Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2428/20 (S. O.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2428/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 2428/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Senad Okanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Senad Okanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 P 061398 20 P 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Banovićima da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Senadu Okanoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Banovićima i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1Senad Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 15. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 127 0 P 061398 20 P 2. Apelant je podnescima od 11. decembra 2020. godine i 15. aprila 2021. godine dopunio navode apelacije.
IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda je 17. marta 2021. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 26. marta 2021. godine. IIIČinjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Apelant, M. O., H. O., S. B., N. I., M. M. i Z. Š. su 6. januara 2016. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog (RMU „Banovići“ d.d. Banovići) radi utvrđenja prava vlasništva. 6Općinski sud je 20. januara 2016. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 16. februara 2016. godine.
7Apelant je podnescima od 21. aprila i 9. novembra 2016. godine urgirao zakazivanje pripremnog ročišta.
8Općinski sud je 23. marta 2017. godine održao pripremno ročište, te je 13. aprila 2017. godine održao nastavak pripremnog ročišta.
9Općinski sud je Rješenjem broj 127 0 P 061398 16 P od 25. aprila 2017. godine prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na uzurpiranom zemljištu na 1/3 parcele, bliže označene u dispozitivu rješenja, zabilježenih na osnovu rješenja Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama Općine Banovići od 27. maja 1991. godine kao prethodnog pitanja. Odredio je da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi zabilježeni postupak uzurpacije na navedenoj nekretnini pred nadležnim organom. 10Apelant je 5. maja 2017. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 25. aprila 2017. godine. 11Predmetni spis je 31. maja 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. 12Kantonalni sud je Rješenjem broj 127 0 P 061398 17 Gž od 9. novembra 2020. godine uvažio žalbu, ukinuo rješenje od 25. aprila 2017. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je nekretnina koja je predmet spora upisana s pravom raspolaganja u korist fizičkih lica i pravnog lica u mješovitom vlasništvu, sa suvlasničkim udjelima, pa se u konkretnom slučaju ne radi o zauzeću državnog zemljišta. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari kao tuženi je označeno pravno lice, pa nema uzurpacije od strane pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na navedenoj nekretnini s dijelom od 2/3, a slijedom toga nema ni postupka rješavanja uzurpacije u odnosu na to pravno lice. Budući da su apelant i ostali tužiocu na nekretnini koja je predmet spora već upisani sa suvlasničkim dijelovima od po 1/21 i kako opredijeljenim tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da su na osnovu dosjelosti stekli pravo vlasništva i na preostale 2/3 navedene nekretnine, te kako nema uzurpacije od strane tuženog kao pravnog lica, koje ima pravo raspolaganja, naveo je da nema zakonskog osnova za prekid postupka, nego da prvostepeni sud o tužbenom zahtjevu treba donijeti odluku u meritumu. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 30. novembra 2020. godine.
13U ponovnom postupku Općinski sud je 16. marta 2021. godine održao pripremno ročište na kojem je zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. maj 2021. godine, te je rješenjem od 17. marta 2021. godine odredio provođenje vještačenja po vještaku geometru.
14Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 15Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da predmetni postupak od podnošenja tužbe pa do danas traje više od četiri godine i deset mjeseci, te da još uvijek nije pravomoćno okončan. Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju 16Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud postupao u predmetu u kontinuitetu i u razumnim rokovima, te da nije mogao rješavati o prethodnom pitanju jer se radilo o uzurpiranom zemljištu. Dalje navodi da je taj sud po vraćanju predmeta sa Kantonalnog suda isti odmah uzeo u rad, te predlaže da se apelantova apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana. Također je naveo da radi sa nedovoljnim brojem nosilaca pravosudnih funkcija, te da epidemiološka situacija unazad godinu dana najviše utječe na rad prvostepenih sudova.
17Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da je predmet bio evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2020. godine, u kojem periodu je i urađen, te da se radi o predmetu koji po zakonu nije hitan. Kantonalni sud smatra da su apelantovi prigovori neosnovani, te predlaže da se apelacija odbije.
VRelevantni propisi 18Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VIDopustivost 20U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VIIMeritum 25Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok 26Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela 28Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Period koje treba uzeti u obzir 30Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 6. januara 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od pet godina i oko četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka 31Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne može govoriti o složenom predmetu. 32U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.
33Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom do prekida trajao jednu godinu i oko tri mjeseca u kojem periodu je Općinski sud dostavio tuženom tužbu na odgovor, zakazao i održao pripremno ročište i nastavak pripremnog ročišta, te donio rješenje kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, a koje rješenje je ukinuo Kantonalni sud i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Ustavni sud, također, zapaža da je između pojedinih radnji tog suda protekao duži period, pa je tako pripremno ročište održao tek godinu i jedan mjesec nakon što je tuženi dostavio odgovor na tužbu. Ustavni sud zapaža da ponovni postupak pred Općinskim sudom traje oko šest mjeseci, računajući od kada je spis predmeta s Kantonalnog suda vraćen Općinskom sudu, u kojem periodu je Općinski sud preduzimao procesne radnje (održao pripremno ročište i zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. maj 2021. godine, te odredio provođenje vještačenja), te da nije imao perioda pasivnosti. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja o prekidu postupka donio tek nakon tri godine i oko šest mjeseci, računajući od dostavljanja spisa predmeta Kantonalnom sudu. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neopravdana pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost Općinskog i Kantonalnog suda, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. 34Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi 35Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede navedenog prava.
Pitanje naknade nematerijalne štete 36U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
38Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIIIZaključak 40Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje pet godina i oko četiri mjeseca, s tim da je u toku ponovni postupak pred prvostepenim sudom, a redovni sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
41Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 42Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić