Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1403/21 (S. G.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1403/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine u predmetu broj AP-1403/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Sejdo Gagula, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sejdo Gagula protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 029926 17 U od 19. februara 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sejdo Gagula (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kemo Kapur advokat iz Sarajeva, podnio je 22. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 029926 17 U od 19. februara 2021. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: FZ PIO) od 1. septembra 2014. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 1. septembra 2014. godine, FZ PIO je rješenjem od 30. januara 2015. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (FZ PIO) od 30. januara 2015. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 029926 17 U od 19. februara 2021. godine predmetnu tužbu odbacio kao neblagovremenu. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Kantonalni sud je dalje naveo da iz spisa predmeta proizlazi da se apelant lično pismenim podneskom od 17. jula 2017. godine obratio Kantonalnoj administrativnoj službi navodeći da je protiv rješenja prvostepenog organa izjavio žalbu putem punomoćnika Keme Kapura (koji apelanta zastupa i u postupku pred Ustavnim sudom), sa kojim je u međuvremenu izgubio kontakt, zbog čega nije u posjedu rješenja drugostepenog organa, pa moli da mu se dostavi rješenje drugostepenog organa. Dalje, da je postupajući po prednjoj molbi apelanta prvostepeni organ svojim aktom od 30. novembra 2017. godine dostavio apelantu lično rješenje FZ PIO od 30. januara 2015. godine. Kantonalni sud je takođe naveo da je odredbama člana 82. stav (1) Zakona o upravnom postupku propisano da se dostavljanje obavlja, u pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj je dostavljanje upućeno, a advokatu u njegovoj advokatskoj kancelariji. Kantonalni sud je naveo da iz činjeničnog stanja predmetnog spisa proizlazi da je tuženi svoje rješenje od 30. januara 2015. godine dostavio advokatu Kemi Kapuru (za apelanta) 3. februara 2015. godine, zbog čega je spis predmeta tuženog arhiviran. Kantonalni sud je ukazao da je, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i činjenično stanje spisa predmeta iz kojeg proizlazi da je tuženi svoje rješenje od 30. januara 2015. godine apelantu dostavio u skladu sa odredbama člana 82. stav (1) Zakona o upravnom postupku, a da je apelant protiv tog rješenja sudu podnio tužbu putem svog punomoćnika Keme Kapura, 22. decembra 2017. godine, apelant tužbu podnio po proteku roka od 30 dana. Kantonalni sud je zaključio da je, imajući u vidu navedeno, predmetna tužba neblagovremena, pa je istu shodno odredbama člana 25. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnim sporovima odbacio. Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud konstatovao da je „apelant lično podnio molbu prvostepenom organu 18. jula 2017. godine“ da mu se dostavi osporeno (drugostepeno) rješenje, te da je taj organ 30. novembra 2017. godine predmetno rješenje i dostavio apelantu, a budući da je tužba podnesena 22. decembra 2017. godine „to je jasno“ da je predmetna tužba blagovremena. Dalje ističe da je Kantonalni sud „poklonio vjeru tuženoj da je spis arhiviran“, a nije cijenio činjenicu da je prvostepeni organ osporeno (drugostepeno) rješenje dostavio apelantu svojim aktom od 30. novembra 2017. godine, te da u spisu predmeta „ne postoji dostavnica tužene kojom je navodno punomoćnik apelanta 3. februara 2015. godine zaprimio rješenje tužene“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu protiv rješenja FZ PIO od 30. januara 2015. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantova tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1403/21 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio