Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4713/19 (B. G.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Upravni spor
  • Konkurs
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4713/19

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4713/19, rješavajući apelaciju Borislava Grahovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Borislava Grahovca podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 003168 17 Uvp od 4. jula 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Borislav Grahovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Armin Mušija, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 003168 17 Uvp od 4. jula 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Senata Univerziteta u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Senat tuženog) zatraženo je 10. i 11. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud i tuženi su u periodu od 17. do 28. decembra 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Na traženje Ustavnog suda, Okružni sud je 20. maja 2021. godine dostavio traženu dokumentaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Odlukom Senata tuženog broj 01-C-482-XVII/16 od 9. septembra 2016. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje Odluke Senata tuženog broj 01-C-267-XIV/16 od 26. maja 2016. godine o izboru dr. Jelene Damjanović (u daljnjem tekstu: izabrana kandidatkinja) u zvanje docenta za užu naučnu oblast Poslovno pravo i pravo društava (predmeti Poslovno pravo i Bankarsko pravo) na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina.

7. U obrazloženju odluke Senat tuženog je naveo da su se na raspisani konkurs za izbor nastavnika u zvanje docenta za navedenu naučnu oblast na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina prijavila dva kandidata, izabrana kandidatkinja i apelant. Dalje je naveo da je, nakon obavljenog intervjua na kome se pojavila samo izabrana kandidatkinja i dostavljanja izvještaja komisije o prijavljenim kandidatima za izbor u zvanje docenta, Nastavno-naučno vijeće Pravnog fakulteta Pale, nakon razmatranja izvještaja, utvrdilo prijedlog odluke da se izabrana kandidatkinja izabere u zvanje docenta za predmetnu naučnu oblast, koju je usvojio Senat tuženog i donio odluku o izboru izabrane kandidatkinje. Nadalje, Senat tuženog je ocijenio da je odluka o izboru donesena u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju, Statutom tuženog i Pravilnikom o postupku i uvjetima izbora akademskog osoblja tuženog (u daljnjem tekstu: Pravilnik tuženog).

8. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 003168 16 U od 16. februara 2017. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv odluke Senata tuženog.

9. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su minimalni uvjeti za izbor akademskog osoblja u naučno-nastavna i saradnička zvanja na univerzitetu propisani odredbom člana 77. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju, te je citirao odredbe člana 89. stav 1. i člana 91. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju. Također je ukazao da su način imenovanje komisije, te njen sastav regulirani i Pravilnikom tuženog. Okružni sud je zaključio da apelant neosnovano tvrdi da je komisija za podnošenje izvještaja o prijavljenim kandidatima nepropisno sastavljena, jer su u nju imenovani dr. Dragutin Mirović i dr. Vitomir Popović, koji po navodima tužbe ne mogu biti članovi, jer su u sukobu interesa sa izabranom kandidatkinjom s obzirom da je bila višegodišnji saradnik asistent navedenim članovima komisije. S tim u vezi, obrazložio je da je odredbom člana 4. tačka 4. Pravilnika tuženog propisano, između ostalog, da članovi komisije moraju biti u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se kandidat bira i ne mogu biti u srodstvu sa kandidatom, te da ne postoji sukob interesa na koji ukazuje apelant. Po mišljenju Okružnog suda, nije se mogao prihvatiti osnovanim tužbeni navod da komisija nije obavijestila apelanta o vremenu i mjestu održavanja intervjua, jer se u spisu nalaze dokazi da je kandidatima upućen poziv putem e-maila i telefonskim putem 15. februara 2016. godine. Dalje je ukazao da je apelant nakon toga ponovo pozivan telefonski, te kako nije uspostavljena veza upućen je poziv putem e-maila i putem pošte preporučeno, na adresu koju je kao kandidat naveo na prijavi za konkurs. Također, Okružni sud je naveo da apelant neosnovano tvrdi da je odluka Senata tuženog nezakonita jer izabrana kandidatkinja nema tri naučna rada objavljena nakon stjecanja doktorske disertacije, te da doktorska disertacija izabrane kandidatkinje ne spada u užu oblast poslovnog prava. S tim u vezi, ukazao je da, prema zaključnom mišljenju iz izvještaja komisije, izabrana kandidatkinja je stekla akademsku titulu i naučno zvanje doktora pravnih nauka iz odgovarajuće naučne oblast i objavila 11 radova u stručnim časopisima sa recenzijom, čime je ispunila tražene uvjete za izbor nastavnika u zvanju docenta po objavljenom konkursu.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 14 0 U 003168 17 Uvp od 4. jula 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.

11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor da se protiv odluke Senata tuženog ne može voditi spor, jer je odredbom člana 16. stav 2. Pravilnika tuženog izričito propisano da odluka Senata tuženog po zahtjevu za vanredno preispitivanje je konačna i protiv nje se može pokrenuti upravni spor. Naime, i po ocjeni Vrhovnog suda, odluka Senata tuženog o izboru kandidata u određeno zvanje predstavlja upravni akt u smislu odredbe člana 7. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer se radi o aktu koji je donio nadležni organ, a njime je odlučivano o neposrednom interesu apelanta da se izabere u zvanje docenta. Stoga je ocijenio da apelant pogrešno smatra da se radi o radnom sporu, čime se njegov prijedlog da se „poništi pobijana presuda i predmet dostavi Osnovnom sudu u Istočnom Sarajevu“ smatra neosnovanim. Vrhovni sud je naveo da je pravilno Okružni sud odgovorio na sve navode tužbe koji se tiču prigovora na sastav komisije i sukoba interesa, jer je odredbama Pravilnika tuženog propisan postupak, uvjeti i način izbora akademskog osoblja kod tuženog, kao i sastav komisije za pripremu izvještaja o prijavljenim kandidatima i predlaganju kandidata u odgovarajuće zvanje. Dalje je naveo član 4. stav 4. Pravilnika tuženog, te s obzirom na to da su članovi komisije u zvanju prof. dr. i da nisu u srodstvu ni sa jednim od prijavljenih kandidata, Vrhovni sud je zaključio da su pravilno odbijeni prigovori o sukobu interesa članova komisije prof. Dr. Vitomira Popovića i prof. Dr. Dragomira Mirovića. Vrhovni sud je, također, zaključio da nije osnovan apelantov prigovor da mu nije dostavljen poziv za obavljanje razgovora, jer iz službenih zabilježbi tuženog proizlazi da je apelant obaviješten o terminu razgovora putem e-mail adrese, telefonskim putem i na kraju putem pošte na adresu koju je apelant označio u prijavnom materijalu, a dispozitivno je pravo kandidata da li će se odazvati pozivu za razgovor. Budući da se apelant nije odazvao pozivu na razgovor, iako je na više načina obaviješten o terminu razgovora, Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim prigovore da nije uredno obaviješten o vremenu održavanja razgovora.

12. Vrhovni sud je naveo da je komisija, nakon što je obavila razgovor i izvršila uvid u dokumentaciju priloženu uz prijavu, konstatovala da oba kandidata ispunjavaju uvjete predviđene Zakonom o visokom obrazovanju, ali da komisija jednoglasno daje prednost izabranoj kandidatkinji. S tim u vezi, ukazao je da je komisija obrazložila da je izabrana kandidatkinja objavila 11 radova u stručnim časopisima sa recenzijom, od čega su tri rada sa učešćem na međunarodnim naučnim skupovima, da već devet godina radi u visokom školstvu, odmah nakon završetka osnovnih studija, da je bila student generacije Pravnog fakulteta tuženog 2006/2007. godine, te da je, pored naučnog stepena doktora pravnih nauka, završila još dva ciklusa drugog studija Master iz oblasti trgovinskog prava i Magistar poslovnog prava“ sa visokim prosječnim ocjenama. Dalje je obrazloženo da je, sagledavajući ispunjenost traženih uvjeta za obavljanje nastavničke djelatnosti iz oblasti visokog obrazovanja, a imajući u vidu da je izabrana kandidatkinja uspješno prenosila studentima postojeće znanje iz uže naučne oblasti Poslovno pravo i pravo društava držanjem vježbi i konsultacija, kao i pružanjem pomoći studentima pri izradi seminarskih radova i diplomskih radova, te da je provodila vježbe iz više nastavnih predmeta na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina i Ekonomskom fakultetu Brčko, te uzevši u obzir naučnu i stručnu orijentaciju izabrane kandidatkinje, komisija smatrala da izabrana kandidatkinja u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u zvanje docenta i predložila da izabranu kandidatkinju izabere u zvanje docenta za predmetnu naučnu oblast. I po ocjeni Vrhovnog suda, ispunjeni su uvjeti iz odredbe člana 77. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju da se izabrana kandidatkinja izabere u zvanje docenta za predmetnu užu naučnu oblast na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina o čemu su u obrazloženju osporenog akta dati dovoljni i uvjerljivi razlozi koje je kao pravilne prihvatio Okružni sud, a čija pravilnost nije dovedena u pitanje navodima zahtjeva. Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim prigovor da izabrana kandidatkinja nema objavljena tri stručna rada nakon stjecanja doktorata, jer je odredbom člana

38. Pravilnika tuženog propisano da za nastavnika u zvanje docenta može biti biran kandidat koji ima najmanje tri naučna rada iz oblasti za koju se bira, objavljena u naučnim časopisima i zbornicima sa recenzijom, budući da je komisija konstatovala da izabrana kandidatkinja ima 11 objavljenih radova u stručnim časopisima sa recenzijom, od čega tri rada sa učešćem na međunarodnim naučnim skupovima.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Apelant navodi da je prije održavanja sjednice komisije podnio prigovor protiv sastava komisije ukazujući na sukob interesa članova komisije prema izabranoj kandidatkinji, ali da komisija nije razmatrala taj prigovor. Smatra da je time ovaj prigovor odbijen bez pravovremenog razmatranja čime su sve dalje odluke u vezi sa provedenim imenovanjem nezakonite, dok redovni sudovi restriktivnim tumačenjem instituta sukoba interesa nastoje otkloniti ovu povredu postupka, čime grubo krše apelantova prava i diskriminiraju ga u provedenom postupku imenovanja. Također, ističe da postoji jasna veza između članova komisije i izabrane kandidatkinje (bila asistentica dvojici profesora, a jedan od njih i njen mentor), te da izraženi stav redovnih sudova o tom pitanju je suprotan pozitivnim propisima i pravnoj teoriji. Ističe i da svođenje instituta sukoba interesa na postojanje srodstva posredno potvrđuju apelantove sumnje u privrženost komisije izabranoj kandidatkinji. Apelant smatra da se navedenoj okolnosti trebala posvetiti posebna pažnja i pokušati apelantu pružiti garancija da se radi o objektivnoj i nepristrasnoj odluci.

15. Apelant, također, ukazuje i da mu nije omogućen intervju pred Komisijom, te ističe da ne postoje dokazi da je pozivan putem preporučene pošte, a navodni pozivi e-mailom i telefonom su nepouzdani, neprovjerljivi i nezakoniti. Apelant navodi i da je izabrana kandidatkinja doktorirala na temu koja ne spada u traženu naučnu oblast, koji prigovor sudovi nisu adekvatno obrazložili. Apelant dalje ukazuje da izabrana kandidatkinja nema tri objavljena naučna rada u periodu od posljednjeg reizbora/reimenovanja kao relevantnog perioda, već samo jedan. Apelant, također, smatra nezakonitom uputu o pravnom lijeku u odluci tuženog (da može pokrenuti upravni spor), te smatra da bi svoja prava bolje zaštitio u parničnom postupku. b)Odgovor na apelaciju

16. Vrhovni sud navodi da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporene presude, te da je odlučivao u okviru apelantovih navoda istaknutih u zahtjevu. U pogledu apelacionih navoda o sukobu interesa, Vrhovni sud navodi da je prvo nižestepeni sud dao obrazložene razloge, a onda i Vrhovni sud. Kako je tokom postupka utvrđeno da članovi komisije imaju zvanje više od onog u koje se bira kandidat i da nisu u srodstvu sa izabranom kandidatkinjom, ovaj apelantov prigovor je odbijen, a apelant nije ničim dokazao ove navode. Vrhovni sud, također, navodi da je dao argumentovane razloge i u pogledu apelantovih prigovora koji se odnose na pozivanje na intervju i broj objavljenih naučnih radova.

17. Okružni sud navodi da ostaje kod navoda i zaključaka iznesenih u obrazloženju svoje presude, te smatra apelantove navode neosnovanim.

18. Tuženi smatra apelantove navode neosnovanim, te da su odluke redovnih sudova zasnovane na zakonu. Tuženi ukazuje da je komisija formirana u skladu sa pozitivnim propisima i da je u predmetnoj odluci Senata tuženog utvrđeno da je Nastavno-naučno vijeće tuženog razmatralo apelantov prigovor i odbilo ga kao neosnovan. Također je utvrđeno da Zakonom o visokom obrazovanju, Statutom tuženog i Pravilnikom tuženog nije predviđena mogućnost ulaganja posebnog prigovora protiv odluke Nastavno-naučnog vijeća o imenovanju komisije, te da je stoga pravilno odlučeno o predmetnom prigovoru zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. Tuženi, također, ističe da je apelant u više navrata obaviješten o vremenu i mjestu održavanja intervjua, u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Tuženi smatra i ostale apelantove navode neosnovanim, te posebno ističe da Zakon o visokom obrazovanju ne predviđa da kandidat koji se bira u zvanje docenta treba da ima objavljene radove nakon izbora/reizbora u zvanje višeg asistenta.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) glasi: Član 7.

Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.

20. Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16, 5/17, 31/18, 26/19 i 40/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13 i 44/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 77. stav 1. tačka g) i stav 2.

(1) Minimalni uslovi za izbor akademskog osoblja u naučno-nastavna i saradnička zvanja na univerzitetu su:

g) za docenta može biti biran kandidat koji:

1) ima naučni stepen doktora nauka u odgovarajućoj naučnoj oblasti, 2) ima najmanje tri naučna rada iz oblasti za koju se bira, objavljena u naučnim časopisima i zbornicima sa recenzijom i 3) pokazane nastavničke sposobnosti, (2) Prilikom izbora u naučno-nastavna zvanja uzima se u obzir i vrednovanje nastavničkih sposobnosti u okviru sistema kvaliteta univerziteta.

Član 89. stav 1.

(1) Izbor akademskog osoblja vrši se na osnovu javnog konkursa, u skladu sa uslovima i kriterijumima utvrđenim zakonom, statutom visokoškolske ustanove i opšteprihvaćenim standardima u datoj struci.

Član 91.

(1) Vijeće organizacione jedinice univerziteta, odnosno senat visoke škole obrazuje komisiju za podnošenje izvještaja o prijavljenim kandidatima.

(2) Komisija iz stava 1. ovog člana se sastoji od najmanje tri nastavnika iz naučnog polja, od kojih je najmanje jedan iz uže naučne oblasti za koju se nastavnik, odnosno saradnik bira.

(3) Prilikom imenovanja komisije iz stava 1. ovog člana, najmanje jedan član komisije mora biti u radnom odnosu na drugoj visokoškolskoj ustanovi.

(4) Članovi komisije iz stava 1. ovog člana su u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se kandidat bira.

(5) Vijeće organizacione jedinice univerziteta razmatra izvještaj komisije iz stava 1. ovog člana i utvrđuje prijedlog odluke o izboru kandidata za određeno naučno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno zvanje, koji zajedno sa svim izbornim materijalom dostavlja senatu.

21. Pravilnik o postupku i uslovima izbora akademskog osoblja Univerziteta u Istočnom Sarajevu broj 01-S-129-VIII/12 od 18. aprila 2012. godine, broj 01-S-45-XXVI/14 od 19. februara 2014. godine, broj 01-S-92-XXVII/14 od 27. marta 2014. godine, broj 01-S-78-1- XXXVIII/15 od 26. marta 2015. godine, broj 01-S-560-1-XVIII/16 od 29. septembra 2016. godine, broj 01-S-150-XXVII/17 od 23. marta 2017. godine, broj 01-S-461-1-XXXVIII/17 od 30. novembra 2017. godine i broj 01-S-8-1-XLI/18 od 25. januara 2018. godine. Tekst preuzet sa: https://www.ues.rs.ba/la/o-univerzitetu-2/akti-univerziteta/pravilnici/ Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 4. st. 1-4.

(1) Vijeće fakulteta/akademije, imenuje komisiju za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja za izbor u akademska zvanja na Univerzitetu ( u daljem tekstu: Komisija) na prijedlog matične katedre.

(2) Komisija iz stava 1. se sastoji od najmanje tri nastavnika iz naučnog polja, od kojih je najmanje jedan iz uže naučne, odnosno umjetničke oblasti, za koju se kandidat bira.

(3) Najmanje jedan član komisije ne može biti u radnom odnosu na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, odnosno mora biti u radnom odnosu na drugoj visokoškolskoj ustanovi.

(4) Članovi komisije moraju biti u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se kandidat bira i ne mogu biti u srodstvu sa kandidatom.

Član 16. st. 1. i 2.

Razmatrajući zahtjev za preispitivanje odluke o izboru kandidata u zvanje, Senat može zahtjev za preispitivanje odbiti kao neosnovan, usvojiti zahtjev za preispitivanje kao osnovan i predmet vratiti vijeću organizacione jedinice na ponovni postupak, usvojiti zahtjev za preispitivanje i preinačiti prvostepenu odluku i donijeti odluku o izboru podnosioca zahtjeva u odgovarajuće zvanje. (2) Odluka Senata, po zahtjevu za preispitivanje, je konačna i protiv iste se može pokrenuti upravni spor.

Član 38. stav 1. alineja 1.

Minimalni uslovi za izbor u nastavnička zvanja su:

- za nastavnika u zvanju docenta može biti biran kandidat koji:

1. ima naučni stepen doktora nauka u odgovarajućoj naučnoj oblasti, 2. ima najmanje tri (3) naučna rada iz oblasti za koju se bira objavljena u naučnim časopisima i zbornicima sa recenzijom i 3. pokazane nastavničke sposobnosti.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 14 0 U 003168 17 Uvp od 4. jula 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov zastupnik je primio 9. oktobra 2019. godine a apelacija je podnesena 6. decembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je predmet osporavanja apelacijom odluka donesena u postupku koji je apelant pokrenuo protiv odluke o izboru izabrane kandidatkinje u zvanje docenta za određenu naučnu oblast na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina u kojem konkursu je kao kandidat sudjelovao i apelant, pa se stoga radilo o postupku u kojem je odlučivano o apelantovim građanskim pravima, tako da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4233/16 od 6. novembra 2018. godine, tačka 26, i AP 3528/13 od 15. septembra 2016. godine, tačka 33, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

30. U pogledu apelacionih navoda o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

31. U kontekstu navedenog Ustavni sud prvo podsjeća da iz stanja spisa proizlazi da je tuženi raspisao konkurs za izbor nastavnika u zvanje docenta za određenu naučnu oblast na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina, na koji su se prijavili izabrana kandidatkinja i apelant, te da je donesena odluka da se izabrana kandidatkinja izabere u zvanje docenta za predmetnu naučnu oblast. Nadalje, postupajući po apelantovoj tužbi u upravnom sporu, Okružni sud je odbio tužbu protiv navedene odluke o izboru, te je Vrhovni sud odbio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud ukazao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe člana 77. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju da se izabrana kandidatkinja izabere u zvanje docenta za predmetnu užu naučnu oblast na Fakultetu poslovne ekonomije Bijeljina. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud ocijenio relevantne odredbe Zakona o visokom obrazovanju, kao i odredbe Pravilnika tuženog kojim je propisan postupak, uvjeti i način izbora akademskog osoblja kod tuženog, kao i sastav komisije za pripremu izvještaja o prijavljenim kandidatima i predlaganju kandidata u odgovarajuće zvanje, te dao detaljne i obrazložene razloge za svoju odluku. Suprotno apelacionim navodima, Vrhovni sud je ocijenio i sve okolnosti u pogledu sastava komisije i navodne pristrasnosti pojedinih članova komisije i sukoba interesa prema izabranoj kandidatkinji, te dao razloge o odbijanju ovih navoda koji se u okolnostima predmeta ne čine proizvoljnim. Osim toga, iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je Vrhovni sud obrazložio razloge zašto su neosnovani apelantovi navodi koji se odnose na pozivanja apelanta na intervju i ispunjavanja konkursnih uvjeta od izabrane kandidatkinje. U pogledu apelantovih navoda da bi svoja prava bolje zaštitio u parničnom postupku, Ustavni sud zapaža da je članom 16. stav 2. Pravilnika tuženog eksplicitno propisano da se protiv odluke Senata po zahtjevu za preispitivanje odluke o izboru kandidata u zvanje može pokrenuti upravni spor. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da je apelant imao mogućnost da pred dvije sudske instance iznese svoje navode protiv predmetne odluke o izboru i na taj način zaštiti svoja prava, Ustavni sud smatra i ove navode neosnovanim.

32. Imajući u vidu sve navedeno, suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci odgovorio na svaki apelantov navod koji je ocijenjen kao bitan i relevantan za odlučenje, te da je za svoje stavove dao valjane, jasne i logične razloge koji u svemu korespondiraju sa standardom obrazložene odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud data obrazloženja ne smatra proizvoljnim, niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Vrhovnog suda.

33. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Zabrana diskriminacije

34. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, iako se apelant nije izričito izjasnio u vezi s kojim pravom smatra da je diskriminiran, iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je diskriminiran u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

35. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi da je diskriminiran u provedenom postupku imenovanja nisu dovoljni da bi potkrijepili njegove tvrdnje da je u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminiran. Naime, Ustavni sud primjećuje da apelant, osim pozivanja na kršenje navedenog prava, nije ponudio bilo kakav argument i dokaz koji bi upućivali na to da je u predmetnom postupku na bilo koji način drugačije tretiran u odnosu na druge osobe u istoj situaciji bez razumnog opravdanja, niti takvo što proizlazi iz činjenica predmeta. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud naveo da je komisija, nakon što je obavila razgovor i izvršila uvid u dokumentaciju priloženu uz prijavu, konstatovala da oba kandidata, dakle i apelant, ispunjavaju uvjete predviđene Zakonom o visokom obrazovanju, ali da je (ocjenjujući zakonom propisane kriterije) jednoglasno dala prednost izabranoj kandidatkinji, što se u datim okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu odredbe Zakona o visokom obrazovanju i Pravilnika, samo po sebi, bez drugih argumenata koji bi ukazivali na različit tretman apelanta u odnosu na druga lica u sličnoj situaciji ne može smatrati diskriminacijom. Stoga, budući da apelant u apelaciji ne nudi relevantne argumente koji bi uputili na suprotan zaključak, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu neosnovani. Pravo na imovinu

36. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelacione tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je apelant istaknuo u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Vrhovni sud detaljno i jasno obrazložio osporenu odluku donesenu u predmetu ocjene odluke o izboru izabrane kandidatkinje u zvanje docenta za određenu naučnu oblast, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o visokom obrazovanju i Pravilnika tuženog, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

38. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu budući da apelant nije ponudio nikakve dokaze u prilog tvrdnji o svojoj navodnoj diskriminaciji.

39. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kad se navodi o povredi tog prava zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nema proizvoljnosti u tom pogledu.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4713/19 (B. G.) | Sudska praksa | Aktio