Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1753/20 (Igo Stell Company d.o.o. Laktaši i D. L.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1753/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 1753/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Igo Stell Company d.o.o. Laktaši i Duško Latinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Igo Stell Company d.o.o. Laktaši i Duško Latinović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 246497 20 Pv od 26. oktobra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Igo Stell Company d.o.o. Laktaši i Dušku Latinoviću isplati iznose od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Igo Stell Company d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojan Peulić, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka podnesenog Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1753/20.

2. Duško Latinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 14. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka podnesenog Osnovnom sudu. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1756/20.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da apelanti osporavaju isti postupak s aspekta dužine trajanja postupka, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1753/20.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. augusta 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te su u razdoblju od 10. marta 2021. godine do 26. aprila 2021. godine zatražene dodatne informacije o predmetnom postupku.

5. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. septembra 2020. godine, te je dostavio tražene informacije o predmetnom postupku u razdoblju od 26. marta 2021. godine do 10. maja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Osnovnog suda od 24. oktobra 2016. godine obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta Igo Stell Company d.o.o. Laktaši kao okrivljene pravne osobe i apelanta Duška Latinovića kao okrivljene odgovorne osobe u toj pravnoj osobi zbog prekršaja iz člana 64. Zakona o inspekcijama iz razloga što ovlašteni organ nije u roku od osam dana unio prekršajni nalog u Registar izrečenih novčanih kazni, primjenom člana 148. stav 1. tačka 9. Zakona o prekršajima, te je određeno da na osnovu člana 100. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem postupku: ZKP) troškove postupka snosi ovaj sud.

8. Apelanti su posredstvom advokata Bojana Peulića 1. februara 2017. godine dostavili Osnovnom sudu zahtjev za naknadu troškova postupka obustavljenog rješenjem Osnovnog suda od 24. oktobra 2016. godine.

9. Apelant Igo Stell Company d.o.o. Laktaši podnescima od 21. februara 2017. godine i 5. februara 2018. godine urgirao je u Osnovnom sudu postupanje u predmetnom postupku.

10. Apelant Duško Latinović podnescima od 21. februara 2017. godine i 5. februara 2018. godine urgirao je postupanje u Osnovnom sudu u predmetnom postupku.

11. Rješenjem Osnovnog suda od 9. septembra 2020. godine odbijen je zahtjev apelanata za isplatu troškova prekršajnog postupka kao neosnovan.

12. Rješenjem Osnovnog suda od 26. oktobra 2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 9. septembra 2020. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti navode kako Osnovni sud niti nakon tri godine od podnošenja zahtjeva nije donio odluku, te stoga traže isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da su predmeti kojima je obustavljen prekršajni postupak protiv apelanata arhivirani 18. januara 2017. godine, te da je postupajući sudija tog predmeta preminuo 25. marta 2018. godine, nakon čega je predmet 31. augusta 2018. godine presigniran trenutačno postupajućem sudiji. Osnovni sud je naveo i da su apelanti imali mogućnost da na osnovu člana 100. stav 4. ZKP-a, u situaciji kada zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Republike Srpske. Osnovni sud je u traženim informacijama dostavio rješenja Osnovnog suda od 9. septembra 2020. godine i 26. oktobra 2020. godine.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o prekršajima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15 – odluka US, 110/2016 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 105. stav (3) Pravično vođenje postupka (2) Ako ovim zakonom nisu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka, na ta pitanja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske: “Osnovna načela”, […]“Troškovi Krivičnog postupka”, […].

16. Zakon o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12 i 91/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. stav (2) Pravo na suđenje bez odgađanja (2)Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 97.

Odluka o troškovima (1)U presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučiće se ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose.

(2)Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova, kada se ti podaci pribave. Zahtjev sa podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka licu koje ima pravo da postavi takav zahtjev.

(3)Kada je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju, o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće iz člana 24. stav 5. ovog zakona.

VI.Dopustivost

17. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

18. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnome lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka, koji je okončan nakon podnošenja predmetnih apelacija. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bile dopustive u vrijeme njihovog podnošenja.

20. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

27. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelanti isključivo ukazuju kako im je pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje povrijeđeno povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka koji su podnijeli Osnovnom sudu. Shodno tome, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje od 1. februara 2017. godine kao datuma kada je podnesen zahtjev apelanata za naknadu troškova prekršajnog postupka, pa do 26. oktobra 2020. godine kao datuma kada je Osnovni sud donio konačnu odluku u predmetnom postupku. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jeste razdoblje od tri godine i oko osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

28. Imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o jednostavnom predmetu.

29. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, nakon podnošenja zahtjeva apelanata za naknadu troškova prekršajnog postupka koji je prethodno protiv njih pravomoćno obustavljen, sve do donošenja rješenja od 9. septembra 2020. godine (koje je potvrđeno rješenjem od 26. oktobra 2020. godine) nije poduzeo niti jednu procesnu radnju kojom bi upravljao predmetnim postupkom, iako iz stanja spisa proistječe da za to nije imao nikakvih procesnih smetnji, te iako su apelanti nakon podnošenja zahtjeva do tada već podnosili Osnovnom sudu više urgencija radi postupanja. Pri tome, Osnovni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako nedopustivo dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da su apelanti mogli pokrenuti parnični postupak protiv Republike Srpske nakon određenog vremena u kojem o njihovom zahtjevu nije odlučeno. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer ovako nedopustiva pasivnost Osnovnog suda može se pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena i neopravdana razdoblja pasivnosti Osnovnog suda mogu karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

30. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da su podnosili urgencije s ciljem okončanja predmetnog postupka.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

32. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima povrede zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na internetskoj stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznose od po 300,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao tri godine i oko osam mjeseci, pri čemu Osnovni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje predmetnog postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Osnovnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1753/20 (Igo Stell Company d.o.o. Laktaši i D… | Sudska praksa | Aktio