Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1610/21 (M. H.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1610/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP-1610/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Maida Hajdarević, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Maida Hajdarević protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 U 019812 21 Uvp od 10. ožujka 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Maida Hajdarević (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Edin Hodžić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 10. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 019812 21 Uvp od 10. ožujka 2021. godine.
2. Odlukom tuženika (Univerzitet u Tuzli, Pravni fakultet Tuzla) od 4. studenoga 2019. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelantice izjavljen protiv privremene rang liste primljenih kandidata na II ciklus studija kod tuženice u akademskoj 2019/2020 godini, prema kojemu apelantica nije primljena na ovaj ciklus studija.
3. Presudom Kantonalnoga suda od 7. siječnja 2021. godine tužba apelantice podnesena protiv odluke tuženika od 4. studenoga 2019. godine je odbijena.
4. Presudom Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2021. godine zahtjev apelantice za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnoga suda od 7. siječnja 2021. godine je odbijen.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz činjenica predmeta slijedi da je tuženik raspisao natječaj za upis studenata na II ciklus studija, da je istim bilo propisano da pravo na upis imaju kandidati koji su na akreditiranoj visokoškolskoj ustanovi završili odgovarajući dodiplomski studij, da se na isti prijavila apelantica koja je diplomirala na fakultetu Američkoga univerziteta u Bosni i Hercegovini. Kantonalni je sud istakao da, nadalje, slijedi da je povjerenstvo tuženika izvršilo rangiranje prijavljenih kandidata i sačinilo privremenu rang listu od 2. studenoga 2019. godine, prema kojoj apelantica nije primljena na ovaj ciklus studija. Kantonalni je sud istakao da je na navedenu rang listu apelantica izjavila prigovor tuženiku, koji je osporenim aktom odbijen kao neutemeljen, u kojemu tuženik istječe da apelantica ne ispunjava uvjet iz važećega studijskoga programa (koji je sačinjen na temelju odredbe čl. 175. Statuta tuženika), prema kojemu se od kandidata traži da imaju završen četverogodišnji dodiplomski studij na državnim pravnim fakultetima. Kantonalni je sud istakao da u konkretnome slučaju je nesporno da visokoškolska ustanova na kojoj je apelantica pohađala nastavu tijekom njezina školovanja, niti poslije, nije bila akreditirana niti upisana u državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova, s tim što je 26. studenoga 2015. godine Agencija za razvoj visokoga obrazovanja i osiguranje kvaliteta donijela rješenje o uvjetnoj akreditaciji (koja akreditacija nije niti predviđena relevantnim zakonskim propisima), iz čega slijedi da neakreditirana visokoškolska ustanova koju je pohađala apelantica nije bila niti ovlaštena dodjeljivati akademske titule i zvanja, niti izdavati diplome. Kantonalni je sud istakao da je po shvaćanju ovoga suda to bio osnovni razlog zbog kojega se apelantici nije mogao dozvoliti njezin upis na drugi ciklus kod tuženika, jer očito nije ispunjavala niti zakonske niti natječajne uvjete. Kantonalni je sud istakao da činjenica da se tuženik u obrazloženju osporene odluke nije pozvao na taj razlog za odbijanje zahtjeva apelantice ne može otkloniti tu zakonsku i natječajnu zapreku, jer je ista nesporno postojala u vrijeme donošenja prvostupanjskoga i osporenoga akta, zbog čega propust tuženika da se pozove na taj razlog nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Kantonalni je sud istakao da postoji mogućnost da se apelantici u konkretnome slučaju upis možda nije mogao dozvoliti iz još jednoga razloga koji nije spomenut u osporenome aktu tuženika. Kantonalni je sud, naime, istakao da su prema natječaju na navedeni program se mogli upisati samo studenti koji su završili pravni fakultet, a apelantica je diplomirala na fakultetu Američkoga univeziteta u BiH, koji fakultet je registriran pod nazivom Američka škola za državnu upravu, što sugerira mogućnost različitoga sadržaja programa i predmeta studiranja, obzirom da je iz naziva te ustanove vidljivo da se akcenat stavlja na državnu upravu.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, smatrajući kako je redoviti sud izašao izvan okvira tužbenoga zahtjeva, razmatrajući pitanje akreditacije fakulteta kojega je apelantica završila, pri čemu se niti tuženik nije bavio tim pitanjima, već isključivo činjenicom da apelantica nije završila državni fakultet, te nadalje navodi da je takvo postupanje tuženika apsolutno nedopušteno i nezakonito, čime je apelantici uskraćeno pravo na daljnje obrazovanje.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić