Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-652/21 (V. S.)
Odluka donesena 26. 05. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-652/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-652/21, rješavajući zahtjev Vladimira Stanića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vladimira Stanića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Milica Cvijanović, advokat iz Banja Luke, podnio je 26. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj ST 2 K 031364 20 Kžž od 9. decembra 2020. godine i broj SI 2 K 031364 20 Kžk od 30. jula 2020. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „odlaganje izvršenja krivične sankcije kazne zatvora u trajanju od godinu dana i šest mjeseci i novčane kazne u iznosu od 5.000,00 KM do donošenja odluke po ovoj apelaciji, a ovo iz razloga dužine trajanja postupka rješavanja po apelaciji s obzirom na opterećenost sa brojem predmeta koja rješavate po uloženim apelacijama“.
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 031364 19 K od 30. decembra 2019. godine, apelant je oslobođen od optužbe da je radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH).
3. Rješenjem vijeća Apelacionog odjeljenja broj S1 2 K 031364 20 Kž 2 od 24. juna 2020. godine uvažena je žalba Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, pa je prvostupanjska presuda Suda BiH ukinuta i određeno je održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja.
4. Presudom vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj S1 2 K 031364 20 Kžk od 30. jula 2020. godine, apelant je, na osnovu odredbe člana 317. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) u vezi sa članom 285. ZKP BiH proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom
1. KZ BiH, pa ga je Sud BiH primjenom istog zakonskog propisa i odredbi člana 39., 42., 48., 49. i 50. stav 1. tačka b) KZ BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Također, apelantu je tom presudom na osnovu odredbi člana 41. i 46. KZ BiH izrečena i novčana kazna kao sporedna i to u iznosu od 5.000,00 KM, koju je dužan platiti u roku od mjesec dana od dana pravosnažnosti presude uz davanje upozorenja na posljedice neplaćanja.
5. Osporenom presudom Suda BiH broj S1 2 K 031364 20 Kžž od 9. decembra 2020. godine od 9. decembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv presude Suda BiH od 30. jula 2020. godine, i osporena presuda je potvrđena.
6. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da mu je u postupku pred Sudom BiH povrijeđeno načelo pretpostavke nevinosti, kao i da obrazloženja osporenih presuda ne zadovoljavaju zahtjev brižljive i savjesne ocjene dokaza. Osim toga, smatra da su tijekom postupka povrijeđena načela usmenosti i neposrednosti. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja kaznene sankcije - kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i novčane kazne u iznosu od 5.000,00 KM do donošenja odluke o apelaciji, iz razloga dužine trajanja postupka rješavanja po apelaciji s obzirom na opterećenost sa brojem predmeta koje Ustavni sud rješava.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud mogao nesumnjivo zaključiti da je neophodno i opravdano usvojiti predloženu privremenu mjeru.
10. U konkretnom slučaju apelant je zahtjev za donošenje privremene mjere podnio „iz razloga dužine trajanja postupka rješavanja po apelaciji s obzirom na opterećenost sa brojem predmeta koje Ustavni sud rješava“, odnosno u tekstu apelacije je naveo razloge koje se odnose na meritum predmeta, dok nije dao konkretne razloge za donošenje privremene mjere. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
11. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 22/16, u daljnjem tekstu ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 145. ZIKS navedeni uvjeti na temelju kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu ili sa njegovim pristankom na molbu članova uže obitelji). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima“. Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizlazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u ovakvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević