Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-538/20 (R. J.)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-538/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 538/20, rješavajući apelaciju Radovana Jovanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Radovan Jovanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 006900 19 I 4.
Nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Radovanu Jovanoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Srebrenici da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radovana Jovanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 I 006900 19 Gž 5 od 17. decembra 2019.
godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Radovan Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenice, kojeg zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnio je 12. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 006900 19 I 4, te protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 006900 19 Gž 5 od 17. decembra 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 16. marta 2020. i 8. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3Osnovni sud je 20. januara 2021. godine dostavio odgovor na predmetnu apelaciju. 4Okružni sud je 30. marta 2020. i 22. januara 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Činjenice u predmetu broj 082-0-I-07-002254, odnosno 82 0 I 006587 06 I 6Apelant je 27. decembra 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Unis Feros“ a.d. Srebrenica) radi naplate potraživanja na osnovu pravosnažne sudske presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 082-0-P-06-000083 od 21. januara 2006. godine kojom je izvršenik obavezan da apelantu po osnovu potraživanja iz radnog odnosa isplati određene novčane iznose, predlažući izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Osnovni sud je 10. januara 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 082-0-I-07-002 254 kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Apelant je 27. februara 2009. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, predlažući izvršenje na nekretnina izvršenika. Odlučujući o navedenom, Osnovni sud je 2. marta 2009. godine donio rješenje kojim je dozvolio predloženo. Osnovni sud je 22. jula 2009. godine po službenoj dužnosti donio dopunsko rješenje kojim je odredio izvršenje i zabilježbom potraživanja apelanta u zemljišnim knjigama kod Osnovnog suda na predmetnim nekretninama protiv kojeg rješenja je izvršenik uložio prigovor. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 6. novembra 2010. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, uvažio prigovor u pogledu visine troškova za sastavljanje prijedloga za promjenu predmeta izvršenja. Zbog promjena u načinu označavanja sudskih predmeta, sad se taj predmet vodi pod novim brojem 82 0 I 006587 06 I.
Činjenice u predmetu broj 82 0 I 002812 10 I 7Apelant je Osnovnom sudu 17. marta 2010. godine podnio još jedan prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 82 0 P 001054 09 P od 14. avgusta 2009. godine protiv istog izvršenika radi prinudne naplate određenog novčanog iznosa. Osnovni sud je 4. novembra 2010. godine donio Rješenje broj 82 0 I 002812 10 I kojim je odredio izvršenje, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog ureda Osnovnog suda na svim nekretninama izvršenika upisanim u zk.ul. broj 3 k.o. Pečišta, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom predmetnih nekretnina izvršenika i namirenjem apelanta od iznosa dobijenog prodajom nekretnina. Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda naloženo je da na osnovu ovog rješenja izvrši zabilježbu izvršenja.
Činjenice u predmetu broj 82 0 I 005457 11 I 8Apelant je 31. januara 2011. godine Osnovnom sudu podnio treći prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 82 0 Rs 003695 10 Rs od 25. avgusta 2010. godine protiv istog izvršenika radi prinudne naplate određenog novčanog iznosa. Osnovni sud je 9. septembra 2011. godine donio Rješenje broj 82 0 I 005457 11 I kojim je odredio izvršenje i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog ureda Osnovnog suda na nekretninama izvršenika upisanim u zk.ul. broj 3 k.o. Pečišta, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom predmetnih nekretnina izvršenika i namirenjem apelanta od iznosa dobijenog prodajom nekretnina. Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda naloženo je da na osnovu ovog rješenja izvrši zabilježbu izvršenja.
9Osnovni sud je, s obzirom na veliki broj pokrenutih izvršnih postupaka protiv istog izvršenika, predmetne izvršne postupke pripojio jednom predmetu, te se navedeni izvršni postupci vode pod brojem 82 0 I 006900 06 I.
10Osnovni sud je izvršio procjenu nekretnina, donio zaključak o prodaji, zakazao i održao tri ročišta za prodaju nekretnina koja su proglašena neuspjelim. Osnovni sud je nakon toga održao još nekoliko ročišta.
11Osnovni sud je rješenjem o obustavi postupka od 6. decembra 2012. godine obustavio predmetni izvršni postupak (budući da su u međuvremenu stupile na snagu izmjene Zakona o izvršnom postupku kojima je ukinuta mogućnost održavanja trećeg ročišta). Rješenjem Okružnog suda od 28. marta 2013. godine ukinuto je rješenje Osnovnog suda o obustavi postupka od 6. decembra 2012. godine zbog povrede odredaba Zakona o izvršnom postupku i zbog potrebe da se pozovu tražioci izvršenja da predlože novo sredstvo i način izvršenja. 12Postupajući po uputama Okružnog suda, Osnovni sud je zaključkom od 15. avgusta 2013. godine pozvao tražioce izvršenja da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja, te su oni ponovo predložili prodaju nekretnina.
13Rješenjem Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 13 I 2 od 15. novembra 2013. godine predmetni izvršni postupak je obustavljen i naloženo je Područnoj jedinici Srebrenica Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) da nakon pravosnažnosti rješenja izvrši brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika. Odlučujući o žalbama tražioca izvršenja izjavljenim protiv rješenja Osnovnog suda od 15. novembra 2013. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 82 0 I 006900 14 Gž 2 od 12. februara 2014. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.
14Odlukom Ustavnog suda broj AP 1154/14 od 11. januara 2017. godine usvojena je apelacija apelanta i drugih, utvrđena povreda prava na pravično suđenje, te ukinuto rješenje Okružnog suda od 12. februara 2014. godine i rješenje Osnovnog suda od 15. novembra 2013. godine.
15Zaključkom o prodaji nekretnina Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 17 I 3 od 2. oktobra 2018. godine određena je prodaja usmenim javnim nadmetanjem nekretnina pobliže označenih izrekom predmetnog zaključka.
16Zaključkom Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 17 I 3 od 9. novembra 2018. godine utvrđeno je da su predmetne nekretnine prodate Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica, kao jedinom ponuđaču koji je u predviđenom roku platio ukupnu prodajnu cijenu. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 17 I 3 od 7. decembra 2018. godine dosuđene su nekretnine pobliže označene izrekom predmetnog rješenja i određena je predaja u posjed tih nekretnina ponuđaču Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica kao kupcu, te je naloženo Republičkoj upravi da predmetne nekretnine upiše kao posjed i vlasništvo sa dijelom 1/1 na ime navedenog kupca, kao i da izvrši brisanje svih upisanih prava trećih lica. Odlučujući o žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 7. decembra 2018. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 82 0 I 006900 19 Gž 4 od 22. maja 2019. godine predmetnu žalbu uvažio kao osnovanu, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
17Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 17 I 4 od 8. jula 2019. godine dosuđene su nekretnine pobliže označene izrekom predmetnog rješenja i određena je predaja u posjed tih nekretnina ponuđaču Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica kao kupcu, te je naloženo Republičkoj upravi da predmetne nekretnine upiše kao posjed i vlasništvo sa dijelom 1/1 na ime navedenog kupca, kao i da izvrši brisanje svih upisanih prava trećih lica. Odlučujući o žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 8. jula 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 82 0 I 006900 19 Gž 5 od 17. decembra 2019. godine predmetnu žalbu uvažio kao osnovanu, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
18Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 19Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije i ukazao na to da predmetni izvršni postupak nerazumno i nepotrebno dugo traje, te da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja tog postupka, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je osporenim rješenjem Okružnog suda prvostepeno rješenje ukinuto u cijelosti „samo zbog izlicitirane jedinstvene cijene“, te da se postupak, shodno obrazloženju osporenog rješenja, „vraća u fazu prodaje izvršenikovog zemljišta zvanog Fabrički krug“, pri čemu ukazuje na to da su predmetne nekretnine prodate, da je kupoprodajna cijena uplaćena i da stoji na depozitnom računu, a da apelant i dalje nije namiren. Apelant je naveo da je u predmetnom izvršnom postupku 30. maja 2019. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje „na novom predmetu izvršenja, odnosno novoj nekretnini“, ali da o tome još nije odlučeno.
b) Odgovori na apelaciju 20Osnovni sud je, između ostalog, naveo tok postupka, ukazujući da su odluke tog suda zakonite kako u procesnom, tako i u materijalnopravnom smislu, te da se u potpunosti pridržavao odluke Ustavnog suda kojom mu je naloženo da spriječi zloupotrebu prava gdje je, kako navodi, evidentno da izvršenik, odnosno njegov zakonski zastupnik želi spriječiti prodaju ovog zemljišta i time onemogućiti svoje bivše radnike da naplate svoja potraživanja koja su stekli iz radnog odnosa, a zatim spriječiti i ozbiljnog kupca za kupovinu. Dakle, kako navodi, očita je namjera izvršenika i njegovog zakonskog zastupnika da ne dođe do prodaje ovih nekretnina. Smatra da je Okružni sud u potpunosti zanemario zagarantovana prava kupca koja su predviđena odredbama člana 94 Zakona o izvršnom postupku, kojim je određeno da ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nekretnina nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno po osnovu prodaje i predaje nekretnina, a kupac u ovoj pravnoj stvari je ušao u posjed predmetnih nekretnina. Zbog svega navedenog, smatra da su apelacije koje su izjavili svi bivši radnici osnovane i da su odluke drugostepenog suda u suprotnosti sa njihovim pravima da nakon više od 20 godina uspiju naplatiti svoja potraživanja koja su stekli u radnom odnosu, zatim, da je kupac u cijelosti isplatio značajan novčani iznos koji se i sada nalazi na depozitnom računu ovog suda, a da se radi o novčanim sredstvima u iznosu od 687.800,00 KM, te da je, s obzirom na trenutne životne prilike u Srebrenici, malo izvjesno da će se pojaviti novi kupac za ove nekretnine. Smatra da Okružni sud ponovo omogućava izvršeniku da zloupotrijebi svoja prava, zanemarujući u potpunosti odluku Ustavnog suda, jer namjera izvršenika i njegovog zakonskog zastupnika jeste da onemogući prodaju ovih nekretnina i time liši tražioce izvršenja, svoje bivše radnike, da naplate svoja potraživanja, a kupcu Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica ostvarivanje prava na nekretninama za koje su u cijelosti isplatili traženi novčani iznos. Osnovni sud se nije posebno izjasnio o toku postupka pred tim sudom od dana dostavljanja predmeta na ponovni postupak.
21Okružni sud je, između ostalog, naveo da smatra da u konkretnom predmetu odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na čije povrede apelant ukazuje predmetnom apelacijom, te je napomenuo da je spis predmeta 27. avgusta 2019. godine dostavljen tom sudu na odlučivanje o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 8. jula 2019. godine, a da je svoju odluku Okružni sud donio 17. decembra 2019. godine.
V.Relevantni propisi
1. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 96.
Kad se pristupa namirenju Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.
Član 108.
Ročište za diobu (1)Nakon ispunjenja uslova iz člana 96. ovog zakona, sud određuje ročište za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima više od jednog tražioca izvršenja ili trećih lica koja imaju prava na namirenje.
[…]
2. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. VI.Dopustivost Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka
3. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
4. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
U konkretnom slučaju predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjavaja i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
5. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno rješenje Okružnog suda od 17. decembra 2019. godine
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Okružnog suda kojim je ukinuto rješenje o dosudi Osnovnog suda od 8. jula 2019. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. S obzirom na to Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom i da osporena odluka nije odluka kojom je predmetni postupak završen, pa je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantni principi
11. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
12. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
13. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
14. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. decembra 2007. godine, kad je apelant podnio prvi prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju u predmetnom postupku, odnosno od 17. marta 2010. godine, kad je podnio drugi prijedlog za izvršenje, te od 31. januara 2011. godine, kad je podnio treći prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je svojom Odlukom broj AP 1154/14 od 11. januara 2017. godine ukinuo rješenje Okružnog suda od 12. februara 2014. godine i rješenje Osnovnog suda od 15. novembra 2013. godine, ali da navedenom odlukom (krećući se u okviru navoda iz apelacije) nije razmatrao dužinu predmetnog izvršnog postupka. Stoga će Ustavni sud, povodom predmetne apelacije, razmatrati period od oko 13 i po godina za prvi postupak, 11 godina za drugi i 10 godina za treći postupak, koji su svi pripojeni jednom postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
15. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju prijedlozi za izvršenje podneseni na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, kojima je izvršenik obavezan da po osnovu potraživanja iz radnog odnosa isplati apelantu određene novčane iznose, pa stoga Ustavni sud ocjenjuje da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelant, kao i ostali tražioci izvršenja pokrenuli pojedinačne izvršne postupke protiv izvršenika, te da su ti postupci odlukom Osnovnog suda spojeni u jedan postupak u kojem se u procesnoj ulozi tražioca izvršenja pojavljuje više lica, kao i da je u predmetnom izvršnom postupku izvršenje, na apelantov prijedlog u predmetu broj 082-0-I-07-002 254, određeno na pokretnim stvarima izvršenika, a potom na nekretninama izvršenika. Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud nalazi da se radi o složenom predmetu.
16. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant Osnovnom sudu podnosio prijedloge za izvršenje, te da je Osnovni sud, odlučujući o navedenom, donosio rješenja o izvršenju 2008. i 2011. godine, te da je predmetni postupak još uvijek u toku. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, kako to proizilazi iz činjeničnog stanja predmeta i apelacionih navoda, u dva navrata donio rješenje o dosudi, ali da nije preduzimao daljnje radnje radi namirenja apelanta u smislu odredaba člana 96 Zakona o izvršnom postupku, s tim da su oba rješenja o dosudi povodom žalbi izvršenika ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, tako da je postupak trenutno u toku pred prvostepenim sudom. Takođe, Osnovni sud se nije izjasnio ni o razlozima nepostupanja po apelantovom prijedlogu od 30. maja 2019. godine za izvršenje na novom predmetu izvršenja, odnosno na drugoj nekretnini. Pri tome Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5 stav 1 Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je Osnovni sud u odgovoru na apelacije ukazao na njih. Pri tome Ustavni sud ukazuje da se, dakle, predmetni postupak (ponovo) nalazi pred Osnovnim sudom i da je, imajući u vidu sadržaj odgovora Osnovnog suda, neizvjesno kada će predmetni postupak uopšte biti okončan. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naime, Ustavni sud ukazuje da promjena predmeta i sredstva izvršenja u predmetu broj 082- 0-I-07-002 254 predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret niti sudu, niti apelantu (vidi, Evropski sud, Surmeli protiv Njemačke, aplikacija broj 75529/01 od 8. juna 2006. godine). Stoga, iako je promjena predmeta i sredstva izvršenja od apelanta u predmetu broj 082-0-I-07-002 254 objektivno uticala na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud, uzimajući u obzir ukupnu dužinu trajanja postupka, ne nalazi da je to u odlučujućoj mjeri doprinijelo trajanju predmetnog postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4530/17 od 15. oktobra 2019. godine). Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud svoje odluke donosio u roku od oko pet mjeseci nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje po žalbama, što se može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku.
17. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
18. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
19. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
20. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
21. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni postupci koji su pridruženi predmetu broj 82 0 I 006900 06 I traju oko 10, 11, odnosno 13 i po godina u kojem periodu prvostepeni sud nije postupao djelotvorno i bez nepotrebnog odlaganja u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku, pri čemu je neizvjesno i kada će predmetni postupak uopšte biti okončan.
23. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić