Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/21 (D. S.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-966/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-966/21, rješavajući apelaciju Dalibora Stanića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dalibor Stanić protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 K 253516 20 Kž od 8. prosinca 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dalibor Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 25. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 253516 20 Kž od 8. prosinca 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant je oglašen krivim za kazneno djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz članka 410. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), pa mu je sud uz primjenu istog zakonskog propisa, te odredbi članka 35, 36. i 37. KZ RS izrekao novčanu kaznu u određenom novčanom iznosu, koju je obavezan da plati u roku 4 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz upozorenje da će se u slučaju neplaćanja ta kazna zamijeniti kaznom zatvora. Dalje je apelantu na temelju člana 61. KZ RS izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedne godine, dok je na temelju članka 99. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) apelant je obavezan platiti troškove kaznenog postupka.

3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da prizivni prigovori apelanta nisu uspjeli dovesti u sumnju način i pravilnost ocjene dokaza izvedenih na glavnom pretresu, kako dokaza optužbe (izvedenih saslušanjem svjedoka S.J. i M.B, te vještaka prometne struke S.V. i vještaka medicinske struke, čitanjem i vršenjem uvida u pismene nalaze i mišljenja ovih vještaka, zapisnik o ispitivanju koncentracije alkohola u krvi apelanta i zapisnik o uviđaju sa skicom lica mjesta i fotodokumentacijom, te pripadajućih službenih zabilješki PS), tako i dokaza odbrane (izvedenih saslušanjem apelanta kao svjedoka i saslušanjem vještaka prometne struke D.R., te čitanjem i vršenjem uvida u njegov pismeni nalaz i mišljenje). Naime, naveo je da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su nesumnjivo dokazani svi bitni navodi optužbe da je apelant predmetne prilike kao vozač u javnom prometu, kršeći prometne propise iz članka 174. stavak 2. članka 44. stavak 5. točka 3. i 39. stavak 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH - upravljao teretnim motornim vozilom u stanju teškog pijanstva, s koncentracijom alkohola 2,73 g/kg, zbog čega je bio u stanju potpune odsutnosti vazomotorne, vaskularne i psihomotorne sposobnosti, te je vozio nedozvoljenom brzinom i kretao se lijevom kolovoznom trakom, zbog čega je izazvao sudar sa putničkim vozilom. Okružni sud je naveo da je na glavnom pretresu vještak prometne struke S.V., potvrdio da je svoj nalaz izradio isključivo na temelju materijalnih tragova prikupljenih na licu mjesta, te da je vršio i dopunu uviđajne dokumentacije zbog propusta policijskih službenika. Pri tome je istakao da je vještak na osnovu toga utvrdio da je po materijalnim tragovima i oštećenjima na vozilima, te sačinjenoj fotodokumentaciji jasno da se predmetna vozila nisu sudarila prednjim čeonim stranama, već da je vozilo apelanta udarilo u desnu bočnu stranu putničkog vozila, zbog čega je došlo do potiskivanja točka prema motoru (što je vještak D.R. izgubio iz vida). U pogledu prigovora odbrane koja se odnosila na dopunu zapisnika o uviđaju, naveo je da je vještak pojasnio da je policija prilikom uviđaja fiksirala tragove i na vještakovo zahtijevanje samo navela očiglednu činjenicu da se ti tragovi nalaze na desnoj kolovoznoj traci u smjeru kretanja apelanta. Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je dopuna zapisnika o uviđaju na licu mjesta nezakonit dokaz, jer ZKP ne propisuje niti predviđa mogućnost dopune zapisnika o uviđaju na licu mjesta.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/21 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio