Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1056/21 (JU Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Javna vlast
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1056/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1056/21, rješavajući apelaciju JU Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JU Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 825752 21 Pžp od 20.
siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 825752 19 Pr od 29. listopada 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. JU Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Enver Smajkan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 31. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 825752 21 Pžp od 20. siječnja 2021. godine. i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 825752 19 Pr od 29. listopada 2020. godine
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz članka 110. stavak 1. Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, pa mu je na osnovu odredbi članka 172. stavak 1. točka v) istog Zakona izrečena novčana kaznu u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je nesporno da je Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, Kantonalni prosvjetni inspektor izvršio inspekcijski nadzor nad apelantom 18. prosinca 2019. godine, te je inspektor prilikom izvršene kontrole zapisnički konstatirao da je počinjen prekršaj iz članka 110. stavak 1. Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, koji prekršaj je jasno precizirao i priopćio prisutnom prilikom izvedenog nadzora. U svezi s tim prvostupanjski sud je ukazao da zapisnik o inspekcijskom nadzoru kao javna isprava nije osporena niti u jednom momentu, bilo prilikom kontrole ili na samom održanom usmenom pretresu, zbog čega je sud cijenio da je prilikom izvršenog nadzora nesporno utvrđeno da je apelant počinio prekršaj za koji se tereti. Naime, prvostupanjski sud je naveo da iz dokaza predloženih od strane ovlaštenog organa i apelanta, proizlazi da je apelant putem svog Vijeća kao nadležnog tijela u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo na sjednici 10. listopada 2019. godine usvojio prijedlog Odluke za izbor u zvanje određene osobe kao docenta. Međutim, prvostupanjski sud je istakao da je apelant prijedlog Odluke za izbor u zvanje određene osobe kao docenta dostavio Senatu visokoškolske ustanove tek 17. listopada 2019.godine (što se vidjelo iz prijemnog pečata).
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je ukazao da je odredbom članka 110. stavak 1. Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo propisano da rukovodilac organizacione jedinice je obavezan u roku od pet dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je utvrđen prijedlog odluke iz članka 109. st. (3) i (4) ovog zakona, istu dostaviti senatu visokoškolske ustanove na dalje postupanje. Dakle, naveo je da prizivni prigovor apelanta da zbog iznenadno nastalog tehničkog odnosno organizacijskog problema (jer u tom trenutku apelant nije imao kurira niti drugog administrativnog radnika koji bi predmetnu Odluku fizički dostavio Senatu), ne može se uzeti kao opravdan. Kantonalni sud je istakao da je rukovoditelj imao određenih pet dana za dostavljanje Odluke Senatu, u kojih pet dana je mogao organizirati fizičku dostavu iste, a u skladu sa citiranom odredbom. Nadalje, u pogledu odluke o prekršajnoj sankciji, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud u svom rješenju, cijeneći sve okolnosti pod kojima je počinjen prekršaj pravilno apelantu izrekao novčanu kaznu, pri čemu je adekvatno cijenio težinu učinjenog prekršaja, stupanj prekršajne odgovornosti, težinu počinjenog prekršaja, njegove posljedice, kao i okolnost da je prema registru izrečenih kazni ovlaštenog organa ranije apelant bio kažnjavan za slične prekršaje iz oblasti Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo. Konačno, naveo je da je izrečena novčana kazna adekvatna učinjenom prekršaju i istom će se uticati na apelanta da više ne čini nove slične ili iste prekršaje.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, u suštini, smatra da ne postoji protupravno djelovanje ni krivnja apelanta, jer je dekan apelanta blagovremeno potpisao prijedlog unutar roka od pet dana.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. S obzirom na pravni status apelanta, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić