Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1585/21 (F. M.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Legitimno očekivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1585/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1585/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Fikreta Malić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Fikreta Malić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 011133 17 Uvp od 4. februara 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikreta Malić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Cazina, koju zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnijela je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 011133 17 Uvp od 4. februara 2021. godine.

2. Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) od 27. januara 2016. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantkinje da joj se utvrdi pravo na novčanu podršku u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji iz budžeta Federacije BiH za 2015. godinu za vrstu poticaja proizvodnje silažnog kukuruza.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog ministarstva od 27. januara 2016. godine, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) je rješenjem od 18. februara 2016. godine predmetnu žalbu apelantkinje odbilo kao neosnovanu.

4. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 011133 16 U od 9. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva od 18. februara 2016. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 9. maja 2017. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 01 0 U 011133 17 Uvp od 4. februara 2021. godine predmetni zahtjev odbio. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz podataka predmetnog spisa proizlazi da apelantkinja ne ispunjava uslove propisane Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o usvajanju programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava „subvencija privatnim preduzećima i preduzetnicima-poticaj za poljoprivredu“. Vrhovni sud je ukazao da navedeno iz razloga što je apelantkinja „trebala posjedovati osam goveda za dva hektara silažnog kukuruza, dok se za ovce zadnjom izmjenom programa ne može ostvariti poticaj, već se poticaj može ostvariti samo za goveda“, a apelantkinja je u konkretnom slučaju nesporno imala „četiri grla goveda za jedan hektar, a 30 ovaca za drugi hektar“.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantkinjinom zahtjevu za odobravanje novčane podrške iz budžeta Federacije BiH za 2015. godinu za vrstu poticaja proizvodnje silažnog kukuruza, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o odobravanju novčane podrške iz sredstava budžeta, te se u predmetnom slučaju ne radi o ostvarivanju građanskih prava i obaveza apelantkinje, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2262/19 od 26. marta 2020. godine, tačka 7., dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U odnosu na navode apelantkinje o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Zbog toga su navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjivi samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred nadležnim upravnim organima i sudovima je bio da se utvrdi da apelantkinja ispunjava uslove za dodjelu novčane podrške iz sredstava budžeta propisane Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o usvajanju programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava „subvencija privatnim preduzećima i preduzetnicima-poticaj za poljoprivredu“. Shodno navedenom, novčana podrška iz sredstava budžeta koja je bila predmet spora, ne predstavlja postojeću imovinu apelantkinje, niti je ona na osnovu relevantnih propisa mogla imati „legitimno očekivanje“ da će je steći, s obzirom da ne ispunjava uslove propisane za dodjelu iste. Pravo na novčanu podršku iz sredstava budžeta, nije zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud Odluka o dopustivosti broj AP-2262/19 od 26. marta 2020. godine, tačka 8., dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1585/21 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio