Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1573/21 (S. S.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1573/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1573/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Slobodanka Stajić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Slobodanka Stajić protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 85 0 P 049722 21 Gvlž od 26. veljače 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodanka Stajić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Slobodan Stajić, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 7. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 049722 21 Gvlž od 26. veljače 2021. godine.
2. Rješenjem Okružnoga suda od 4. siječnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravomoćno okončanoga presudom Okružnoga suda od 19. prosinca 2019. godine, koja je preinačena presudom Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) od 24. rujna 2020. godine.
3. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 26. veljače 2021. godine priziv apelantice je odbijen i pobijano je rješenje potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da su presudom Osnovnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 15. svibnja 2019. godine obvezani tuženici (P.B. i R.B.) da apelantici solidarno isplate iznos od 71.967,87 KM na ime duga, za radnje koje je izvršila na ime zastupanja i u svezi sa zastupanjem tuženika u sporu koji je vođen pred Osnovnim sudom u Herceg Novome. Okružni je sud istakao da su protiv navedene presude Osnovnoga suda tuženici izjavili priziv, pa je Okružni sud presudom od 19. prosinca 2019. godine djelomično priziv tuženika uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio, tako da su tuženici obvezani isplatiti dug u iznosu do 68.631,90 KM. Okružni je sud naveo da je protiv navedene presude Okružnoga suda apelantica izjavila reviziju, pa je Vrhovni sud presudom od 24. rujna 2020. godine reviziju apelantice djelomično usvojio i presudu Okružnoga suda preinačio u dijelu kojom je odlučeno o prizivu tuženika, tako što se priziv tuženika djelomično usvaja i tuženici se obvezuju apelantici isplatiti iznos od 68.706,90 KM. Okružni je sud istakao da je pravilno pobijanim rješenjem odbijen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka, iz razloga što dokaze koje je apelantica dostavila uz prijedlog za ponavljanje postupka, a na koje se poziva i u prizivu ne mogu se smatrati novim činjenicama i dokazima, koji bi mogli dovesti do povoljnije odluke za apelanticu. Okružni je sud istakao da je pravilno pobijanim rješenjem zaključeno da je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena 15. travnja 2019. godine, a da zahtjev tužiteljice za plaćanje troškova PDV-a i priloženi dokazi uz prijedlog, u svezi s tim, datiraju nakon zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. Okružni je sud istakao da i apelantica sama u prijedlogu za ponavljane postupka navodi da je tek po završetku spora postala obveznicom PDV-a, te da prema stanju spisa takva vrsta poreza i nije bila predmetom raspravljanja u postupku pred prvostupanjskim sudom. Okružni je sud istakao da se u konkretnome slučaju ne radi o novoj činjenici sukladno čl. 255. st. 1. toč. 9. Zakona o parničnome postupku o kojoj je ranije odlučeno na nepravilan način, već o potpuno novome zahtjevu koji ne ispunjava uvjete iz navedene odredbe, a kako je to pravilno zaključio sud u pobijanome rješenju.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka
14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelantice za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelantice, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić