeni tog suda nije bilo mjesta zaključku prvostepenog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Kantonalni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o pogrešnom upisu, jer je upis založnog prava izvršen u skladu sa rješenjem Službe za geodetske poslove [24. jula 2000. godine], tako da tužitelju po ocjeni ovog suda u smislu odredbe člana 151., 154. i 157. ZPKN a u vezi sa članom 60. ZZK ne pripada tražena pravna zaštita. Odluku o troškovima postupka Kantonalni sud je donio primjenom odredbe člana 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa članom 386. citiranog zakona.

16. Presudom Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 203604 19 Rev od 29. avgusta 2019. godine revizija tužitelja je usvojena, drugostepena presuda preinačena tako što je žalba apelanta odbijena i potvrđena presuda prvostepenog suda.

17. Vrhovni sud je u obrazloženju presude prvo ponovio činjenična utvrđenja i pravne stavove prvostepenog i drugostepenog suda te istakao da smatra da tužitelj osnovano revizijom ukazuje da je presuda drugostepenog suda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. U vezi s tim navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za ispravku pogrešnog upisa izvršenog na temelju Sporazuma stranaka zaključenog kod Općinskog suda [30. decembra 1998. godine] i rješenja tog suda o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini apelanta, odnosno jer je osiguranje potraživanja sadržano u navedenom sporazumu i rješenju Općinskog suda o zasnivanju založnog prava.

18. U vezi s tim Vrhovni sud smatra da tužitelj revizijom osnovano ukazuje da je odluka drugostepenog suda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer Rješenje Službe za geodetske poslove [24. jula 2000. godine] nije bio osnov za traženi upis založnog prava na nekretnini apelanta, kako je to drugostepeni sud pogrešno prihvatio, već Sporazum – zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom i rješenje tog suda od 30. decembra 1998. godine. Prema tome smatra da je pogrešan pravni pristup drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o pogrešnom upisu, kada je u postupku utvrđeno da uknjižbom založnog prava osnovom zaključenog sporazuma stranaka i rješenja Općinskog suda, nisu obuhvaćena sporedna potraživanja iz osnova kamata, kako je to propisano odredbom člana 20. ZZK.

19. S tim u vezi Vrhovni sud je ukazao da je odredbom člana 20. stav (1) ZZK propisano, da se u treći odjeljak ,,C“ teretni list unose tereti i ograničenja kroz pravni osnov upisa i prava koja opterećuju zemljišnoknjižno tijelo i zabilježbe koje se odnose na ta opterećenja, kao i podaci o nosiocu odnosno nosiocima prava, a prema stavu (2) istog člana da se kod hipoteka i zemljišnih dugova još dodatno unosi: visina hipoteke odnosno zemljišnog duga, kamatna stopa, iznos ostalih sporednih potraživanja u novcu, zabilježbe koje se odnose na hipoteku odnosno zemljišni dug, podaci o pristajanju na neposredno izvršenje, te izdavanje pisma zemljišnog duga, ukoliko je ono izdato. Također je ukazao da je članom 60. stav (1) citiranog zakona propisano je, da ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku. Stavom (2) istog člana je propisano da ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu (1) ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisane osobe upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku, dok je stavom (3) propisano da ukoliko upisana osoba nije dala odobrenje na pomenuti upis iz stava (2) ovog) člana, zainteresirana osoba može podići tužbu za davanje odobrenja.

20. Vrhovni sud je u vezi s tim istakao da je u postupku utvrđeno da je isprava koja je služila kao temelj za dopuštenje upisa uknjižbe založnog prava sporazum-zapisnik sačinjen pred Općinskim sudom broj I-5158/98 te rješenje isti broj od 30. 12. 1998. godine, kojim je određeno osiguranje potraživanja povjerioca prema dužniku na temelju ugovora o kreditu za iznos glavnog duga i kamate zasnivanjem založnog prava na založenim nekretninama. Međutim, dopuštajući upis založnog prava povjerioca na temelju navedenih isprava, kako je obrazložio Vrhovni sud, „zemljišno knjižni ured nije odlučio o zahtjevu upisa založnog prava u skladu sa ispravama na temelju kojih je taj upis zatražen, jer je upis založnog prava izvršio samo u pogledu glavnog duga, dok u odnosu na sporedna potraživanja koja se tiču kamata ispušta, tako da o istom nije odlučio na način kako to predviđa odredba član 20. [ZZK]“. Budući da u glavnoj knjizi zemljišno-knjižnog ureda nije izvršen upis kamate i kamatne stope uz tražbinu uz koju je ugovoreno plaćanje kamata, smatra da je u konkretnom slučaju „došlo do pogrešnog upisa bitnog sadržaja knjižnog prava iz isprave koja je bila osnov upisa založnog prava“. Prema tome po ocjeni Vrhovnog suda založno pravo u pogledu sporednog potraživanja sa naslovom kamate je bitni sadržaj uknjižbe založnog prava (hipoteke), koje se stiče samo ako je upisano u zemljišne knjige, zbog čega smatra da je pravni interes tužitelja bio, podnošenje tužbe za ispravku predmetnog upisa.

21. Dalje Vrhovni sud je ukazao da se založno pravo stiče upisom u zemljišne knjige, a da taj upis ima konstitutivno značenje, pa tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine se može namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu sa općim i posebnim pravilima za upis hipoteke, član 69. Zakona o vlasničko pravim odnosima (u daljnjem tekstu: ZVPO), uključujući i ona iz člana 20. ZZK. S tim u vezi je ukazao da je u izvršnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod brojem I-4047/00 na mjesto tražitelja izvršenja, pravnog slijednika apelanta [UniCredit Zagrebačke banke] stupio tužitelj radi naplate potraživanja po osnovu ugovoru o kreditu i Aneksa 1 na taj ugovor , kao da je KBT (u likvidacionom postupku) 23. oktobra 2009. godine dala saglasnost za promjenu upisa založnog (hipotekarnog) povjerioca, tako što će se umjesto nje kao hipotekarni povjerilac na potraživanju po ugovoru o kreditu na nekretnini vlasništvo apelanta, u C listu u zemljišnim knjigama kao nosilac prava raspolaganja umjesto njega upisati tužitelj.

22. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud smatra da je založno pravo u pogledu sporednog potraživanja iz osnova kamata u zemljišnim knjigama nije upisano na zakonit i pravilan način, a što je posljedica nepravilne primjene člana 20. ZZK.Vrhovni sud je stoga primjenom odredbe člana 250. stav (1) ZPP odlučio kao u izreci presude.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

23. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odredbe čl. 20. i čl. 60. ZZK, jer smatra da su navedenom odlukom prekršeni fundamentalni principi hipotekarnog prava, jer se hipoteka stiče upisom u zemljišne knjige i da vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišne knjige. Apelant prvenstveno ukazuje da je osporena presuda nezakonita jer je taj sud primijenio nevažeći ZVPO, jer je stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima prestala primjena navedenog zakona. Također smatra da nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 20. ZZK jer on nije bio donesen u momentu kada je Služba odlučivala o upisu hipoteke. Dalje, apelant tvrdi da KBT nije pravni prednik tužitelja, odnosno jer UniCredit banka d.d. Sarajevo, Zagrebačka banka d.d. Mostar i kasnije UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar nisu pravni sljednici KBT, jer u zemljišnim knjigama nisu bili upisani kao hipotekarni povjerioci. Dakle apelant smatra da kako UniCredit Zagrebačka banka nikad nije stekla hipoteku na nekretninama apelanta, to na tužitelja nije mogla prenijeti pravo koje nije imala. Također ističe „da nema mjesta zaključku da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao ispravku pogrešnog upisa u zemljišne knjige na način da se pored založnog prava (hipoteke) “izvrši upis kamate….“, jer smatra da je to mogao učiniti samo založni povjerilac, u tom momentu KBT. Navedeno iz razloga što na tužitelja hipoteku nije prenio hipotekarni povjerilac KBT nego UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar, koja nije nikad bila upisana u zemljišnim knjigama kao hipotekarni povjerilac, i nije pravni slijednik KBT, nije tužitelj, zbog čega smatra da na tužitelja nije mogla prenijeti više prava nego što ih sama ima. Stoga apelant tvrdi da je u konkretnom slučaju narušen princip „zemljišnoknjižnog prava“, ,, ….princip „javnosti zemljišnih knjiga vezan za fikciju apsolutne tačnosti upisanog…..“. Također smatra da se ispravka pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa vrši u vanparničnom postupku, koju je jedino mogla tražiti KBT.

b) Odgovor na apelaciju

25. Vrhovni sud navode apelanta smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije. U vezi s tim ističe da je založno pravo u pogledu sporednog potraživanja s naslova kamata je bitan sadržaj uknjižbe založnog prava (hipoteke), jer se založno pravo u pogledu sporednog potraživanja s naslova kamata stječe samo ako je upisano u zemljišne knjige, zbog čega smatra da je tužitelj imao pravni interes na podnošenje tužbe za ispravku predmetnog upisa. Kako je upisano založno pravo u zemljišne knjige kroz osiguranje potraživanja povjerioca prema dužniku na temelju Ugovora o kreditu bez navođenja kamata i kamatne stope koja je uz tražbinu ugovorena proističe da je upis hipoteke neispravan, jer nije izvršen u skladu sa članom 20. ZZK. Vrhovni sud također navodi da se založno pravo stiče se upisom u zemljišne knjige, a taj upis ima konstitutivno značenje, pa tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine se može namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu sa općim i posebnim pravilima za upis hipoteke član 69. ZVPO, uključujući i ono iz člana 20. ZZK.

26. Kantonalni sud je naveo da osporenim presudama nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da smatra neosnovanim apelantove navode da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Također smatra da su apelantovi navodi proizvod njegovog nezadovoljstva odlukama redovnih sudova. V.Relevantni propisi

28. U Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:

Član 20 Treći odjeljak zemljišnoknjižnog uloška (1) U treći odjeljak (C) "Tereti" unose se tereti i ograničenja:

1) pravni osnov upisa;

2) prava koja opterećuju zemljišnoknjižno tijelo i zabilježbe koje se odnose na ta opterećenja, kao i podaci o nosiocu, odnosno nosiocima prava. Shodno se primjenjuje odredba iz tačke 3. člana 19. ovog zakona.

(2) Kod hipoteka i zemljišnih dugova se još dodatno unosi:

1) hipoteka odnosno zemljišni dug u novčanom iznosu (visina hipoteke odnosno zemljišnog duga);

2) kamatna stopa;

3) iznos ostalih sporednih potraživanja u novcu;

4) zabilježbe koje se odnose na hipoteku odnosno zemljišni dug;

5) podaci o pristajanju na neposredno izvršenje;

6) izdavanje pisma zemljišnog duga, ukoliko je ono izdato.

POSTUPAK UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU

Član 31 Rješenje o upisu Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona.

VII - ZABILJEŽBA U VEZI SA TAČNOŠĆU I ISPRAVKOM UPISA U ZEMLJIŠNOJ

KNJIZI

Član 60 Neispravan upis (1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(2) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu 1. ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisane osobe upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(3) Ukoliko upisana osoba nije dala odobrenje na pomenuti upis iz stava 2. ovog člana, zainteresovana osoba može podići tužbu za davanje odobrenja.

(4) Ispravka zemljišne knjige se vrši na osnovu odobrenja upisane osobe ili sudske odluke. (5) Ako zemljišnoknjižni ured sazna za slučaj neispravnosti upisa iz stava 1. ovog člana, obavijestiće o tome ministra pravde.

29. Zakon o vlasničkopravnim odnosima („Službene novine FBiH“ br. 6/98 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 69.

Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona. Na osnovu pravnog posla ili sudske odluke, hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom. Na osnovu zakona hipoteka se stječe kada se ispune uvjeti određeni zakonom.

VI.Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 203604 19 Rev od 29. avgusta 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 20. septembra 2019. godine a apelacija je podnesena 19. novembra 2019. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glas

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

37. Prije nego pristupi ispitivanju navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene garancija člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama, što u konkretnom primjeru i jeste slučaj. Naime, u konkretnom slučaju radilo se o parničnom postupku u okviru kojeg se odlučivalo o pitanju koje se tiče imovinskih prava parničnih stranaka, pa Ustavni sud smatra da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se prvenstveno odnose da je osporena presuda nezakonita jer je taj sud primijenio nevažeće odredbe ZVPO, jer je stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima prestala primjena navedenog zakona. Također, smatra da nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 20. ZZK jer on nije bio donesen u momentu kada je Služba za geodetske poslove odlučivala o upisu hipoteke. Također navodi da je Vrhovni sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja radi ispravke neispravnog upisa založnog prava, proizvoljno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 20. i čl. 60. ZZK, te jer u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji pravno sljedništvo [UBS i UniCredit Zagrebačke banke] jer nisu pravni slijednici KBT, budući da nikad nisu izvršile promjenu upisa hipoteke u zemljišnim knjigama u skladu sa odredbama ZZK. Stoga smatra da nisu nikad ni stekli hipoteku na nekretnini apelanta pa je nisu mogli ni prenijeti na tužitelja, odnosno jer je to mogao učiniti samo založni povjerilac, KBT.

39. Ustavni sud najprije podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

40. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se problematiziraju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

41. Ustavni sud zapaža da su sudovi u okolnostima konkretnog predmeta odlučivali o osnovanosti zahtjeva tužitelja za ispravku neispravnog upisa založnog prava. Vrhovni sud je u datim okolnostima dao jasno i argumentirano obrazloženje u vezi sa primjenom odredbe člana 69. ZVPO u datim okolnostima konkretnog slučaja. Ustavni sud zapaža da je tom odredbom zakona, koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja Sporazuma stranaka i donošenja rješenja Općinskog suda od 30. decembra 1998. godine, propisano, „da hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona. Na osnovu pravnog posla ili sudske odluke, hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom“. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, upravo polazeći od sadržaja navedenog sporazuma i rješenja, obrazložio da zemljišno knjižni ured nije odlučio o zahtjevu upisa založnog prava u skladu sa ispravama na temelju kojih je taj upis zatražen, jer je upis založnog prava izvršio samo u pogledu glavnog duga, dok u odnosu na sporedna potraživanja koja se tiču kamata zapravo nije odlučio. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud citiranu odredbu doveo u vezu sa odredbom člana 20. važeće odredbe ZZK, kojim je između ostalog regulirano, „da se kod hipoteka i zemljišnih dugova još dodatno unosi i kamatna stopa“ (član 20. stav (2)). Stoga Ustavni sud smatra neosnovanim navode apelanta u pogledu proizvoljne primjene materijalnog prava.

42. Ustavni sud također smatra da je Vrhovni sud dao jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu pravnog sljedništva tužitelja, ukazujući da je njegov pravni prednik [KBT] u likvidacionom postupku od 23. oktobra 2009. godine dao saglasnost za promjenu upisa hipotekarnog povjerioca, tako što će se umjesto njega kao hipotekarni povjerilac na potraživanju po osnovu ugovora o kreditu od 17. decembra 1998. godine, u „C“ listu na založenoj nekretnini apelanta , upisati tužitelj. Stoga Ustavni sud smatra ne nalazi proizvoljnost u stavu prvostepenog suda, a koji je zapravo potvrdio i Vrhovni sud u osporenoj odluci, da je potraživanje KBT preneseno na tužitelja. Ovo iz razloga što iz rješenje Općinskog suda, precizirani broj od 8. decembra 2009. godine, koje je provedeno kao dokaz pred prvostepenim sudom, utvrđeno da je u postupku po zahtjevu tužitelja PTK „radi uknjižbe promjena hipotekarnog povjerioca“, ZK ured tog suda „dozvolio uknjižbu promjene povjerioca u predmetu zasnivanja hipoteke broj I-5158/98 [...] tako da se potraživanje [KBT] u likvidacionom postupku u iznosu od 2.498,674,45 KM ima uknjižiti u korist povjerioca [tužitelja]“. U vezi s tim Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud detaljno razmotrio navode apelanta istaknute u vezi s tim pitanjem (pravnog sljedništava) i dao razloge zašto navodi apelanta izneseni u tom pravcu ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, jer je tužitelj u okolnostima predmetnog slučaja dokazao da je promjena hipotekarnog povjerioca izvršena u skladu sa relevantnim odredbama ZZK, koji je, suprotno apelacionim navodima, bio na snazi kako u vrijeme vođenja predmetnog postupka okončanog osporenom presudom tako i u vrijeme promjene upisa hipotekarnog povjerioca. Dakle Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u obrazloženju Vrhovnog suda kada je, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja primjenom odredbe člana 60. ZZK (Pogrešan upis) u vezi sa članom 20. (Treći odjeljak zemljišnoknjižnog uloška, koji se odnosi na unose tereta i ograničenja u koje spadaju između ostalog kamate), usvojio reviziju tužitelja i u konačnici potvrdio odlučenje prvostepenog suda koji je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja za ispravku pogrešnog upisa u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.

43. Uzimajući u obzir navedene standarde i navode iz apelacije, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene presude dao detaljne, jasne i argumetirane razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredbi ZVPO i ZZK odnosno pravnog sljedništva i aktivne legitimacije tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari a dato obrazloženje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postojala bilo kakva proizvoljnost Vrhovnog suda prilikom donošenja osporene odluke, a koja bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogla biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni tumačenje Vrhovnog suda. I

44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo na imovinu

45. Apelant je ukazao na to da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava temelji na identičnim navodima koji su već ispitani u ovoj odluci i ocijenjeni neosnovanim u odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

46. Nema kršenja prava apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada je Vrhovni sud u obrazloženju osporene presude dao detaljne, jasne i argumentirane razloge u pogledu primjene relevantnih odredbi ZVPO i ZZK na utvrđeno činjenično stanje. Također, Vrhovni sud je obrazložio zašto je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja za ispravku neispravnog upisa založnog prava za koji je odgovoran zemljišno knjižni ured jer je, suprotno sadržaju isprava na temelju kojih je taj upis zatražen, upis založnog prava izvršio samo u pogledu glavnog duga, dok u odnosu na sporedna potraživanja koja se tiču kamata zapravo nije odlučio. Dato obrazloženje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi.

47. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koja su istaknuta u vezi sa pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4475/19 (DD HOTEL „TUZLA“ Tuzla) | Sudska praksa | Aktio