Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1229/21 (Mldb. B. Č. i B. Č.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1229/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 1229/21, rješavajući apelaciju mldb. B. Č. i B. Č., zastupanih po zakonskoj zastupnici majci Samiri Čaušević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli mldb. B. Č. i B. Č.

zastupani po zakonskoj zastupnici majci Samiri Čaušević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 I 023499 18 I 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 33 0 I 023499 18 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima mldb. B. Č. i B. Č. zastupanima po zakonskoj zastupnici majci Samiri Čaušević isplati ukupan iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Mldb. B. Č. i B. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po zakonskoj zastupnici majci Samiri Čaušević, a koju zastupa Jadranka Todorović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 15. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 I 023499 18 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i od Općinskog suda u Živinicama, Odjeljenje sudu u Kladnju (u daljnjem tekstu: Odjeljenje suda), zatraženo je 19. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Općinski sud je 10. maja 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4Kantonalni sud je 28. aprila 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5Odjeljenje suda u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje 6Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7Zakonska zastupnica apelanata je 29. septembra 2010. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Odjeljenja suda broj 033-1-P-08-000071 od 5. maja 2010. godine, kojom je razveden brak između zakonske zastupnice i izvršenika (E. Č.), te kojom je određena izvršenikova obaveza izdržavanja apelanata.

8Općinski sud je 4. oktobra 2010. godine donio rješenje o izvršenju, koje je dostavljeno izvršeniku putem oglasne table suda, jer se ono nije moglo uručiti na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje.

9Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je rješenjem Zk. ureda Odjeljenja suda upisana zabilježba predmetnog rješenja o izvršenju na predmetnim nekretninama, kao i da je provedeno vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine.

10Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 I 002631 16 I 3 od 15. novembra 2016. godine određeno je da tražilac izvršenja mldb. A. Č. pristupa ovom izvršnom postupku.

11U daljnjem toku postupka Općinski sud je proveo ročište za prvu, drugu i treću prodaju, te su predmetne nekretnine prodate Zaključkom broj 33 0 I 023499 10 I od 12. januara 2018. godine i Rješenjem o dosudi broj 33 0 I 023499 10 I od 15. marta 2018. godine dosuđene novim kupcima. 12Na rješenje o dosudi izvršenik je uložio žalbu, te je Kantonalni sud Rješenjem broj 33 0 I 023499 18 Gž od 15. novembra 2018. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da se žalbom osnovano ukazuje da je prvostepeni sud propustio obavijestiti izvršenika o novom zakazanom trećem ročištu, što je protivno odredbi člana 82. st. 5. i 6. Zakona o izvršnom postupku. U vezi s tim, dalje je navedeno da time nisu bili ispunjeni uvjeti za održavanje trećeg izvršnog ročišta za prodaju nekretnina izvršenika, a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Kantonalni sud ukazuje da će prvostepeni sud, u ponovnom postupku, imajući u vidu primjedbe iznesene u ovom rješenju, ponovo zakazati treće izvršno ročište za prodaju nekretnina izvršenika, nakon čega će donijeti valjanu i na zakonu zasnovanu odluku za koju će dati valjane činjenične i pravne razloge.

13Kantonalni sud je 27. novembra 2018. godine predmetni spis dostavio Općinskom sudu. 14Općinski sud je zaključkom od 17. marta 2020. godine odredio treće izvršno ročište za javno nadmetanje radi prodaje nekretnina koje su u posjedu izvršenika, koje nije održano. 15Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 16Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su detaljno naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Općinski sud duže od dvije godine ne zakazuje treće prodajno ročište, te predlaže da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju 17U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je tokom postupka kontinuirano provodio izvršne radnje usmjerene na provođenje izvršenja na nekretninama izvršenika. Ukazuje da treće ročište za javno nadmetanje radi prodaje nekretnina koje su u posjedu izvršenika nije održano zbog pandemije izazvane coronavirusom. Ističe da je stanje izazvano tim virusom usporilo postupanje u ovom predmetu, kao i zbog niza okolnosti što je predmet bio često presigniran na veći broj sudija. Ukazuje da je predmetni izvršni predmet u Planu rješavanja predmeta i da će sudija koji ga duži preduzimat sve službene radnje na njegovom hitnom rješavanju. Zbog svih navedenih okolnosti, smatra da apelacija nije osnovana i da je kao takvu treba odbiti.

18U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju postupka ukazujući da navode iz apelacije smatra neosnovanim jer je svoju odluku donio u zakonskom roku od 30 dana, u odnosu na održanu sjednicu vijeća, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, zbog čega predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu u odnosu na taj sud.

V.Relevantni propisi

1. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

2. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

3. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

5. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

6. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

7. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

8. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

9. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 29. septembra 2010. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period nešto duži od 10 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

10. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem predmetu imajući u vidu činjenicu da je u predmetnom postupku bilo potrebno izvršiti vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, kao i da je došlo do pristupanja tražioca izvršenja mldb. A. Č. predmetnom izvršnom postupku.

11. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za njih od značaja jer nastoje da ishode izvršenje sudske odluke kojom je određena obaveza izvršenika da plati određena novčana potraživanja na ime njihovog izdržavanja kao malodobne djece. Ustavni sud zapaža da su apelanti Općinskom sudu dostavili izvršenikovu adresu na koju se navedeno rješenje o izvršenju nije moglo dostaviti, što je u određenoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja predmetnog postupka.

12. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud ističe da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio četiri dana nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 29. septembra 2010. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 4. oktobra 2010. godine), što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da je Odjeljenje suda upisalo zabilježbu predmetnog rješenja o izvršenju na nekretninama, kao i da je tokom postupka provedeno vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, nakon čega je proveo tri ročišta, te donio zaključak o prodaji 12. januara 2018. godine, a zatim i rješenjem o dosudi od 15. marta 2018. godine kojim su nekretnine dosuđene novim kupcima. Međutim, u nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao bez neophodne efikasnosti imajući u vidu činjenicu da je taj sud donoseći rješenje o dosudi počinio procesni propust, što je imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka i dovelo do ukidanja navedene odluke prvostepenog suda kao nepravilne od Kantonalnog suda i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u ponovnom postupku trebalo oko godinu i tri mjeseca da zakaže ročište za javno nadmetanje radi prodaje nekretnina koje su u posjedu izvršenika (Kantonalni sud je 27. novembra 2018. godine predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a Općinski sud je 17. marta 2020. godine donio zaključak kojim je odredio treće izvršno ročište za javno nadmetanje). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da navedeno ročište od 17. marta 2020. godine nije održano zbog pandemije izazvane coronavirusom, kao i da taj sud u periodu dužem od godinu dana nije zakazao novo ročište radi prodaje nekretnine koje su u posjedu izvršenika (od bezuspješnog pokušaja održavanja ročišta, odnosno od 17. marta 2020. godine pa do 10. maja 2021. godine kada je dostavio odgovor na apelaciju), što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Kao opravdanje za navedene periode neaktivnosti Općinski sud je naveo Plan rješavanja predmeta i promjenu postupajućih sudija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta i promjena postupajućih sudija ne oslobađaju redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Općinskog suda u navedenim periodima pasivnosti. Nadalje, Općinski sud je kao opravdanje za neodržavanje trećeg ročišta, odnosno nepostupanje u vremenu pandemije navedenog virusa naveo i poteškoće koje je prouzrokovao COVID-19. Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana virusom COVID-19 u velikoj mjeri utjecala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere s ciljem suzbijanja širenja virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri utjecala na konkretan slučaj. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud svoju odluku donio u roku od oko četiri mjeseca nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje po žalbi, što se može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku.

13. Stoga, cijeneći ukupnu dužinu predmetnog postupka, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, objektivne okolnosti u vezi s epidemiološkom situacijom izazvanom virusom COVID-19, kao i nešto duže periode neopravdane pasivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

14. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

15. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 500,00 KM.

16. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

17. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

18. Također, apelanti navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

19. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni postupak traje oko 10 godina, u kojem periodu prvostepeni sud nije postupao učinkovito i bez nepotrebnog odlaganja u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku.

20. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1229/21 (Mldb. B. Č. i B. Č.) | Sudska praksa | Aktio