Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1172/21 (I. H., S. H. i A. H. i drugi)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1172/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9 lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1172/21, rješavajući apelacije Ismeta Halilovića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ismet Halilović, Sebiha Halilović i Adnan Halilović protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću broj 20 0 P 024689 20 Gž od 4.

lipnja 2020. godine;

Općina Usora, Mjesna zajednica Alibegovci protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 0 I 044526 20 Gž 2 od 14. travnja 2020. godine;

Sadija Donmez-Brulić protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 230386 19 Gž 2 od 16. svibnja 2019. godine;

Sead Sarihodžić protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 214281 20 Pž 2 od 17. travnja 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1172/21

1. Ismet Halilović, Sebiha Halilović i Adnan Halilović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Nijaz Hadžalić odvjetnik iz Cazina, podnijeli su 7. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 024689 20 Rev od 7. prosinca 2020. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 024689 20 Gž od 4. lipnja 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 024689 17 P 2 od 27. prosinca.2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 4. lipnja 2020. godine, obavezan je tuženik („Adriatic osiguranje“ d.d. Sarajevo) da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika isplati apelantima ukupni iznos od 47.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. prosinca 2019. godine pa do isplate, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.079,20 KM u jednakim iznosima. Dalje je obvezan tuženik da na ime naknade materijalne štete apelantima isplati iznos od 2.770,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. ožujka 2017. godine pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtjev apelanata za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose nematerijalne i materijalne štete počevši od 15. srpnja 2012. godine pa do isplate.

3. Rješenjem Vrhovnoga suda od 7. prosinca 2020. godine odbačena je revizija apelanata. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva – članak 316. stavak (2.) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev – članak 316. stavak (3) ZPP. Kako u konkretnom slučaju zahtjev za isplatu zatezne kamate na glavno potraživanje je postavljen kao sporedno potraživanje i dakle ne čini glavni zahtjev, Vrhovni sud je naveo da revizija protiv odluke drugostepenog suda, kojom je odlučeno o sporednom potraživanju – zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate, nije dozvoljena. Sagledavajući mogućnost izuzetne dopustivosti revizije u smislu člana 237. stav (3) i (4) ZPP, Vrhovni sud je naveo da ne postoje uvjeti za dopuštanje vanredne (izuzetne) revizije u ovom slučaju, iz razloga što apelanti nisu postupili u skladu sa odredbom člana 237. stav (5) ZPP, odnosno što u reviziji nisu naznačili pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno razloge zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostupanjske presude izjavili reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku su odluku apelanti zaprimili 1. srpnja 2020. godine. Apelanti su 7. travnja 2021. godine podnijeli apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-1179/21

5. Općina Usora, Mjesna zajednica Alibegovci (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajedničko pravobraniteljstvo Općina Usora i Općina Doboj Jug, podnio je 7. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 I 044526 20 Rev od 10. prosinca 2020. godine kojim je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 I 044526 20 Gž 2 od 14. travnja 2020. godine.

6. Rješenjem Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 I 044526 19 I 2 od 19. prosinca 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnoga suda od 14. travnja 2020. godine, odbijen je prigovor apelanta (kao ovršenika) izjavljen na rješenje o promjeni sredstva izvršenja.

7. Rješenjem Vrhovnoga suda od 10. prosinca 2020. godine odbačena je revizija apelanta. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari prijedlog tražitelja ovrhe (K.H.), na osnovu pravomoćne presude - ovršne isprave. S tim u svezi, naveo je da je odredbama članka 14. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu; ZOP), izričito propisano da protiv pravomoćnih rješenja donesenih u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Kako je apelant izjavio reviziju protiv rješenja donesenog u sporu u kojem se po Zakonu ne može izjaviti, Vrhovni sud je naveo da je primjenom odredbi članka 247. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbacio reviziju. Također, naveo je da se s obzirom na izričitu odredbu ZOP-a (koji se u ovim sporovima primjenjuje kao lex specialis) dopuštenost podnesene revizije ne može se cijeniti s aspekta odredbe članka 237. stavak 3. ZPP.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjskog rješenja izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjsko rješenje. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjskog rješenja, budući da je odluka Vrhovnog suda donesena 10. prosinca 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku primio prije toga nadnevka. Apelant je 7. travnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-1386/21

9. Sadija Donmez-Brulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Džemail Bećirović odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 21. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 230386 21 Rev od 22. siječnja 2021. godine kojim je odbačena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 230386 19 Gž 2 od 16. svibnja 2019. godine.

10. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 230386 17 P 2 od 18. studenog 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 230386 19 Gž 2 od 16. svibnja 2019. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev je tražila da se utvrdi da tuženik (Privatna stomatološka ordinacija Islamović dr. Nerim) nije apelantici obavio protetske radove u skladu sa pravilima struke i vještine, pa da se obaveže tuženik da apelantici vrati novčani iznos od 3.000,00 Eura, odnosno 5.867,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantici na ime nematerijalne štete na ime pretrpljenog fizičkog bola i straha isplati iznos do 2.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantici na ime materijalne štete - troškova prijevoza isplati iznos od 134,00 Eura, odnosno 262,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

11. Rješenjem Vrhovnoga suda od 22. siječnja 2021. godine odbačena je revizija apelantice. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je člankom 237. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude novčani iznos od 8.129,49 KM, koji iznos ne prelazi vrijednosni kriterij od 30.000,00 KM predviđen odredbom članka 237. stav (2) ZPP, Vrhovni sud je naveo da revizija kao vanredni pravni lijek nije dopuštena. Nadalje, naveo je da je apelantica izjavljenu reviziju sastavila kao redovnu reviziju podnesenu iz razloga povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, iako je apelantica predložila da se revizija dopusti primjenom članka 237. stavak (3) Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je ukazao da u reviziji nije naznačila pravno pitanje od čijeg rješenja zavisi odluka o sporu, a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posljedično tome revizija ne sadrži ni ostale elemente koje je, prema odredbama članka 237. stavak (3) i (5) ZPP, revident dužan navesti u izuzetnoj reviziji.

12. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude , budući da je odluka Vrhovnog suda je donesena 22. siječnja 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku primila prije toga nadnevka. Apelantica je 21. travnja 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-1413/21

13. Sead Sarihodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Jasmina Sarihodžić Aljić odvjetnica iz Tuzle, podnio je 22. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 214281 20 Rev od 18. studenog 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 214281 20 Pž 2 od 17. travnja 2020. godine.

14. Presudom Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 214281 19 Ps 2 od 8. studenog 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 214281 20 Pž 2 od 17. travnja 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže drugotužena (Federacija BiH) da apelantu na ime duga za troškove prekršajnog postupka isplati 3.686,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na prvotuženika (Tuzlanski kanton). Također, obvezan je apelant da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

15. Rješenjem Vrhovnoga suda od 18. studenog 2020. godine odbačena je revizija apelanta. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude u pravomoćno odbijajućem dijelu, a kojeg revidira apelant iznosi 3.686,00 KM. Stoga, Vrhovni sud je naveo da isti ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom članka 237. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te imovinski cenzus kao kriterij uvjeta za dopuštenost revizije iz članka 237. stavak (2) ZPP nije ostvaren. Također, Vrhovni sud je naveo da revizija ne sadrži razloge za izuzetnu dopustivost u smislu članka 237. stavak (3) ZPP, zbog čega je reviziju odbacio kao nedozvoljenu primjenom članka 247. stavak (5) ZPP.

16. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da je odluka Vrhovnog suda donesena 18. studenog 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku primio prije toga nadnevka. Apelant je 22. travnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1172/21. Apelacioni navodi

18. U predmetnim apelacijama, svi apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

20. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da je revizija kao izvanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1172/21 (I. H., S. H. i A. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio