Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1578/21 (M.L.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1578/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1578/21, rješavajući apelaciju koju je podnio M. L., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. L.

protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 076056 20 Gž 2 od 10. studenoga 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 076056 19 P 3 od 18. veljače 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. L. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojega zastupa Zajednička advokatska kancelarija "PUCAR" iz Banjaluke, podnio je 7. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 076056 21 Rev od 31. ožujka 2021. godine Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 076056 20 Gž 2 od 10. studenoga 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 076056 19 P 3 od 18. veljače 2020. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-118/21 od 17. veljače 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je podnio apelant protiv presude Okružnoga suda od 10. studenoga 2020. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnoga suda broj 71 0 P 076056 21 Rev od 31. ožujka 2021. godine revizija odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju bila neučinkovit pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnoga suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Presudom Osnovnoga suda od 18. veljače 2020. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja (Z.U.) te je obvezan apelant da tužitelju preda u posjed slobodne od osoba i stvari nekretninu označenu kao k.č. br. 600/77, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, sa pravom vlasništva tužitelja sa 1/1 dijela, koja je nekretnina upisana kao posjed apelanta sa 1/1 dijela, bliže označeno na skici lica mjesta od 16. prosinca 2019. godine vještaka M.P. koja je sastavni dio presude, te je obvezan apelant da trpi da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove kao posjednik sa dijelom 1/1. Nadalje, obvezan je apelant da tužitelju preda u posjed dio nekretnine označene kao k.č. br. 600/12, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, sa pravom vlasništva tužitelja sa 1/1 dijela, koja nekretnina je upisana kao posjed tužitelja, bliže označeno na skici lica mjesta. Konačno, obvezan je apelant da tužitelju naknadi troškove postupka u određenome iznosu.

4. Presudom Okružnoga suda priziv apelanta je djelomično uvažen glede troškova postupka (dosuđeni manji iznosi troškova tužitelju), dok je u preostalome dijelu priziv apelanta odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da su prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke u zemljišnoj knjizi predmetne nekretnine nesporno upisane kao vlasništvo tužitelja, te da je parcela označena kao k.č. br. 600/77 upisana sa pravom posjeda apelanta. Okružni je sud istakao da shodno odredbi čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima vlasnik može tužbom zahtijevati od držatelja stvari povrat individualno određene stvari, te da vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povrat traži ima pravo vlasništva, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženika. Okružni je sud istakao da imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskoga suda da je tužitelj izvedenim dokazima dokazao da je vlasnikom spornih nekretnina, koje su u zemljišnim knjigama upisane na tužitelja sa pravom vlasništva, a koje nekretnine se nalaze u faktičkoj vlasti apelanta, bez valjanoga pravnoga odnosa. Okružni je sud istakao da su neutemeljeni prizivni navodi apelanta da je nekretnine dobio 1960. godine od J.Ć. odnosno od I.Ć., koji nisu bili titulari vlasništva, te da zemljište koristi kao nužni prolaz do garaže, a koje pravo služnosti su mu omogućili i priznali prednici tužitelja, jer po ocjeni ovoga suda pravo služnosti nema utjecaja na odluku o utemeljenosti zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvar, jer pravo vlasništva je najsveobuhvatnije stvarno pravo, a tužitelj je izvedenim dokazima dokazao da je vlasnikom spornih nekretnina, koje apelant drži u posjedu. Okružni je sud istakao da eventualno pravo apelanta za nužni prolaz ili pravo služnosti puta apelant može ostvarivati u drugome postupku, jer u ovome postupku to nije niti tražio postavljanjem protutužbenoga zahtjeva. Okružni je sud istakao da su, također, neutemeljeni prizivni navodi da tužitelj nije prilikom kupovine nekretnina uveden u posjed spornih dijelova nekretnina od strane prodavateljice D.Č. Okružni je sud istakao da navedeno proistječe iz zapisnika o predaji u posjed nepokretne i pokretne imovine, prema kojemu je tužitelj uveden u posjed predmetnih nekretnina, te dalje proistječe da je konstatirano u zapisniku da im je prodavateljica pokazala granicu nekretnina sa apelantom, i rekla da je ograda nasilno pomjerena od apelanta i da tužitelj treba da povrati tu zemlju putem suda.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da je nesporno da je jedna predmetna nekretnina u posjedu apelanta i da mu ista stoga nije niti mogla biti oduzeta, a za dio druge predmetne nekretnine za koju nije upisan u posjedovni list apelant nesporno koristi dulje vremensko razdoblje i da mu je korištenje omogućeno kao pravo služnosti. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na učinkovit pravni lijek), ali te navode temelji na analizi rješenja Vrhovnoga suda, smatrajući da mu je zbog odbacivanja revizije povrijeđeno navedeno pravo.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1578/21 (M.L.) | Sudska praksa | Aktio